Ja sam umjereni optimista.
Očito je da se nagomilana međunacionalna "huja" (obilato potpirivana spolja) morala izduvati, i svaka nacionalna cjelina i pseudo-cjelina privremeno zatvoriti u sopstveni tor.
Međutim, kod onih koji nisu usijanih glava a pamte kako je bilo prije ovog tragičnog bratoubilačkog rata, već probija u svijest da je YU bila mnogo bolja od bilo čega što sada imamo, ili onog što nam se nudi (EU), da ne kažem u što nas se navlači i tjera.
Evro-Atlantske integracije se forsiraju kao jedina budućnost ovih prostora, ali mislim da je mnogima koji su imalo ozbiljnije razmišljali o tome, jasno da je to za nas vrlo sumnjivo rješenje, i da bismo u "velikoj evropskoj kući" mi bili samo moneta za potkusurivanje i slugančići, dok bi se velika evropska gospoda bogato koristila bogatstvima koja nam je Bog dao na ovim prostorima i jašila nam za vratom sa nizom pravila koja
nama ne odgovaraju.
Mislim da za početak treba početi sa razmišljanjem u drugačijem smijeru i postavljanju alternative EU, jer ta alternativa postoji.
A sad malo o pitanjima koja je Zah postavio, ukratko koliko ja to mogu

:
1. NACIONALNO PITANJE
Čini drugima ono što želiš sebi, i ne nudi (ne uvaljuj i ne nameći) ono što tebi ne odgovara, shvati da ono što treba tebi treba i drugima. Kad se tako razmišlja i radi, nema problema. Takođe treba raditi na tome da se eliminiše strah od "zadnjih misli" jednih prema drugima, ali to će biti kad prestanemo biti sluge tuđih interesa, i sopstvenih fiks ideja i strahova, a počnemo raditi dobro za sebe ali jednako dobronamjerno i drugima.
2. VJERSKO PITANJE
Slično kao i u YU, izuzimajući favoriziranje "ateizma i materijalizma" koje je realno postojalo u bivšoj državi. Kukanje vjerskih zajednica na progone u "komunističkoj YU", je sasvim neistinito, i u stvari svodi se na kukanje na oduzimanje, tj. nacionalizaciju imovine. A to nema veze sa duhovnošću, i duhovnim radom, nego sa materijalnim statusom vjerskih zajednica. I najviše govori do čega je njima u stvari stalo, barem većini njihovih "velikodostojanstvenika".
Jedina stvar koja realno nije bila u redu je ta što čovjek koji je vjernik nije mogao javno ispovjedati svoju vjeru a imati bilo koji značajniji položaj ili funkciju u društvu. To je bilo loše.
Dakle, svima dopustiti nesmetan rad, ali nikoga ne favorizirati niti tlačiti.
3. EKONOMSKO PITANJE
Osloniti se na sopstvene resurse, pamet i logiku poslovanja zaokružiti na svoj prostor, a ne trčati u "svjetsku tržišnu utakmicu". Mi smo dovoljno bogat prostor da će uvijek drugima više trebati ono što mi imamo nego nama ono što imaju drugi. Zato trebamo raditi na tome da budemo u što većoj mjeri nezavisni od "globalnog tržišta", tj. biti uključen u njega, jer se to (još) mora, ali tako da smo u što većoj mjeri zaokružen sistem, a prema ostatku svijeta imamo samo nužan odliv i priliv.
Tu izuzimam zemlje u razvoju (pogotovo bivše i sadašnje "nesvrstane" s kojima bi trebalo maksimalno razvijati saradnju u svakom pogledu, a sklanjati se od poslovanja sa "velikima" osim onoga što je nužno.
I naravno, treba hitno zaustaviti odliv našeg bogatstva: ljudi i prirodnih dobara.
4. PITANJE OBRAZOVANJA
Obrazovanje će inače morati pretrpjeti velike promjene od kojih će najmanje biti one koje su tiču pojma nacije i nacionalnih ponosa. Taj dio je rješiv na isti način kao pod 1. Međutim, ono na čemu treba najviše raditi je promjena strogog školskog sistema koji ima krutu i čvrstu distancu nastavnik-učenik, kao i tendencije da se djeca/učenici po svaku cijenu utrpavaju u relativno skučen prostor pravila ponašanja i izražavanja. Vrijeme se bitno promijenilo i današnja djeca realno imaju mnogo širi (i dublji) spektar osobenosti i to se mora poštovati inače ćemo ugušiti mnoge dragocjene stvari. Današnja djeca su po svojim predispozicijama mnogo sposobnija za zdrav način razmišljanja nego što smo to mi, ali ako te njihove mogućnosti ugušimo ili ih loše usmjerimo, efekat će biti katastrofalan. U svakom slučaju učitelji i nastavnici bi trebali više biti vodiči i saradnici na zajedničkom istraživanju, nego neko ko će samo uliti i u njima reprodukovati (dosadašnja) znanja u njihove male i velike glavice. Jer naša dosadašnja znanja su puna rupa ko cigansko rešeto i to naša djeca osjećaju, i oni neće biti zadovoljni samo da deklamuju ono što im mi imamo reći.
Eto toliko. Inače ja sam dušom i srcem Jugosloven, i jedva čekam vrijeme da se veći broj ljudi na ovim prostorima osvijesti i prestane trčati u ropstvo u koje nas se polako navlači. Jer ljudi na ovim prostorima su
slobodoljubivi i to je nešto što ih povezuje više od bilo čega drugog.