|
Kao i Isus, mnogo stoljeća prije njega, Majstor je upozoravao ljude na religiju, jer, prepuštena sama sebi, ona je uzvišavala slijepu poslušnost zakonu. Ovako je to objasnio:
Komandir je jednom pitao vojnike zašto se orahovina koristi za kundak puške.
"Zato što ima veći otpor", rekao je neko.
"Pogrešno!"
"Zato što je elastičnija", rekao je drugi.
"Opet pogrešno!"
"Možda zato što ima bolji sjaj od drugih vrsta drveta", rekao je treći.
"Ne budi lud", rekao je komandir. "Orahovina se koristi jer je tako propisano u pravilima."
Upitan šta radi za svoje učenike, Majstor je rekao: "Ono što vajar radi za statuu tigra: uzme blok mermera i skine s nje sve što ne liči na tigra."
Kada su ga učenici kasnije upitali šta je tačno mislio, Majstor reče: "Moj je zadatak da uklonim sve što niste vi: svaku misao, osjećaj, stav, prisilu koja se za vas zalijepila iz vaše kulture ili vaše prošlosti."
"Moj bivši Majstor me je naučio da prihvatam rođenje i smrt."
"Pa što si onda meni došao?", upita Majstor.
"Da naučim da prihvatim ono što leži između njih."
Majstor je jednom čuo učenika kako kaže posjetiocu: "Meni je ukazana čast, jer dok su stotine odbijene, Majstor je izabrao mene da budem učenik."
Kasnije mu je Majstor nasamo rekao: "Da raščistimo nešto: Ako si izabran između ostalih, to je jedino zato jer su tvoje potrebe (nedostaci) veće nego njihove."
"Kako doći do sreće?"
"Naučivši da se bude zadovoljan onime što se dobije."
"Zar onda čovjek ne smije nikad ništa željeti?"
"Može", reče Majstor, "pod uslovom da čovjek ima stav nervoznog oca kojeg sam jednom sreo u porodilištu. Kada je sestra rekla: 'Znam da ste se nadali dječaku, ali dobili ste djevojčicu’, čovjek je odgovorio: 'Ma nema veze, jer ionako sam se nadao da će biti djevojčica ako ne bude dječak.’"
Majstor je ukorio učenika koji se uvijek uvaljivao u neprilike jer je stalno govorio istinu.
"Ali zar ne moramo uvijek govoriti istinu?", pobunio se on.
"A, ne. Istinu je ponekad najbolje prešutati."
Kada su mu tražili da to ilustruje primjerom, Majstor je ispričao priču o punici koja je došla na sedmicu, a ostala mjesec dana.
Mladi par je konačno nadošao na ideju kako da je se riješe. "Ja ću večeras poslužiti supu", rekla je žena mužu, "i počećemo se svađati. Ti tvrdi da je preslana, a ja ću reći da je neslana. Ako se mama složi s tobom, ja ću se razljutiti i istjerati je, a ako se složi sa mnom ti se razbjesni i naredi joj da ode."
Supa je poslužena. Svađa se rasplamsala i žena je rekla: "Majko, šta ti misliš; je li supa preslana ili nije?"
Naborana starica je zagrabila supu kašikom, podigla je do usta, pažljivo je okušala, zastala na trenutak da razmisli, i rekla: "Meni je dobra".
"Tražim mir koji dolazi od smrti vlastitog ja."
Majstor reče: "Ko je taj što traži taj mir?"
"Ja."
"Pa kako će tvoje 'ja' naći mir koji će oživjeti tek onda kad tvoje 'ja' umre?"
Kasnije im ispriča sljedeću priču:
Kada je stari trgovac dugmadima i vrpcama umro, ostavio je za sobom, na opšte iznenađenje, ogromno bogatstvo u polisama osiguranja.
Ovo, međutim, nije utješilo njegovu udovicu, koja je jadikovala: "Moj jadni, siroti muž– čitavog je života radio dan i noć u teškom siromaštvu. A sad kad nam je Bog poslao ovo bogatstvo, on nije tu da uživa u njemu!"
Majstor se smijao ljudima koji su sebe postavljali za duhovne vodiče drugima, a sami su bili izgubljeni i zbunjeni.
Rado je spominjao pisca knjige VODIČ ZA PJEŠAKE kojeg je pregazio auto na dan kada je njegova knjiga objavljena.
Kada su ga upitali zašto je tako teško vidjeti Majstor je rekao ovo:
Kada se Sem vratio iz Evrope, njegov partner u preduzeću MUŠKI DONJI VEŠD.O.O. ga upita: "Jesi li uspio posjetiti Rim?"
"Naravno!"
"I jesi li vidio Papu?"
"Vidio ga? Imao sam privatnu audijenciju kod njega."
"Nemoj pričati!", uzviknu njegov partner razrogačenih očiju. "Pa kakav je?"
"Pa rekao bih da je broj trinaest i po", reče Sem.
Jedan novopridošlica, nezadovoljan, reče jednom od učenika: "Ja stvarno moram znati je li Majstor svet ili nije."
"Kakve to veze ima?", reče učenik.
"Zašto bih ga slijedio ako on sam nije dostigao svetost?"
"A zašto bi ga slijedio ako jeste? Prema Majstorovim riječima, onog dana kad počneš slijediti nekoga, prestaješ slijediti Istinu."
I doda: "Grešnici često govore istinu. A sveci su znali odvesti ljude na stranputicu. Ispitaj šta je rečeno, a ne onog koji je to rekao."
Jednog dana Majstor reče: "Niste se spremni 'boriti' protiv zla, dok ne budete u stanju vidjeti dobro koje ono čini."
Ovo je poprilično zbunilo učenike, a Majstor se nije potrudio da im to razjasni.
Sutradan im je ponudio ovu molitvu, nađenu načrčkanu na papiriću u koncentracionom logoru Ravensbruck:
"Gospode sjeti se ne samo ljudi i žena dobre volje, već i svih onih zlonamjernih.
Ne sjećaj se samo svih muka kojim su nas podvrgli.
Sjeti se plodova koje smo donijeli zahvaljujući tim mukama – našeg drugarstva, naše odanosti, naše poniznosti, naše hrabrosti i velikodušnosti, veličine srca koju je sve ovo nadahnulo.
I kad oni dođu na sud, neka im svi ovi plodovi koje smo donijeli budu nagrada i oprost."
Jednom je u toku izlaganja, Majstor citirao drevnog pjesnika.
Jedna mlada žena je došla kasnije i rekla da bi joj bilo draže da je citirao Pisma.
"Da li je taj paganski pisac kojeg si citirao zaista znao Boga?"
"Mladice", reče Majstor oštro, "ako ti misliš da je Bog autor knjige koju ti zoveš Pismo, obavijestio bih te da je on takođe i autor mnogo starijeg djela zvanog Stvaranje."
Naučnik je pokazao Majstoru dokumentarni film o dostignućima moderne nauke.
"Danas smo u stanju da navodnjavamo pustinju", rekao je ponosno, "da zauzdamo snagu Nijagarinih vodopada, ustanovimo sastav daleke zvijezde i strukturu atoma. Uskoro ćemo u potpunosti pokoriti Prirodu."
Majstor je bio impresioniran ali zamišljen.
Kasnije je rekao:
"Zašto pokoravati Prirodu? Priroda nam je prijatelj. Zašto ne potrošiti svu tu energiju na svladavanje jedinog neprijatelja ljudske rase – straha?"
Kada je neka žena izrazila mržnju prema ugnjetačima njene zemlje, Majstor je odgovorio: "Nikad ne dozvoli nikome da te odvuče tako nisko da te natjera da ga mrziš."
"Ne znam mogu li vjerovati ovom čovjeku", rekao je novopridošlica.
Iskusni učenik reče: "Majstor ne bi htio da vjerujemo ni jednoj jedinoj riječi koju kaže – on nas potiče da ispitujemo, da sve dovodimo u pitanje."
Kasnije doda: "Ne bojim se ja Majstorovih riječi. Bojim se njegove prisutnosti. Njegove riječi donose svjetlo, ali njegova prisutnost te sagori."
Drugom bogatašu koji je ugrožavao svoje zdravlje svojom revnošću u sticanju novca, Majstor ispriča priču o škrcu kojeg su nosili u grob.
Iznenada on dođe svijesti, uvidje u kakvoj se situaciji nalazi, i brzo odluči: "Bolje da mirujem – inače ću morati platiti troškove ove sahrane."
"Većina ljudi bi radije sačuvala svoj novac nego svoj život", bio je Majstorov zaključak
Mladić je revno opisivao ono što je snovao da učini za siromahe.
Majstor reče: "Kad predlažeš da se tvoj san ostvari?"
"Čim se stigne prilika."
"Prilika nikad ne stiže", reče Majstor. "Ona je tu."
Religiozan učenik se vratio na pitanje Pisma. "Hoćeš li reći da nam Pisma ne mogu pružiti baš nikakav pojam o Bogu?"
"Bilo kakav Bog koji je sadržan u pojmu uopšte nije Bog. Zato je Bog misterija – nešto o čemu nemate pojma", reče Majstor.
"Pa šta nam onda nudi Pismo?"
Kao odgovor Majstor je ispričao o slučaju kada je večerao u kineskom restoranu i kada je jedan od muzičara počeo svirati melodiju koja se činila poznatom, ali čijeg se imena niko u grupi nije mogao sjetiti.
Majstor je pozvao lijepo odjevenog konobara i upitao ga šta to muzičar svira. On je odšetao preko podijuma i vratio se da sa zadovoljstvom obznani: "Violinu!"
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
