|
Vrsljajuci po internetu, nasao sam ovaj lijepi tekst o borbama pasa. Ova prljava i odvratna tradicija nije zaobisla ni nase prostore. Ulozi su veliki, publika placa da gleda borbe na zivot i smrt i uziva u tome.
Prljavo i odvratno
Pit bull terijeri odgajaju se da bi ispunili, kako odgajivaci kazu, svoju prirodnu funkciju - borili se. Vlasnici i ljubitelji ovih pasa istovremeno tvrde kako su njihovi ljubimci zrtve medija sklonih objavljivanju prica o napadima pitova na ljude. Oni svakoj slicnoj prici suprotstavljaju svoju tezu koja glasi: pitovi su maze. Ali maze sa velikim zubima koje lome na tajnim borilistima. Sarajevo, srednja Bosna i Bijeljina kriju ringove u kojima se tuku psi i bogate vlasnici
Pise: Vedrana Seksan, za Dane Sarajevo
Stariji muskarac u narucju ponosno drzi svoju musku "bebu". Rukom mu njezno miluje glavu ususkanu u pregibu ruke. Govori o njemu sa primjetnom ljubavlju i ponosom. Pa cak i kada za nekoliko minuta 18 kilograma teska beba svojim vilicama bude cupala prsa vec potpuno krvavog bijelog pit bulla, vlasnik ce zadrzati familijarno bliski odnos sa svojim ljubimcem: "Tresi, sine, tresi!"
Zajednicko svim borbama pasa jeste sto vlasnici pitove oslovljavaju kao da su im djeca. Nije neobicno da im tepaju: "Tako je, bebana moja mala", ili "Drzi, dijete malo", "Bravo, curice", dok bebe, curice i mala djeca, bez glasa, potpuno krvavi, trgaju i tresu. Ljubav vlasnika je neosporna. Ali, nikad nije sve u ljubavi, jer uvijek ima nesto i u lovi.
Predaja ili smrt
Borbe pasa su vrlo unosan sport. Ali su ujedno i zabranjene u vecem dijelu svijeta. U BiH nema zakona koji regulise drzanje, razmnozavanje pasa ili organiziranje borbi, kojima je izuzetno tesko prisustvovati. Razlog je jednostavan - zaljubljenici ovoga sporta ne zele izazivati preveliku medijsku pozornost. Na nekim borbama je dogovor da osoba koja dovede novinara gubi pravo da sudi, dozvolu da ucestvuje i iskljucuje se iz sporta.
Pravila su i inace izuzetno stroga. Psi se prije meca vagaju i peru. U ringu koji je velicine cetiri puta cetiri metra mogu se nalaziti tri covjeka - vlasnici pasa i sudija. Vlasnici tokom borbe svoga psa smiju bodriti samo rijecima. Svaki fizicki kontakt strogo je zabranjen i sudi se kao faul. Vlasnik tokom borbe moze napraviti dva faula. Tokom meca vlasnici jedan drugog ne smiju vrijedjati, a onaj koji to ucini prvi, gubi borbu, koja se automatski prekida. Publika mora biti jako tiha da ne bi odvlacila pozornost pasa. Ako sudija procijeni da jedan pas izbjegava borbu (tzv. turnovanje), psi se odvajaju i, nakon minute okrepljenja (koje jako podsjeca na ono kod boksera), pustaju ponovo. Borba se nastavlja samo ako se oba psa zalete jedan na drugoga. Ako pas iskoci iz ringa, izgubio je borbu. Borbe traju od nekoliko minuta pa do nekoliko sati, a zavrsavaju se ili predajom (vlasnik mora javno priznati da je drugi pas bolji od njegovog) ili smrcu jednog od pasa.
"Zauvijek ces ostati u nasim srcima", poruka je koju su vlasnici Maxa, dvostrukog pobjednika koji u trecem mecu jednostavno nije imao srece, objavili u jedinom casopisu o pit bull terijerima na prostoru Balkana - Srcanost. Kao i sve drugo vezano za borbe i pitove na prostoru ex Jugoslavije, i ovaj casopis je poluilegalan. Stampa se u Srbiji i salje na kucne adrese. Pretplatnici magazina nisu samo pit bull zaljubljenici sa podrucja Balkana vec i iz ostatka Evrope, u kojoj je situacija sa drzanjem pit bullova mnogo teza nego kod nas. U Francuskoj je, tako, usvojen zakon po kojem se ovi psi moraju sterilizirati, obavezno nositi brnjicu, registrovati u opcini i drzati dalje od javnih mjesta. U Holandiji je uzgoj pit bullova zabranjen od 1993. U Njemackoj se za svakog dobrovoljno uspavanog pita vlasniku isplacuje 1.000 DEM. Sve ovo objasnjava se cestim napadima pit bullova na djecu i ljude.
Medjutim, statistike pokazuju da je od 15 registrovanih teskih napada pasa u Francuskoj od 1998. do 2000. devet izvrsio njemacki ovcar. Nije registrovan ni jedan napad pit bulla. "Ljudi mijesaju stvari. U novinama objave kako je pit bull napao dijete, a onda pored toga objave sliku psa koji je zapravo mjesanac, recimo, dobermana i pit bulla. To nije pit. To je nesto ludo i naravno da ce napasti", kaze jedan uzgajivac braneci pitove. "To nisu psi koji napadaju ljude. Usred borbe psu se, recimo, odvali zub. Sudija, znaci covjek kojeg on ni ne zna, pridje i izvali mu ga do kraja, a on ga ni ne pogleda. Covjek bi ugrizao, ali oni nece." Prema statistikama, snaga ugriza jednog pita je 130 kiloponda na centimetar kvadratni. Usporedbe radi: ugriz dobermana je 30 kiloponda na centimetar kvadratni, sto je sasvim dovoljno da otkine komad ljudskog mesa.
Historija ljutog cuke
Pit bull je porijeklom iz Irske. Rasa je stara 500-600 godina. Prvi pitovi koristeni su u rudarskim oknima da ubijaju pacove. Tada je ovaj pas bio manji i laksi. Danas se tezina pit bulla krece od 17 do 35 kilograma. Kada su Englezi naseljavali SAD, ponijeli su ih sa sobom, i borbe pasa, sa baseballom i americkim fudbalom, postaju autenticni americki sport. U pocetku su pustani na bikove, a sve do Drugog svjetskog rata u Medison Square Gardenu su nakon bokserskih meceva odrzavane i borbe pit bullova.
U Velikoj Britaniji, mnogo ranije usvojen je zakon koji je 1832. podrzao William IV, a zatim 1838. usavrsila kraljica Viktorija, po kojem se "zabranjuju borbe pasa i uvoz odsjecenih glava domorodaca sa otoka Pacifika" (koji su ubijani da bi njihove glave mogle krasiti domove bogatih Britanaca).
Godine 1972. pitovi su prakticno proglaseni psecom podvrstom. Naime, razdvojeni su americki stafordski terijer i pit bull terijer, i dok staford moze na izlozbe, pitu to nije dozvoljeno. Jedina zemlja u kojoj se odrzavaju izlozbe pitova su SAD. Evropska kinoloska federacija ne priznaje pita radi toga sto ne postoji standard. "Pit moze biti svih boja, velicina, oblika glave, usiju ili repa. Kod njega to nije vazno. Vazno je ono sto u njemu kuca", govori jedan od uzgajivaca. Tesko je zato razumjeti zasto ljudi koji toliko vole svoje pse dozvoljavaju da se trgaju i ubijaju. "Pit je pas za borbu. Oni to vole. To je jedina zivotinja koja ce se tuci sve dok mu srce kuca. Uskratiti mu borbu bilo bi kao da Nasimu Hamedu kazes da ne moze boksati", objasnjava jedan vlasnik.
Svaki vlasnik ima svoj sistem priprema za mec. Najkrace traju dva mjeseca. Tokom njih pitovi se hrane specijalnom hranom, daju im se stimulansi (npr. pseci kreatin) i "istrcavaju" se. Nakon toga slijede mecevi. U Sarajevu se karta za borbu placa do 10 KM i prisustvuje joj najvise 50 ljudi. Medjutim, glavni grad je mjesto rijetkih odrzavanja pravih meceva. U Sarajevu se obicno odrzavaju "rolke" na kojima se psi pustaju da se vide koliko su borbeni i koji je jaci. I nema novcanih uloga.
Borbe se najcesce odrzavaju u centralnoj Bosni, gdje se ulozi krecu od 50 do 5.000, ali je po mecevima pitova najpoznatija Bijeljina. Karta za mec je 15-20 DEM i ukljucuje konzumaciju (janjetina i pice). Ovdje svoje pse pustaju vlasnici iz Srbije i Hrvatske. "Pitovi su prvi sportisti koji su probili granice. Znalo se desiti da na mec psa dovede pravi ustasa iz Hrvatske i pusti ga sa pravim cetnikom iz Srbije, ali nikad nije bilo belaja. Pare se uredno isplacuju, a organizuje se da ove iz Hrvatske do granice sprovede pratnja da ih ko u RS-u ne bi prepoznao i ubio", govori jedan od sudija bijeljinskih meceva.
Klub boraca
U tom se semberskom gradicu borbe odrzavaju u zatvorenom prostoru. Publika sjedi na tribinama i koncentracija je jednaka onoj sa Wimbledona. Medjusobno se svi oslovljavaju sa "gospodo". Opklade se primaju do pocetka meca i nije rijedak slucaj da ulozi iznose i do 50.000 DEM. Upravo su ovako visoki ulozi razlog zbog kojeg se borbe pasa cesto povezuju sa mafijom. "Ma, danas ti je mafija svako ko ima tol'ke pare. Ali, na borbe dolaze i ljudi koji su profesori na fakultetima, intelektualci."
Ako vlasnik zeli okusati svoga psa u Bijeljini a nema 10.000, koliko iznosi najmanja opklada, moze psa iznajmiti za borbu. Sve borbe se dogovaraju, a pravi fightovi oglasavaju u Srcanosti. Grand sampioni su oni koji nikada nisu izgubili borbu. U slucaju gubitka, pas gubi naziv grand i postaje samo sampion.
Pored opklada, vrlo unosno je i parenje, pod uslovom da je pas i sam dobrog porijekla i da je dobar borac. Parenje sa ovakvim psima placa se i do 700 DEM. Naravno, genetika je i kod pasa relativna stvar, tako da za placene pare ne morate uvijek dobiti pravog borca. Registrovanje pitova vrsi ADBA (American Dog Breeders Association). U BiH je ovakvih pasa nesto vise od 40. Za registraciju je potrebno znati cetiri generacije unazad. Najvise se cijene oni ciji su preci izravno iz SAD-a. Stene se prodaje po cijeni od 200 do 700 DEM. Veliki problem je u tome sto su se tokom rata pitovima poceli baviti "neozbiljni", kako ih naziva jedan od uzgajivaca, koji ne samo da su namnozili broj ovih pasa nego su iskvarili rodovnike pareci ih sa engleskim bull dogom, dobermanima ili drugim vrstama "borbenih" pasa. "Ti psi su opasni. Narocito ako je vlasnik kreten pa ga jos i uci da napada ljude. To su oni koji po parkovima napadaju druge pse. Ja imam pitove koje mi mora cuvati njemacki ovcar da ih neko ne ukrade. Toliko su umiljati. Pit je borac samo kada je rijec o drugom pitu. Ja osudjujem i borbe pitova sa drugim psima. Sarplaninac nema sansi u borbi sa pitom, bez obzira koliki je", govori vlasnik legla iz Sarajeva.
Borbe pasa nisu prijatne za gledanje. Dva pita u klincu najcesce nece dati ni glasa od sebe, bez obzira kojom silinom se grizli. Medjutim, nakon meca je strasno gledati potpuno krvavog psa sa rasjecenim usima ili raskinutim butinama. Vlasnici pitova tvrde da je za ove pse vece mucenje ako se drze kao kucni ljubimci i nikada ne okuse borbu. Oni koji vole zivotinje tvrde opet da su ovi vlasnici ljudi koje bi trebalo u zatvorenim kavezima pustiti da se bore sa medvjedom.
Otac indijske slobode Mahatma Gandhi je jednom prilikom izjavio da "moralni napredak jednog naroda treba suditi po tome kako se ponasa prema zivotinjama". Bosanac sa uzicom u ruci bi na ovo odgovorio: Gandhi je Gandhi, a 50.000 je 50.000. Pa makar i preko ledja covjekovog najboljeg prijatelja.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
