`Zašto nisi izabrala boljeg`
Aida TIPURA
06.10.2007 20:59
Banjalučanka D.D. se nakon šest godina, kako kaže, srećne veze, odlučila udati. Međutim, već prvi mjesec braka njen suprug pretvorio se u monstruma. Nije ga mogla prepoznati. Pitala se šta se desilo s čovjekom kojeg je voljela.
Bila je "manja od makova zrna", hodala je na prstima po kući da ga ne bi uznemiravala, sklanjala se ispred njega da ga ne izaziva, ali ništa nije pomagalo. Osim što je bio nasilnik prema njoj, imao je i kriminalnu prošlost za koju ona nije znala. Kad god su im na vrata dolazili neki "čudnovati" ljudi on bi pobjesnio. Meta njegovog bijesa uvijek je bila ona. Tukao ju je po glavi šakama, a kada bi od udaraca pala nastavio bi je šutirati nogama. Ostala je trudna i mislila je da će je prestati tući zbog bebe, ali nije. Plašila se za dijete, ali nije joj dao ni kod doktora. D.D. kaže da se sigurno plašio da će doktor primijetiti da nešto nije u redu.
"Nigdje nisam smjela ići. Nije mi dao da nazovem svoje. Mislio je da će primijetiti. On se uvijek javljao na telefon i kad bi zvali moji obećavao je da ćemo im doći u posjetu jer su živjeli na selu. Izmišljao je da imamo posla, da nemamo vremena, a kad bi mi dao telefon da se javim poslije njega gledao bi me takvim pogledom da sam znala da ako ikakvim gestom pokažem šta mi se dešava pakao me čeka. Kad sam rodila mislila sam prestaće, ali ni tada nije", riječi su ove nesrećne žene.
Jedne noći kad je došao kući potpuno pijan i nakon silnog batinanja zaspao čvrstim snom uzela je dijete u naručje i pobjegla bez igdje ičega.
"Nesrećna žena nas je nazvala od komšinice koja ju je i dovela do nas. Smjestili smo je u 'sigurnu kuću'. Za njega je čula da je tražio i prijetio i njenim roditeljima misleći da je kod njih ili da znaju gdje je. Srećom, ni njima se nije javila", kažu iz banjalučke nevladine organizacije "Udružene žene".
Ništa manje nije potresna ni priča K.R. iz Mrkonjić Grada, koja se javila na SOS telefon "Udruženih žena" i paničnim glasom tražila pomoć .
"Pobjegla sam od njega sinoć i sklonila se kod prijateljice. Došao je kući pijan i počeo prijetiti da će ubiti i mene i djecu. Tjerao nas je iz kuće, psovao, vrijeđao, djeci je govorio da su kreteni, da su mu samo opterećenje, da ih mora hraniti i odijevati, a oni to ničim ne zaslužuju. Djeca su počela plakati. Prije dvije godine u jednom od takvih svojih pijanih stanja došao je kući, počeo me udarati, a kad je sin počeo da plače iznerviran njegovim plačem mužga je zavitlao kroz zatvoren prozor. Staklo se razbilo, a dijete je, bez obzira što se svo raskrvarilo, bilo nijemo od straha. Izletjela sam iz kuće, uzela dijete u naručje i pobjegla u komšiluk. Zvali smo policiju i hitnu pomoć. Na svu sreću djetetove povrede nisu bile tako strašne kako se na prvi pogled činilo. Ljekari su mu previli povrede, a ko će mu previti povrede duše...", ispričala je K.R. samo dio svoje potresne priče.
Navela je da je policija dolazila nebrojeno puta, te da je podneseno šest prijava protiv nasilnika. Međutim, kako ističe, tužilaštvo nije nikad podnijelo zahtjev za pokretanje sudskog postupka.
"Bila sam u Centru za socijalni rad više i ne znam koliko puta. Socijalni radnik mi je rekao: 'Što si ga takvog izabrala kad si se udavala'."
Ovo su samo neke od potresnih priča s kojima se volonterke SOS telefona "Udruženih žena" skoro svakodnevno susreću.
Međutim, iz "Udruženih žena" navode da su imali slučajeva i da su nasilnici, osim bračnih i vanbračnih drugova, bili i neki drugi članovi porodice.
Stručni tim iz "sigurne kuće " u Banjaluci u saradnji sa Centrom za socijalni rad prije desetak dana spasio je ženi srednjih godina iz okoline Banjaluke koju je dugo zlostavljao mlađi brat. Naime, ova žrtva nasilja, koja je već dugo paralizovana, a koju je posljednjih desetak godina teško psihički i fizički maltretirao brat alkoholičar, spas je pronašla u "sigurnoj kući".
"Ženu koju je zlostavljao mlađi brat smo udomili s većim fizičkim povredama. Odmah su joj pruženi maksimalna njega i podrška. Prve sate često je plakala i bila rastresena. Međutim, sada se osjeća mnogo bolje. Ovo je sigurno jedan od najtežih slučajeva do sada. Priča je strašna i vrlo potresna", kazala je Dragana Miljević, socijalna radnica u banjalučkoj "sigurnoj kući".
Najmanje pet poziva dnevno
Mnoge žrtve porodičnog nasilja spas su pronašle upravo u "sigurnim kućama", kojih je trenutno devet u BiH. U RS se "sigurne kuće" nalaze u Modriči, Banjaluci, Bijeljini, Prijedoru, a uskoro bi trebalo da budu otvorene i u Trebinju i Istočnom Sarajevu. "Sigurna kuća" u Modriči je do prošle godine bila jedina u RS, a od prošle godine RS je bogatija za još četiri ovakve ustanove.
Stručno osoblje Udruženja građana "Budućnost" Modriča od 2000. godine, kada je osnovana "sigurna kuća" za smještaj žrtava nasilja u porodici, pružilo je pomoć za više stotina žena i djece iz Republike Srpske, distrikta Brčko i Federacije BiH. U "sigurnoj kući" samo prošle godine od jednog do 150 dana boravili su 82 žene i 124 djeteta.
Od ovog broja s područja opštine Modriča pomoć je pružena za 21 ženu i 26 djece. Osim Modriče, iz osam opština regije Doboj u "sigurnoj kući" boravilo je 45 žena, a iz ostalih regija RS 29 žena, iz distrikta Brčko dvije i iz FBiH šest žena.
Prema podacima Udruženja "Budućnost", apel za pomoć u 2006. godini putem SOS telefona broj 1264 iz regije Doboj upućen je 1.900 puta ili prosječno je primljeno pet poziva dnevno.
U "sigurnoj kući" u Banjaluci, koja je otvorena u februaru ove godine, trenutno je smješteno 15 žena i jedno dijete.
Iz nevladinoj organizaciji "Udružene žene", koja je bila i glavni inicijator za otvaranje "sigurne kuće " u Banjaluci, poručuju da njihova borba protiv nasilja u porodici traje punih jedanaest godina.
Prema riječima Lane Jajčević, koordinatora SOS telefona i pravnice u "Udruženim ženama", od početka rada njihovog udruženja postoje SOS telefon i pravno savjetovalište za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja. Od februara ove godine imaju "sigurnu kuću", koja je otvorena za žrtve porodičnog nasilja. Od prvog maja ove godine formiran je i tzv. mobilni tim za pomoć žrtvama nasilja.
"Članovi mobilnog tima su predstavnici NVO 'Udružene žene', Centra za socijalni rad Banjaluka i policije po službenoj dužnosti. Kada u toku 24 časa neko prijavi nasilje policijskom broju 122 ili na SOS telefon 1264, koji je otvoren od devet časova ujutro do 21 čas naveče mobilni tim istog momenta odlazi na lice mjesta. Zadatak mobilnog tima je da, ako je u pitanju psihička bolest ili alkoholizam, nasilnika smjeste na Psihijatriju. Takođe, ako je žrtva zadobila fizičke povrede, mobilni tim je odvodi u Hitnu pomoć da sanira povrede. Tu se izvadi i ozljedni list, koji će kasnije biti potreban na sudu ako dođe do sudskog postupka", objašnjava Jajčevićeva i dodaje da ovaj mobilni tim takođe odlučuje ko će biti smješten u "sigurnu kuću ".
Mobilni tim funkcioniše od 1. maja i pokazao se kao dobar način zaštite žrtvama porodičnog nasilja, ali za sada predstavlja specifičan način pomoći samo za žrtve nasilja koje im se jave sa područja grada Banjaluka.
Žrtve nemaju podršku
Iz Udruženih žena navode da žrtve jako dugo trpe nasilje, a primjeri pokazuju da najčešće nemaju podršku čak ni u vlastitoj porodici. Zbog toga im je jako teško steći povjerenje u institucije koje bi trebalo da im pomognu da iz tog kruga nasilja pronađu izlaz.
"Boravak u 'sigurnoj kući' je ograničen na tri mjeseca zbog toga što su procjene stručnjaka da bi u roku od ta tri mjeseca žena mogla steći dovoljno samopouzdanja kako bi mogla sama donijeti odluku šta će dalje uraditi sa svojim životom. Međutim, ako se ocijeni da je potrebno, period boravka u kući se može produžiti", navodi Jajčevićeva i dodaje da je od februara kroz banjalučku "sigurnu kuću " prošlo 25 osoba.
Iako iz "sigurnih kuća" u RS navode da se dešavaju povremene prijetnje od strane nasilnika, nijedna od njih nema stalno policijsko obezbjeđenje.
Ipak, Gordana Vidović, direktorka Udruženja "Budućnost" iz Modriče, navodi da imaju dobru saradnju s policijom koja ima česte patrole u blizini njihove "sigurne kuće".
"Kada nam se desi da imamo prijetnje od strane nasilnika, mi odmah nazovemo policiju koja brzo reaguje i slučaj se uvijek efikasno završi. Takođe, imamo i vlastito osoblje koje odlično funkcioniše i koje se, između ostalog, brine o bezbjednosti stanara 'sigurne kuće'", navodi Vidovićeva, dodajući da u kući postoje stalna dežurstva tokom 24 sata.
Finansiranje
Iako su po pitanju pomoći žrtvama nasilja "Udružene žene" uradile mnogo, ipak u svojoj borbi nailaze na mnoge zakonske prepreke.
Naime, zakonskim rješenjem "siguna kuća" još nema siguran izvor finansiranja.
"'Sigurna kuća' još nije na budžetu ni grada ni RS. Nevladine organizacije nisu u stanju, a donatori ne žele da podržavaju takvu vrstu aktivnosti smatrajući da je to obaveza lokalne zajednice ili državnog nivoa. S obzirom na to da je BiH, a samim tim i RS, preuzela niz obaveza i potpisala niz konvencija u kojima je zaštita žrtava porodičnog nasilja obaveza države, finansiranje 'sigurne kuće' bi trebalo da bude državna obaveza. Međutim, još nismo uspjeli i radimo i dalje na tome da se 'sigurna kuća' finansira iz državnog budžeta. Trenutno je praktično na donaciji grada", navodi Jajčevićeva.
Problem, nastavlja, predstavlja i što trenutno, po zakonskom rješenju, centri za socijalni rad treba da daju saglasnost i plate boravak u "sigurnim kućama". Međutim, iako se žrtve porodičnog nasilja javljaju i s područja van Banjaluke, mnogi centri za socijalni rad nisu bili spremni da plate za smještaj.
"Mi smo potpisali sporazum s Centrom za socijalni rad Banjaluka i Administrativnom službom grada, gdje Centar za socijalni rad snosi troškove boravka osoba u 'sigurnoj kući' koji iznose 25 KM po danu. Nažalost, svi drugi centri u RS nisu plaćali smještaj za žrtve porodičnog nasilja koje dolaze iz njihovog mjesta. Mi smo do sada uspijevali za sve slučajeve da plaćamo iz donacije grada Banjaluka, ali je pitanje šta će biti dalje", kaže Jajčevićeva.
Iako "sigurna kuća" u Modriči postoji već sedam godina, ona takođe nema trajne izvore finansiranja.
"Za sada imamo finansijsku pomoć od strane jedne švajcarske organizacije, a od Ministarstva za porodicu, omladinu i sport RS za ovu godinu dobili smo pomoć od 10.000 KM. Međutim, za sada nemamo dogovor s Centrom za socijalni rad, koji bi, takođe, trebalo da finansira boravak u 'sigurnoj kući'", kaže Gordana Vidović, direktorka Udruženja "Budućnost" iz Modriče. Dodaje da njihovo udruženje očekuje da će izmjenom i dopunom Zakona o zaštiti od nasilja u porodici čija je procedura u toku biti riješeno pitanje finansiranja "sigurnih kuća".
Povjerenje
A iz "Udruženih žena" navode da je jedan od najvećih problema steći povjerenje žrtve. Fizičke povrede je, kažu, lakše sanirati, međutim rane koje se ne vide ostavljaju najteže posljedice.
"Vrlo je važno da se pored saniranja tog fizičkog zdravlja kod žrtve nasilja radi na nekakvom psihičkom oporavku jer ta dugotrajna izloženost nasilju dovodi do osjećaja nesigurnosti. Takođe, veoma često te žrtve imaju sve simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, koji može dovesti do trajnih promjena ličnosti", objašnjava Amela Bašić, psiholog u "Udruženim ženama".
Stručnjaci tvrde da period adaptacije obično potraje. Žrtvi je potrebno dati vremena da iz druge perspektive sagleda stvarnost. Dešava se da se žrtva javi na SOS telefon, ali obično iz straha od nasilnika na kraju odbije pomoć.
"Mi u svakom slučaju poštujemo odluku i volju žrtve nasilja u porodici. Žena je ta koja treba da kaže šta želi i šta smatra da je za nju najbolje u tom trenutku da se učini. Ponekad je potreban samo razgovor. Nekoliko puta imali smo i slučajeve da se žene jave, a zatim ćute na telefon, dok se same ne osnaže da porazgovaraju", priča Bašićeva.
Problem je i nezainteresovanost društva da pomogne žrtvama. Kao odgovor na takvu nedovoljnu zainteresovanost pojavila se knjiga volonterki SOS telefona koja je objedinila deset najtragičnijih priča porodičnog nasilja.
Naime, "Udružene žene" Banjaluka i Helsinški parlament građana Banjaluka 4. septembra su promovisali knjigu pod nazivom "Zašto nisi izabrala boljeg", koja je nastala kao rezultat desetogodišnjeg rada na SOS telefonu i u pravnom savjetovalištu za žene i djecu, žrtve nasilja u porodici.
"Naslov ove knjige govori o tome da je sama žrtva kriva zato što joj se nasilje dešava i izabran je namjerno da prikaže stav institucija prema žrtvama nasilja. Naime, ovakav odgovor sam dobila od socijalnog radnika iz jednog Centra za socijalni rad kad sam nazvala da pitam kako su riješili slučaj naše klijentkinje. Socijalni radnik mi je doslovce rekao: 'Rekao sam joj kad je dolazila da je mogla izabrati boljeg kad se udavala. Nismo joj ga mi iz Centra izabrali, sama ga je birala.' Kakvu pomoć od institucija može očekivati žrtva nasilja kad tamo gdje očekuje pomoć vladaju ovakvi stavovi", navodi Jajčevićeva.
Zakon sljedeći korak
Za 10 godina rada "Udruženih žena" kroz njihovu kancelariju prošlo je 6.868 klijentkinja koje su dobile pravnu pomoć. Na SOS telefon, kažu, imali su 7.096 poziva.
"Kada smo počinjale raditi na SOS-u i u savjetovalištu nismo imale nikakvo zakonsko uporište za koje bismo se vezale kako bismo pomogli ženama žrtvama nasilja. Lobiranjem na zakonodavnom nivou uspjele smo nasilje u porodici izvesti iz 'porodičnog okruženja', podigle smo svijest javnosti o ovom problemu kao o društvenom problemu, a ne kao o pitanju bračnih nesuglasica. Naši počeci bili su pionirski i trnoviti. Često smo gubili samopouzdanje, nailazili smo na zidove ćutnje od strane institucija. Za svaku žrtvu nasilja borile smo se najviše ličnim vezama i uporedo radile na razbijanju predrasuda o žrtvama nasilja i o nasilnicima", priča Jajčevićeva.
Sljedeći korak je, kažu, donijeti novu zakonsku regulativu.
"Podržavamo donošenje izmjena i dopuna Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ali ne sa odredbom koja nasilje u porodici tretira kao prekršajno djelo. Smatramo da je nasilje u porodici najteži oblik kršenja ženskih ljudskih prava. Mi očekujemo da ćemo primjedbama 'Udruženih žena' i Helsinškog parlamenta građana, kao i drugih ženskih organizacija iz RS koje se bave prevencijom nasilja, dovesti do toga da se nasilje u porodici vodi isključivo kao krivično djelo", navode iz "Udruženih žena".
http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vi ... 01&meni=25