Moja ekskurzija '96 je isto bila "zanimljiva", ali smo mislili rat je tek prosao, jos je bezvlasce...
Nekako sam se nadala da je sad sve bolje.
Isli smo u Ulcinj (mada niko od nas nije htjeo u Ulcinj vec u Budvu).
Ali direktor je rekao da on ima svoje razloge, kao u Budvi su sve ekskurzije, pa bi moglo biti problema, tuca, ko zna cega.
Ulcinj nas je kostao kao Budva i to u doba kad u Ulcinj niko nije htjeo ici, a ni sad to nije bas destinacija za kojom ljudi hrle.
Na sastanku u sali je obecano da cemo za te pare (kad vec moramo u Ulcinj), imati haj-faj-naj smjestaj, sve super, direktor to garantuje.
Kad smo dosli na krajnje odrediste - to je bila zveka.
Ma Ulcinj je zveka, a kamoli to mjesto gdje su nas doveli.
To su oni bungalovi u okolini Ulcinja.
Restoran sajbe i daske, nesto malo krova, kao montazni, sklopocija koja nije renovirana bar 10 godina, da jaci vjetar pirne sve bi nas na rucku zatrpalo.
Bungalovi su celije sa dva kreveta, izmedju ta dva kreveta je prolaz sirine vrata, jedan mali kockasti wc-prozor nasuprot vratima, tj. izmedju 2 kreveta.
Soba mizerno duza od kreveta, a sirine 2 kreveta plus sirina vrata.
Sve to nije ocisceno (ni provjetreno barem) od prosle sezone.
Nakon sto smo vidjeli restoran i sobe, tacnije nakon 10 minuta, ja sam vec bila na rubu nervnog sloma, a i svi drugi. Dis se pravio da ne razumije u cemu je problem. Kad sam rekla da mi do prvog mjesta gdje mogu kupiti cigarete i vidjeti covjeka treba 10 dana jahanja na kamili, on je mislio da to nije njegov problem.
Nakon sto sam disu *ebala mater, cula sam divnu posalicu - da svoje diplome vidjeti necu. E tu sam mu svu zivu i nezivu familiju izredala, orgije napravila, moja dva najbolja frenda su me smirivala i drzala.
Na kraju je veliki poglavica Drpi_Lovu_Maturantima rekao kako cemo tu prenociti samo tu noc, pa ce on ujutro ici da nam nadje bolji smjestaj.
Kao nije on znao, njemu je receno drugacije, da je tu sve super.
Da napomenem, na sastanku gdje su bili svi maturanti, dan prije puta, tvrdio je suprotno, obecavao med i mlijeko (sto smo za svoju lovu i zasluzili), ali u Ulcinj se ici mora, to je njegova zadnja rijec.
Rekla sam jasno i glasno svoje misljenje - ako tu prenocimo, tu cemo i ostati, zasto vjerovati lazovu koji nas je i doveo tu gdje smo.
Maj mjesec nije jek sezone nikada bio, a pogotovo '96!
Pa i u Budvi bi nasli mjesto u hotelu, a kamoli u Ulcinju.
Pregovori sa soferom su urodili plodom, jer je covjek bio svjestan da je i njemu ljepse biti s nama u super hotelu, nego u supama.
Iako je dis protestvovao, bio protiv otvaranja autobusa, svi smo se ukrcali i na kraju nas je vozac odveo direktno u normalan hotel, tu smo dobili sobe, u sklopu hotela je bila diskoteka koju su otvorili zbog nas to vece (doslo je i lokalaca kad su culi da je stigla ekskurzija), hotel je imao i teretanu i saunu i svasta nesto...
Mada, sigurno je ostalo viska para i nakon placanja takvog smjestaja.
Naravno, direktor je rekao i kako ce biti problem prebaciti pare koje su kao uplacene tamo, ali smo mu rekli da ako je to problem, to je onda njegov problem.
Mi smo bili sretni.
Vecina nas cijeli rat nije vidjela more, nije bas bilo para.
Zavrsili smo skolu, bili mladi i ludi, spremni za provod i za*jebanciju...
Sve je na kraju super bilo.
Ali da smo prevareni i pokradeni - jesmo.
I tako ce biti izgleda sve dok se roditelji ne skupe i ne premlate lopove.
Kad se to jednom desi, sledeci put ce razmisliti hoce li ponoviti istu stvar.
Zakona ocito nema, a ni pravde, za postene ljude koje pljackaju na sve strane u ovoj drzavi. Dok sam ne uzmes macolu u svoje ruke, kao Giga Moravac iz "Boljeg zivota", nista od svega...