bruka
Vrhunac engleske bahatosti: "Zašto uopće moramo igrati kvalifikacije?"
"Ako se Engleska nije morala kvalificirati za ragbijaško svjetsko prvenstvo u Francuskoj, zašto onda John Terry i društvo moraju prolaziti kroz šaradu igranja protiv ekipa poput Andore prije nego zauzmu svoje mjesto u Austriji i Švicarskoj?", bahato se pita reporter britanskog Timesa Kaveh Solhekol.
Možda zato što nogomet nije ragbi, zato što je konkurencija puno žešća i zato što bolje nisu ni zaslužili. Englezi su uvijek voljeli svoje reprezentativce dizati u nebesa, često pri tom zaboravljajući da je riječ o momčadi koja se znatnijim uspjesima, ako izuzmemo dvojbeno osvajanje Svjetskog prvenstva 1966, ne može pohvaliti. No, mnogima je na Otoku i dalje nezamislivo da velika nogometna smotra može proći bez njihove reprezentacije.
"Posljednji put kad su to pokušali, na Svjetskom prvenstvu 1994. u SAD-u, turnir je bio tako loš da je čak i Bugarska došla u polufinale", piše Timesov novinar i nastavlja sa svojom nimalo objektivnom i krajnje arogantnom lamentacijom: "Michel Platini u siječnju je izabran za predsjednika UEFA-e s ciljem da protrese nogometni svijet. No, umjesto da se zabavlja nepotrebnim planovima o mijenjanju Lige prvaka, trebao bi Engleskoj, Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Španjolskoj osigurati direktan plasman na svako Europsko prvenstvo."
Euro bez Engleza dobra vijest u Zagrebu i Varšavi
"Idući bi Euro mogao početi bez Italije, Engleske i Španjolske. To može biti dobra vijest u Zagrebu ili Varšavi, ali bi u UEFA-inom sjedištu u Nyonu trebala izazvati uzbunu. Kako ijedna momčad može tvrditi da je najbolja u Europi ako se nije suočila s Wayneom Rooneyjem, Fernandom Torresom ili Fabiom Cannavarom?", pita se Solhekol.
A što je s onim momčadima koje su se s njima suočile u kvalifikacijama i zasluženo izborile pobjedu, pitamo se mi. Momčadima poput Škotske, Rusije, Švedske ili Hrvatske. Koliko bi puta Hrvatska trebala poniziti Engleze, kao što je učinila na Maksimiru, da bi pokazala da je bolja momčad, ako već nije zvučnije ime?
Europsko prvenstvo za nekad gordi Albion vjerojatno je već izgubljeno, koliko god se Englezi teško s tim mirili. Realno gledajući, momčad Stevea McClarena ničim nije zaslužila put na Euro, osim možda svojim imenom i tradicijom. Ali o pobjedniku u 90. minuta na travnjaku ne odlučuje tradicija nego igra. Koju Engleska nije pokazala.
"Sepp, ne šalji nas opet u San Marino!"
No, Solhekolova drskost ne staje na tome. Ide ona i mnogo dalje, sve do Svjetskog prvenstva 2010. Iako kvalifikacije za narednu svjetsku nogometnu smotru nisu još ni počele, pojedini engleski novinari izgleda već strahuju za sudjelovanje svoje ekipe na prvenstvu u Južnoj Africi.
"Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo počinju iduće godine, tako da Sepp Blatter ima dovoljno vremena da iskoristi svoj utjecaj i četvrtfinalistima posljednjeg prvenstva u Njemačkoj odobri direktan plasman. Molimo te, Sepp, nemoj nas opet slati u San Marino."
Ostaje dojam da momčad koja se boji gostovanja u San Marinu doista nema što raditi među najboljim ekipama svijeta. No, nije San Marino najveći engleski problem i oni to dobro znaju. Puno vjerojatnije izgleda mogućnost da će se na putu bahatih nogometnih veličina opet naći neki Hiddink ili Bilić i pomrsiti im planove. Čega je Engleze smrtno strah, priznali to oni ili ne.
|