|
Eh sto volem kic, djidje, midje i tako to..
Al' ne voli Petar Kocic.
Spomenik Petru Kocicu vise ne dominira tim prostorom.
Prica se da ce rodbina traziti da ga se iseli odatle.
Jadni Kocic ode u izbjeglistvo 10 godina nakon rata.
Nije vise svoj na svom.
Kaze, da bi radije da dalje postoji u Stricicima nego da se u Banjaluci, nekadasnjoj krajiskoj ljepotici, osjeca kao u Sloveniji.
Ja na primjer ne mogu zamisliti penzionera koji ce na mjestu na kojem je nekada bio park, sada sjesti na klupu i na miru procitati jutarnje izdanje novina.
Ne mogu zamisliti ni roditelja koji ce izvesti dijete u park i pustiti ga da se bezbrizno igra.
Ne mogu zamisliti ni sebe..Doduse mene je vrijeme pregazilo..na sceni su novi trendovi..ne snalazim se najbolje, jedan mi je rekao da ne ostvarujem komunikaciju.
Drugi mi je rekao da ne mogu da nadjem svoje mjesto na drustvenoj ljestvici..
Treci mi kaze da neke stvari samo ja vidim..
Zbilja sam se zabrinuo za sebe.
Ne zbog svih tih izjava nego zbog cinjenice da ce ovdje sve ici naopako i nizbrdo jos mnogo godina..
Ovaj projekat je samo jedan od hiljadu urbanistickih, arhitektonskih i slicnih promasaja koji rastu kao gljive poslije kise, tako da ovome svemu ne treba pridavati previse tezine. Ionako je sve otislo u helac.
Sto se tice muzickog paviljona samo cu primijetiti (mada je sada potpuno kasno) da se u staklu ne moze pustati odnosno slusati nikakva muzika.
Akustika takve sale je nikakva.
Culi bi se samo srednjevisoki tonovi, stakla bi zvecala, itd..
Projektanti o tome nemaju pojma.
Ako se predvidjala i ta namjena, onda tim projektantima treba ponistiti licence, diplome proglasiti nevazecima, a fakultet koji su oni zavrsili, jednostavno zatvoriti.
Medjutim ako slusaoci imaju slusalice na glavi, muzika ide sa CDa sve bi bilo Ok i u trendu.
A ne bi ni uznemiravali stanare Kninske ulice i one sto vodi od Nove banke ka hotelu Palas.
Jos jedan od promasaja su i kameni stubovi na trotoaru, bas u toj ulici.
Pored toliko postojecih stabala na tom dijelu posadjene su i nove sadnice po trotoaru. ( koje tu ne trebaju, zbog dovoljno stabala unutar cestice koja se u knjigama vodila kao park Petar Kocic)
Cijeli taj divni projekat treba pokloniti arhitekti, da to nosi sa sobom.
Sretan put. I zbogom.
Ako je zbilja potroseno par miliona kao sto se prica onda ne mogu a da da ne pimijetim da su se za te pare mogla napraviti tri jako cvrsta i dobra mosta na Vrbasu, na primjer kod Vitaminke, kod tvornice obuce Bosna(Alibaba) i u Karanovcu umjesto onog drvenjaka.
Ili da se srusi onaj novi most u Trapistima i ponovo napravi kako Bog zapovijeda, to jest da se most projektuje tako da bude okomit na rijeku a ne ukosen, tako da je upropastio cijele Trapiste.
Ima li igdje, u bilo kojem gradu, takav slucaj da je most u gradu napravljen ukoso na rijeku.
E pa projektantu, svaka ti cast! Rijeka je glavna a most se prilagodjava rijeci, bez obzira na sve ostalo.
Ako je potrebno srusi se zgrada, da se postavi most onako kako treba a ne onako kako ne treba.
Most preko rijeke moze biti postavljen ukoso na rijeku samo u nepristupacnim kanjonima gdje nema zive duse. A ne u gradu.
Da je na Drini Cuprija postavljena tako, Ivo Andric ne bi nikada postao Nobelovac.
Ne bi je opisivao vec pobjegao glavom bez obzira.
Tolike godine posmatram sta se desava.
Lijepa li ugodjaja.
Da bar ne znam da je zivot nekada izgledao sasvim drugacije.
U jednom sasvim drugom gradu.
Na ovom istom mjestu.
Nije to tako davno bilo.
Medjutim prosetam do Manjace, do one table pred Sitnicom, gdje pocinje Banjaluka, zamislim da je to park, i to je to.
Problem je samo sto kad sidjem do Nule pocinje da me hvata jeza i nervoza, sam ne znam zasto..
valjda zato sto je sve teze zaraditi za rucak.
Zbilja sam papak, skroz prizeman tip, samo vodim racuna o tome kako da se najedem.
Pa sta, neki pojedose i zemlju i kamenje.
Valjda onda i ja imam pravo da rucam, bar krompir corbe.
Poslednji put menjao perok dana 03 Maj 2007, 19:26, izmenjena samo jedanput
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Sta predstavljaju one ukosene klupe? Kao da su napravljene da se po njima hoda, a ne da se sjedi...
