Citiraj:
BIH je opet BIH, isti ljudi, isto sve
U Bosni i Hercegovini, a posebno u Krajini je bilo stanje sto se tice nacionalne podvojenosti isto otprilike kao i sada, mozda jos gore obzirom na vreme u kojem se tada nasla ne samo BiH nego i porobljena Evropa pocetkom II svjetskog rata... Ja se malo onako bez veze bavim istrazivanjem ideje brastva i jedinstva pa o tome malo i pisem... Sve vise sam ubijedjena da je ta ideja potekla upravo iz BiH iz Krajine u to vreme...
Evo jedan moj mali clanak o tom vremenu:
Razvitak ustanka u Bosanskoj krajini
do Prvog zasjedanja AVNOJ-a
Ostvarenje ideje bratsva i jedinstva
Srba, Muslimana i Hrvata u Krajini u najtezim uslovima Rata
Obzirom na ostatke teške prošlosti koji su došli do izražaja u uslovima okupacije, trebala je duga i smišljena politička i idejna borba da se shvati, razumije i razvije ideja bratstva i da sam narod svati štetnost nacinalnih sukoba, da pronikne u politiku okupatora koji je te sukobe vješto raspirivao da bi na taj način oslabio borbu protiv sebe.
Trebalo je dosta vremena da narod uvidi da je bratoubilačka borba i podvojenost Srba, Hrvata i Muslimana pogubna za sve, a zbog velike nepismenosti i neobaviještenosti naroda to nije bilo nimalo lako...
Zato su 1941 i 1942 godine bile politički i vojnički najteže godine u NOB-u jer je neprijatelj tada bio dosta jak a pokret je morao da se bori za uticaj u narodnim masama.. Treba napomenuti da je u tim vremenima Komunistička partija Jugoslavije bila jedina politička snaga koja je organizovala oružanu borbu protiv okupatora... Takva organizacija koja je još u Kraljevini Jugoslaviji bila prekaljena u borbi protiv buržoazije, čista od šovinizma i vjerske mržnje Komunistička partija je mogla u tim danima zbunjenosti i nedoumice narodnih masa da podigne zastavu borbe i da pozove Srbe, Hrvate i muslimane pod tu zastavu...
Političko vodstvo NOP u zemlji pa i kod nas u Krajini realistički je prilazilo svim tim problemima, realno ocjenjivalo raspoloženje naroda...
Partija je uvidjela da su Srbske narodne mase spremne na borbu jer je svirepa politika okupatora i politika ustaskog pokreta vodila ka fizičkom istrebljenju Srbskog naroda... Većina Srbskog naroda u Krajini je prihvatila politiku i stavove Komunističke partije... Srbski narod je u komunistima vidio najdosljednije i najpožrtvovanije borce za oslobodjenje zemlje, vatrene pobornike bratstva i jedinstva, organizatore vlasti i vojnih snaga revolucije. Srbi su pod uticajem komunista počeli ubrzo da svataju da borba koja se vodi protiv okupatora i ustaša mora imati najšire okvire, da ona mora uključiti u svoje redove Hrvatske i Muslimanske mase i da se mora ostvariti oružano bratstvo Srba, Muslimana i Hrvata ako se želi postići konačna pobjeda...
U početku ustanka Muslimanske narodne mase bile su zbunjene i uglavnom pasivne prema ustanku. Ovakav stav Muslimanskih masa proizišao je jednim dijelom zbog toga što su one dugo bile pod uticajem konzervativne Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) koja ih je okupljala čisto na vjerskoj osnovi i tako ih odvajala od Srbskog i od Hrvatskog naroda.. Na jedan dio Muslimanskih masa pretežno sa sela, imala je uticaja ustaška propaganda koja je obećavala da će u NDH biti bolje Muslimanima nego u Kraljevini Jugoslaviji..Pod tim uticajem jedan dio seoskog muslimanskog stanovništva prikljucio se ustaškom pokretu i učestvovao u njegovom programu...
Nasuprot tome iz okolice Banja Luke, Jajca, Bihača, Prijedora i iz drugih Krajiških mjesta počeli su da izlaze radnici i omladinci Muslimani i Hrvati priključujući se pod zastavom bratsva i jedinstva sveopštem narodnom oslobodilačkom pokretu... Iako u početku malobrojni komunisti Muslimani i Hrvati kao i drugi patriotski elementi svojim učešćem u partizanskim jedinicama doprinijeli su da se brže svati politika bratstva i jedinstva..
Hrvatski narod u Krajini bio je u posebnom položaju.. Vidio je da se ruši stara država u kojoj je bio ugnjetavan, ali je vidio i to da tu državu ruše fašistički osvajači i da su ustaše njihove sluge....
Iole pametnom i svjesnom je bilo jasno da ustaše tzv novu Hrvatsku državu uspostavljaju ognjem i mačem... Sigurno da niko iole svjestan, pametan i razuman nije zamišljao da se u takvim uslovima okupacije i svakodnevnim nasiljem nad Srbima i drugim patriotskim elementima mogu ostvariti nacionalni interesi Hrvata..
Pošteni Hrvati govorili su tada da takva politika vodi ka medjusobnom istrebljenju i da to tako nemože ostati.. Medjutim jedan dio Hrvatskog naroda bio je pod jakim uticajem ustaške propagande... Ta propaganda je uspjela da nacističku NDH prikaže kao ostvarenje nacionalnih težnji Hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini...
Uticaj klera u Bosni i Hercegovini zvanog tada ,,križari,, kojeg su predvodili uglavnom fašistički orjentisani popovi imao je veliki uticaj naročito na seosko Hrvatsko stanovništvo koje nije moglo svatiti u početku da se treba boriti protiv ustaša, a na strani partizana i zato što je partizanski pokret u početku bio sastavljen pretežno od Srba...
Vrlo teško je bilo za Hrvate komuniste da ubijede Hrvate da se borbom protiv stranog okupatora i ustaša pod zastavom bratstva i jedinstva bori za nacionalne interese svih naroda pa i Hrvata..
Takva je bila realna situacija u kojoj se u Krajini razvijao NOP a u kojem su se komunisti i drugi patriotski elementi morali boriti za jedinstvo sopstvenog Krajiškog naroda..
Članovi KPJ i SKOJ-a morali su da objašnjavaju i Srbima partizanima da se moraju pridobiti i Muslimani i Hrvati i da je to u interesu i samog Srbskog naroda, a posebno u interesu buduće Jugoslovenske zajednice..Zbog opšte prijeratne situacije (vjerske netrpeljivosti) bilo je i razumljivo nepovjerenje svih prema svima pa je iz tih razloga bilo vrlo teško stvoriti povjerenje Srba partizana prema partizanima Muslimanima i Hrvatima, svako je bio potencijalni ubačeni element medju partizane Srbe.... Medjutim u okupiranim Krajiskim gradovima KPJ je imala u ilegali svoje provjerene komuniste i Hrvate i Muslimane koji su svako u svom narodu objašnjavao cilj NOB-e...
Takvom politikom naročito u gradovima pridobijali su se simpatizeri NOP. Medju Srbskim narodom su takodje djelovali komunisti koji su pojašnjavali cilj zajedničke borbe, a naročito je bilo teško objasniti da se Srbi partizani trebaju boriti i protiv četnika isto kao što je bilo teško objasniti Hrvatima da se treba boriti prtiv ustaša..
Kad su ustaše počele u okupiranim Krajiškim gradovima da pokatoličavaju Srbe tada su neki Muslimani počeli da otvoreno ne podržavaju ustaški pokret i da prilaze partizanima.. Sve je to uticalo da se ustaška politika počela okomljavati i na Muslimane....
Kad je u Krajinu došla vijest da su četnici u Istočnoj Bosni izvršili pokolj na nedužnom Muslimanskom stanovništvu jer su ih smatrali ustašama u Krajini su Muslimani počeli sve više da prilaze partizanskom pokretu.....
Naročito se to osjetilo nakon oslobodjenja krajiških gradova Prijedora, Jajca, Bihaća, Cazina, Velike Kladuše i Bosanske Krupe...
Oslobodjenjem Bihaća i Cazinske krajine 28. decembra 1942 godine formirana je 8 Krajiška (muslimanska) brigada koju su najvećim dijelom sačinjavali Muslimani... Prije nego je formirana 8. Krajiška brigada iz Bihaća su otišle dvije čete boraca Muslimana i Hrvata u druge Krajiške brigade... Oslobodjenjem Jajca veliki broj Hrvata i Muslimana otišao je u partizane.....
Svojim političkim aktivnostima komunisti Hrvati su ostvarili značajan uticaj na domobrane koje ustaše i nisu posebno cijenile kao vojnike... Posebno je taj uticaj ostvaren medju domobranskim oficirskim kadrom pa su nakon uspješnih partizanskih operacija čitave domobranske jedinice prilazile partizanima....
Kao rezultat ispravne politike djelovanja komunista u Krajini postignuta je u toku 1941, a naročito 1942 godine stabilizacija NOP u Krajini i medju Srbskim narodom oko Drvara, Podgrmeča i na Kozari tako da se i u tom narodu stvorilo istinsko povjerenje prema svim partizanskim borcima bez obzira iz kojeg su naroda....
Tako se u Krajini u teškim uslovima stvaralo povjerenje medju Krajišnicima...
Ima toga jos, ali da vas ne zamaram time....
Ipak je za razmisljanje sva ova danasnja situacija...