Start klizeci s lijeva - Kad cemo na kafu ti i ja?
Malo je reci da je prvo sto ti kroz glavu prodje - a ko si ti uopste, covjece...
Prije 2-3 mjeseca, dok sam radila, na radnom mjestu me starta cova u odjelu, kosuljici, ima oko 40 kuka...
Pitanje o artiklu, pa "kad cemo mi otici na kafu"...
Ja kazem da to nema smisla, a on opet pita nesto o proizvodu. Ja odgovorim, a ceka pauzu u mom izlaganju da ubaci "hoces da dodjem na kraj tvoje smjene da odemo negdje"...
Ja opet uz smijesak prokomentarisem kako sam zauzeta i ne zelim ici s njim na kafu, a on pita malo o proizvodima (kad vidi da mi skace pritisak) pa opet ubaci "sta fali da drugarski odemo na kafu, znas ja sam to i to, radim tu u blizini"...
Nakon sto sam milion puta ponovila da od toga nema nista, on je jos malo pronjuskao po radnji (u pratnji kolege koji je uskocio da mi pomogne

, smilovao se na mene nakon sto se dobro ismijao gledajuci sve sa strane), u medjuvremenu je dosao i gazda objekta i smijao se sa ostatkom ekipe...
Spremamo se za zatvaranje, a lik na izlasku me hladno zove s vrata po imenu (nosili smo one plocice sa imenima). Ja pridjem i ljubazno pitam kako mogu pomoci, a on opet isto, hoce da izadjem s njim ispred da prosetamo i da odemo na kaficu.
Ponovila sam jos jednom da sam ja na radnom mjestu s kojeg ne mogu isetati sve i da zelim, a ne zelim i da ce mi gazda dati otkaz ako nastavim da pricam s njim jer moram raditi.
Gazda se svemu smijao sa drugim radnicima. Cak su me zezali kad je bolid otisao da sam mu trebala reci ako kupi robe u vrijednosty XY da cu izaci s njim na kafu.
Ima i normalnih momaka, koji pridju otvoreno i kulturno, pitaju da se upoznaju, procavrljamo koju (posto sam sretno zaljubljena vec nekoliko godina) i sve 5.
Nisu naporni i shvataju kad im kazes da ne zelis ljubavnu vezu.
Ali cini mi se da su ti normalni u manjini.
