Evo, ja ne panicim sto me neko zna, nekako mislim da onog ko me zna moje pisanje nece iznenaditi.
Ako neko i promijeni misljenje o meni zbog toga sto pisem mozda malo otvorenije - onda i nije neka steta, moras priznati.
Doduse, ne znam sta strasno novo mogu procitati na fomuru o meni, sto se ne bi dalo i bez foruma pretpostaviti. Sigurna sam da niko ne misli da zivim sa svojom Sovicom bezgresno, da smo se zakleli na celibat.
Sto se tice mog djeteta imam namjeru s njim pricati jako otvoreno o seksu, tako da ga ni procitano na forumu nece iznenaditi.
I ne vidim nista lose ako djete procita da je seks normalan, da pusenje nije nesto bljak sto rade samo kurve ili ako se o seksu uopste s djetetom otvoreno razgovara kad djete pokaze zanimanje za takve teme.
Mene vise brine kako na djete utice pravljenje tabua od seksa i predstavljanje svega sto svakodnevno svi praktikujemo kao nesto fuj, nemoralno i sto bi trebalo izazvati stid kod onog ko to radi.
Ne zelim da moje djete ima osjecaj grize savjesti jer radi nesto sasvim normalno i prirodno i da mu ja kao roditelj jos nabijam neke komplekse.
Mislim da to licemjerje moze nanijeti vise stete seksualnom razvoju djeteta, nego otvoren razgovor.
Kod otvorenog razgovora problem zapravo nastaje zbog licemjerne reakcije okoline, roditelja koji ce razglabati o Severininom pusenju kao o uzasu, a onda se zavuci u svoje sobe i uzivati u felaciju i ko zna cemu sve ne, a tako ce odgajati i svoju djecu.
Ako neko ne zeli da pise o necemu - ne mora, njegovo pravo na privatnost. To postujem, sve dok se ne pocne izmotavati i izigravati djevu Mariju.
A nekako krecem i od sebe, kad se sretnem sa nekim ko pise na forumu nije da bas sad mislim - aha, on je napisao da radi to i to u krevetu.
Ponekad se nesto i prokomentarise o forumskim
pisanijama, ali nista posebno.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
