Kako ste osjecali kada ste kupovali automobil. Nije bitno koje marke, nov ili polovan, niti koji po redu.
Opsite sta ste osjecali tih dana.
Evo ja prvi:
Juce sam pred kucu parkirao treci auto, star godinu i po, sa 28 i nesto hiljada predjenih km.
Prije toga sam dobra dva mjeseca pretrazivao od Sarajeva do Brisela: BiH, Slovenija, Italija, Njemacka, Ceska, Belgija itd. Posjetio sam sve moguce i nemoguce sajtove na kojima se prodaju vozila ili se diskutuje o njima.
Potrebe su sledece, koliko toliko komforno auto 4 ili 5 vrata, jeftino za kupiti i jeftino za odrzavanje, izdrzljivo, jeftini i dostupni rezervni dijelovi kao i servis, malo km, neudarano i sve u tom smislu, bez baba ili trudnica koje su isto vozile. Zamislite, kaze trudnica vozila, a auto staro 5 godina, zena bila trudna pet godina

.
Naravno, predvidjeni fond je bio prilicno ogranicen jer bas nisam raspolozen davati nesto previse novca za auto.
Da skratim, izbor se suzio na:
Punto, Italija kilometri upitni, 7 god;
Fabia, BiH, sluzbeno, 125000 km, 3 god;
Logan, BiH, sluzbeno, 31000 km, 2 godine;
Kia Rio, Slo, privatno, 70000 km, 5 godina;
Reno Thalia, Slo, privatno, 75000, 6 godina;
Kalina, BiH,privatno, 28000 km, 1,5 god.
Punto (vise njih) sam u startu odbacio jer dosta je nepoznatih vezanih za njega, a da ih ja otkrivam, neka hvala.
Fabia, mnogo presla, mada sjajan auto za tu cijenu.
Logan, prodan, ali i ostatak porodice me nesto smrknuto gledao na pomen Dacie

A prijetelj me upozorio na raspadnute Logane koji se koriste kao BG taksi, pa eto...
Kia Rio, mnogo maltretiranja oko kupovine, carinjenja i registracije i nedostatak vremena za isto.
Thalia, takodje.
Kalina, najmladja, ukucanima najsladja, provjerena i na kraju parkirana u dvoristu
Usput, zadovaljava sve kriterijume oko projektovane cijene, izdrzljivosti, upotrebljivosti, robusnosti itd. Jedno je sigurno, nece biti mazena iako je motor u njoj 100% penzionerski.
Cijene svih su bile priblizne.
Moja muka je bila, da li kupovinom Lade (ili bilo cega drugog) bacam novac, hoce li krenuti kvarovi zbog losih uslova eksplatacije, zbog gomile predjenih km. Bukvalno sam osjecao neku mucninu u stomaku. Dalje, ukoliko se auto ne pokaze kao dobro, da li cu ga moci lako prodati bez da puno gubim na njemu. Jednostavno, nijedan od navedenih nije nesto sto je bilo po mom ukusu jer svakom mogu naci milion mana, sto postojecih, sto potencijalnih. Mada, najgore od svega je sto se meni tesko sta moze svidjeti
Na kraju sam presejekao, ponio novac, kupio i dotjerao auto kuci. Parkirao, popio casu vode, doruckovao, izasao iz kuce, i tek kad sam je vidio onako cistu kako se sija na suncu (joj, mene i opisa) lagano sam se osmjehnuo. Dakle, uvjeren sam da nisam pogrijesio. A sta ce poslije biti...
