YgapHuk je napisao:
Floskulu da ljubav nakon godina provedenih u braku ne postoji su podmetnuli oni koji se nisu ni ozenili/udali iz ljubavi.Na zalost,vecina brakova i jeste sklopljena po "defaultu" jer udati se ili ozeniti je kao nesto sto se mora(bar u primitivnim sredinama kao sto je nasa)i predstavlja logicnu fazu u jednom prosjecnom ljudskom zivotu.Ako je ljubav postojala prije braka postojace i poslije 40 braka.Na kraju krajeva,kako i definisati ljubav,pa ljudi se vjekovima trude da definisu sta je ljubav i u vecini slucajeva se svodi na sprdacinu sa "leptiricima u stomaku" i ostalim glupostima.Ja bih rekao da je jednostavan test da li nekog volite ili ne slijedeci:ako ste razdvojeni sa voljenom osobom vise od jedan dan i to vam jako smeta..znaci to je to...Ajd dosta i mene....Dr Phil
I meni se cini da ljudi brak odradjuju.
Udju u brak
jer im je vrijeme , jer je cura ostala trudna, jer su u vezi vec cijelu vjecnost pa sta ce drugo - nece se valjda razilaziti (iako oboje kuze da to nije to, da negdje tamo mora postojati i vise i bolje za njih), zene se na brzinu pa se iznenade s kim su to u braku, a i ljudi se mijenjaju - pa se neki parovi pocnu mijenjati u razlicitim pravcima...ali ono najpresudnije - i oni koji se kako tako vole ne trude se vise kad jednom udju u brak, kao u braku smo i to je to, sta sad mi imamo tu ljubiti se, paziti, izmisljati sitne znake paznje i truditi se oko partnera...
Znam, svakodnevni zivot je pun obaveza - posao, posjete (odlazak u posjete i docekivanje gostiju), rodjendani/svadbe/krstenja/..., komsije zvone zbog raznih gluposti, racuni koje treba platiti, svakodnevne kucne obaveze, onda djeca (ko ih ima), ma brdo toga...ali uvijek treba stati i naci trenutak za voljenu osobu!
Druge nema - inace se pretvorite u cimere koji se skupa bore sa svakodnevnim problemima, u partnere (na neki nacin 'poslovne') u borbi protiv zivotnih nedaca...
Jer ljubav podrazumijeva bliskost, a u jurnjavi svakodnevice precesto tu bliskost izgubimo, jer vrijeme koje provedemo s partnerom 'trosimo' na rjesavanje svakodnevnih problema, na dogovor ko ce sta uraditi od kucanskih poslova, na pricu ko ce i od kojih para platiti koji racun, na sve drugo sem na emocije, na pokazivanje ljubavi i davanje sebe...
Mozda zvuci sablonski, ali je istina - ljubav je kao biljka koju treba svakodnevno njegovati, inace je prvo 'zatrpa' korov, a ako se ne trgnemo i taj korov ne uklonimo on samo ubrza unistenje biljke, kraduci joj potrebnu vodu koju biljka ionako ne dobija, jer smo je zanemarili...
I nisam bas za varijantu da je ljubav da se ja i on radujemo djeci i unucicima i da je to dovoljno. Radovati se tome svemu mogu i sa drugim bliskim ljudima, ali mi ipak trebamo voljeti jedno drugo. I kad dodju djeca nisam za varijantu - sve djeci i svo vrijeme djeci. Ja i on moramo ostati jedno drugom bitni ma koliko djece bilo oko nas, a i unucica.
Zasto bih morala birati izmedju ljubavi prema djeci i muzu?
Jedna zdrava doza sebicnosti je potrebna!
Nisam za podredjivanje cijelog zivota djetetu - jer tako stvoris razmazeno deriste, a supruznik ti postane stranac, pa vam se zivot raspadne kad to dijete zeli stvoriti svoj dom, onda postanete posesivci koji tjeraju svaku potencijalnu snahu ili zeta - jer zivot vam gubi smisao odlaskom djeteta.
Znam zene koje histerisu ako muz pojede keks u kuci (ili popije casu soka) nakon sto je dijete doslo na svijet - jer sve mora djetetu, on prosto kao da otima od djeteta. Pa gdje je to normalno...
Djete je djete, pruzicu mu koliko vise mogu, ali ne - necu zivjeti tako da se ja i moj suprug odreknemo svega zbog djeteta. I ja i on smo ljudska bica, bas kao i to djete i imamo pravo i na komad cokolade i na malo vremena samo za sebe (a djete mogu pricuvati bake ili placena dadilja). Neke majke dozivljavaju nervni slom pri samoj pomisli da se odvoje od svog i ne bas malog djeteta, jer kao - niko ziv nece znati oko njega, samo one znaju. Same unistavaju svoj zivot i postaju zrtve svoje iskrivljene slike majcinstva. Tako strada i njihov socijalni zivot, uniste svoj brak, postanu nesretna gundjala
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
)isto tako da je to zaista fer biti iskren u vezi,pa ide ili ne ide,logicno da u braku mora biti tolerancije ali ako se moram prilagoditi na bas bas sve ,to nazalost ne vodi nicemu,a i dijete ce odrasti u zdravijoj sredini ako ima sretne,psihicki stabilne roditelje pa makar oni i ne zivjeli zajedno...
Ako nekog stvarno i istinski volis onda je to samo "ljubav" a to da li ste u braku ili ne je irelevantno...Pravilnije bi mozda bilo pitati se:"Da li ljubav vremenom blijedi?"Mislim da ne...Ljubav je energija koja pokrece ljude a energija ne blijedi,ona samo mijenja oblik... 
