Odlučio sam da napravim reportažu o apsolventskoj ekskurziji da se nađe budućim apsolventima. Pisao sam kasno, pa se unaprijed izvinjavam, ako je napisana spartanski.
Fotografije sa ekskurzije sam postavio na
http://photobucket.com/albums/y287/grandecohonas/.
Ekskurzija je trajala od 17. maja (veče) do 26. maja (takođe veče).
Iz Banje Luke smo krenuli oko 23 h 17. maja sa četiri autobusa. Sa nama, apsolventima ETF-a bili su stomatolozi i ekonomisti.
Najprije smo se zaputili u Lido di Venezia, malo mjesto odakle se brodom kreće za Veneciju. U Lido smo stigli oko podne 18. maja.
Mnogo puta sam ranije gledao fotografije Venecije i nisam bio previše oduševljen tim gradom. Međutim, doživljaj Venecije je nezaboravan, i teško ga je fotografijama i riječima opisati. Grad kao iz snova. Totalno nestvaran.
Na ulasku u Veneciju se ističu kupole crkve Santa Maria della Salute i zvonik na trgu Svetog Marka. Na dokovima koriste neke balvane postavljene vertikalno, za koje se vezuju brodovi i koji sprečavaju da se brod ne ošteti uz kamena pristaništa. Mostova i kanala ima bezbroj. Na 14. fotografiji se vidi Most uzdaha, koji je spona između suda i zatvora. Tu su osuđenici imali priliku za posljednji pogled ka slobodi. Trg Svetog Marka je pun golubova i turista koji ih hrane. Na trgu ima nekoliko kafe-restorana u kojima po nekoliko muzičara svira klasičnu muziku. Glavno prevozno sredstvo su gondole. Cijena prevoza je oko €50 za 15 minuta.
Nakon kratkog obilaska Venecije oko 18 h smo se zaputili u drugi Lido - Lido di Jesolo, gdje smo prenoćili. Lido di Jesolo je interesantno malo mjesto u blizini Venecije, sa veoma uređenim plažama. Uz plažu se nalaze hotel do hotela. Nakon italijanskog doručka, koji se sastoji od kroasana i čaja, zaputili smo se u Veronu, gdje smo stigli oko 14 h, 19. maja.
Iako je i Verona veoma lijep grad bogat istorijskim naslijeđem, slabiji je utisak ostavila na mene nego Venecija. Arena u Veroni je bila u fazi restauracije, tako da je nismo mogli detaljno vidjeti. Obišli smo glavni trg, ostatke rimskog pozorišta, "Julijinu kuću", trg Piazza delle Erbe, grobnicu porodice Scalijeri, hodali rijekom Adige. U Veroni smo ostali do 18 h. Krenuli smo za Španiju.
U Lloret de Mar, gradić u Kataloniji, smo stigli oko 9 h 20. maja. Nakon kraće šetnje do plaže, ustanovili smo da od kupanja nema ništa. More je bilo veoma hladno i duvao je hladan vjetar. Isti dan oko 20 h smo otišli u Barselonu da vidimo magične fontane - muzičko-vodeno-svjetlosni spektakl. Sljedeći dan, oko 10 h smo obišli veličanstvenu crkvu Sagrada Familia, Gaudijevo remek-djelo. Dok je Gaudi bio živ crkva je građena od priloga. Pošto je Gaudi poginuo u saobraćajnoj nesreći, nije uspio da završi ovu crkvu. Čak i da je živio duže, vjerovatno je ne bi završio. Veliki broj njegovih nacrta je uništen, pa današnji graditelji pokušavaju da oponašaju Gaudija. Ako sam dobro upamtio, i danas je izgradnja finansirana prilozima. Završetak gradnje je planiran za 2021. godinu. Crkva će imati 12 sporednih tornjeva, svaki posvećen jednom od apostola, i jedan centralni, visok 160 m.
Oko 11 h isti dan smo otišli u park Güell, još jedno Gaudijevo remek-djelo. Park se ne može pretrčati sa sat vremena, koliko su nam organizatori dali, a kamoli pregledati. Planirano je da u njemu bude 60-tak kuća. Gaudi je završio dvije. Njegova radionica je pretvorena u muzej, posvećen njemu i ovom parku. U parku se nalazi i otvoreno grčko pozorište.
Nakon toga smo odjurili u obilazak muzeja sportskog kluba i stadiona fudbalskog kluba Barselona. Poslije smo imali malo slobodnog vremena za hodanje po Barseloni, pa sam obišao Muzej pomorstva. Pošto je Španija stara pomorska velesila, tu je bilo šta za vidjeti.
22. maja, oko 15 h smo otišli u Blanes, u botanički vrt sa preko 7000 vrsta kaktusa.
Isti dan oko 17 h smo stigli u gradić Tossa, gdje smo najveći dio vremena proveli u obilasku tvrđave.
Sljedeći dan je na programu ponovo bila Barselona. Obišli smo olimpijski stadion, obližnje fontane odakle se vidi cijela luka grada Barselone i gotičku četvrt u Barseloni. Poslije toga smo imali nekoliko sati slobodnog vremena. Ja sam za to vrijeme obišao trijumfalnu kapiju, Hard Rock Café i glavno šetalište - La Rambla. Taj dan, uveče, smo otišli u La Siesta, gdje smo imali pijanku uz program specifičan za Španiju (flamenko, gitara i slično).
Sljedeći dan (24. maj) oko 13 h smo obišli muzej Salvadora Dalija. Pošto sam veliki obožavatelj njegovog djela, tamo sam potrošio popriličnu svotu novca. Smatrao sam da je nakon obilaska Dalijevog muzeja za mene ekskurzija završena i iz njega sam izašao sa €10 u džepu.
Kasno naveče, isti dan smo stigli u Kan. Obišli smo dvoranu u kojoj se dešava Kanski filmski festival, Srpsku ulicu i smjestili se u hotel. Pošto smo bili umorni i smješteni daleko od centra, Kan praktično nismo ni vidjeli.
Sutradan ujutro smo stigli u Nicu i tu smo imali skoro cijeli dan voljno. Po preporuci smo obišli Château, akropolu nad Nicom, odakle se pruža pogled na cijeli grad. Poslije toga sam se malo kupao u moru i oko 9 h smo krenuli u obilazak neke parfimerije u gradu Grasse, pa smo krenuli za Monako.
Pošto sam bio veoma umoran nije mi bilo previše do razgledanja Monaka, iako je vrlo lijep. U Monte Karlu je većina obišla neku kockarnicu (ja nisam).
Sve u svemu, kompletna ekskurzija je bila odlična, ali pomalo više odgovara tempu Brzog Gonzalesa. Mnogo toga se vidi, ali se zato nema vremena za bolje razgledanje pojedinih lokacija. Posebno su mi se svidjeli Venecija, magične fontane i Gaudijeve građevine u Barseloni, Tossa, Dalijev muzej i Nica i to bih sve posjetio bar još jednom.
Od naroda, nekako su mi Italijani najcivilizovaniji. Španci su katastrofa. Bez ikakvog pardona se pored razglednica prodaju pornići sa životinjama, zajebaće vas za par evra bez ikakvog srama. Svi se dali u diskoteke (svaki drugi lokal je diskoteka). Na ulici ne možete preći 5 m da vas ne starta profesionalni "vabljač" koji će na sve načine pokušati da vas uvjeri da je upravo njegova diskoteka najbolja za vas. Jedino su trgovci (većinom Arapi) interesantni. Naučio sam da se cjenkam. Španija je jedna od zaostalih zemalja u kojima Windows još uvijek nije zakonom zabranjen. Tako mi se desilo da mi 30-40 fotografija bude uništeno u jednom internet kafeu, prilikom prebacivanja sa foto-aparata na CD.
U Francuskoj ne smijete pitati Francuza da li govori engleski, već je najbolje odmah pitati ga šta želite. Najčešće vam odgovoriti na francuskom, ali je to dovoljno za komunikaciju. U svim zemljama cijene su pretjerane. Sa sobom sam ponio €320, a vratio 1 cent.
To je to. Nadam se da će ovaj tekst dati kakav-takav uvid u apsolventsku ekskurziju budućim apsolventima i da će bolje od mene znati gdje da potroše pare.