|
Kazu da je bio malo ko, da je pravi Banjalucanin, a da nije poznavao ovu banjalucku legendu. - Šarinog.
Šarin je rodjen u Banjaluci 15.6.1959. godine i kako on voli da navede u Kozarskoj Ulici, a danas kaze nije siguran ako je još uvijek Kozarska ili neka druga ulica... Mnogi su ga poznavali po njegovom fijakeru kojeg je sve do 1990 godine vozao po Banjaluci...
U ovom intervjuu mozete procitati nesto vise o Šarinom i osjetit bar jedan dio onoga kroz sta je ovaj covjek prolazio kao Vultures, Lešinar...
- Pozdrav Šarin, hvala ti na pristanku za ovaj intervju, nadam se da ti necemo oduzeti tvoje dragocjeno vrijeme u ovih pola sata, koliko ce trajati intervju?
Ma samo pici stari, nema frke, Šarin je uvijek imao vremena za raju... a gdje si ti sada, ovo bjesnilo kako je poceli toliko raje je prosuto po svijetu, da vise ne mogu uhvatiti gdje je ko...
- Poznato je da si bio u prvoj gardi Lesinara, reci nam malo o sebi kao Lesinar, koliko godina si imao kada si otisao na prvu utakmicu Borca?
Mozda sam bio 5-6 godina, ne stariji sigurno, kada sam sa rahmetli starim otisao na utakmicu. Sto se tice Lesinara, Šarin je uvijek bio tu i kuci i na gostovanjima, nisam nikada, vjerujem, u zadnjih 20 godina, propustio vise od 10 utakmica, e sada da li je to razlog bio zatvor ili nesto treca, nesto ne mogu da se sjetim, ali eto uglavnom visio sam na tom stadionu i zivio za Borac, jebi ga, znao sam nekada bez dinara otici na neka gostovanja, snadjem se, ono nesto Bog da, a nesto i ove dvije ruke, ali ono posao bez znojenja... hahah... joj kad se samo sjetim.
- Ti si bio i jedan od osnivaca Vulturesa?
Jesam. Ja, Greba, Edo, Dzenan, Končar, ma bilo je ono raja, gradska prava raja, oni sto su voljeli Borca, jebi ga... to je jedino sto smo i imali pored naseg "onakvog" zivotarenja.
- Otkuda ideja za samim tim imenom Lešinari?
Znas sta je to, to je pocelo ovako, mi smo ti otisli u Mostar, na utakmicu sa Velezom, davno, ne znam tacno koje godine..Pobjedili smo Veleza i ono ko sretni i radosni, vracamo se u Banjaluku, je li?
I ono kod Jablanice, puno onih restorancica, sa jagnjetinom, svaki restoran ispred, napolju je imao ono okretalo gdje su bili izlozeni janjci, neki skoro peceni, a neki... Mi ono sa utakmice, gladni, pijani, nikakvi, stali smo uz jedan restoran gdje su bili i Borcevi igraci.
Taman ono trebali da skidaju janjadi sa raznja, oni ljudi zaduzeni za to. Mi eto da se oni ne bi mucili, preduhitrili smo ih. Počupali smo sva ona janjad, ni kosti nisu ostale. Ma rascupali sve ono.
Tad se bas pojavi onaj gazda kafane, sto u strahu sto u nervozi, gledajuci ono mjesto gdje je do prije 5 minuta bilo 3-4 jagnjadi spremno/peceno - prodera se:
"Pa jebem vam, ni kosti niste ostavili, ko da ste LESINAR !".
Otuda i ideja za tim imenom Lesinari. Uz sav taj belaj, neko je od raje ukrao onu sablju za sjecenje mesa i dao je meni. I onda poslije 20 minuta, cujes samo Šarin daj mi čakiju da otvorim pivu.! Čovjek zove čakijom, a ono dugacko metar i deset.!
Onda kada smo isli u Novi Sad, islo nas 6 autobusa. Bas isti dan se desilo da je i BK Slavija imala mec ujutro sa Vojvodinom, a Borac poslijepodne. Nasi timovi pobjedili na oba fronta i ono opet slavlje itd, a na putu nazad mi stali na neku benzinsku pumpu. Tu covjek normalno radi na pumpi, sipa gorivo, prodaje cigare itd., a vamo na drugoj strani, vidis dvojica trojica idu prema njemu, ono da ga zapricaju... Cim su dosli do njega ono fino - kako je sta ima, sta je ovo, ono...? Onda vidis ove nase Lesinare izlecu iz autobusa nose, gume, djelove, akumulatore, trpaju sve zivo. Čak je neko klepio 160 kinder jaja, ono 4 kutije po 40 komada, pa se onda pocelo sa bombardiranjem u autobusu sa kinder jajima. Jebi ga vazda belaji. Baš nam je to ime i pristajalo - Lešinari.
- Koje ti je bilo najdraze gostovanje?
Ma svugdje mi je bilo lijepo kada se pobjedi
- Tuče , frke...
Meni su raja, narocito Dzeno, cesto govorili, Šarin hajde da se pobijemo sa ovima i onima, ja nisam nesto bio za to. Ono kada nas napadnu u redu, ali mi prvi, nekako nisam, sta ja znam.. Ja sam jednom napravio veliki belaj! Igrali Borac - Hajduk u Banjaluci, nerjeseno. Jebi ga mene oni "plavi psi" pocupali... .uhvatili me i 35 dana u zatvor..
- Zasto?
Ma jebi ga! Šurijaku i Žungulu sam tuco glavu od glavu, istukao ih obojicu. Davno je to bilo prije, 20 godina
- Mozes li nam reci nesto vise o tom dogadjaju?
Ma sudija je ono zajebavo, nije svirao neke penale itd. Mislim da se razumijemo, nije sto navijam za Borac, ali sto jest, jest.. Onda se igraci klepali. Šurijak par puta udario Abida. Šta ja znam, nerviro me. Samo sam mu dobacio sa tribine - Doces ti napolje !.Saceko sam ih ono kulturno poslije utakmice, kod autobusa. Izlupao ih i hajd zdravo. Bili smo ja i Eso Kahrimanovic i obojica smo zajedno otisli u zatvor u Mejdan. Ja dobio 35 dana, a Eso 20.
- Je li bilo jos kakvi tuca, frki, za napomenuti?
U Osijeku, bila velika tuca, onaj Said Đuzel -doso covjek u gostionu, ono na poluvremenu, medju Osjecane i poceo se derati : "Jebo vas Tudjman !"
A frajer flasu pa po glavi. E, onda mi uletjeli i...
Poslije tekme bila velika tuca. Porazbijali mi njima glave, a oni nama prozore i stakla na autobusu. Bilo ono pravo promaja sve do Banjaluke. Duva jebi ga.
A zaboravi ti reci, ono poslije tuce dosla murija i pocese se derati, vikati da idemo itd. Reko ja onom plavcu - Nema voziti, dok mi ne vratis sve moje ljude. Onda cemo ici.
I ne prodje malo, dodje Said Đuzel. Ide prvo murijaski auto, pa hitn , pa opet murijaski auto. Eh, reko evo Saida, ali u onom srednjem autu.. Kad su doveli Saida i ostale momke onda smo svi krenuli, mada su imali zelju (murijasi) da ih zadrze da ih namlate. Sveu svemu, mi smo ih izlupali pravo, jedino sto su Saida razvalili, ali coek krenuo sam, jebi ga. Dobili su fine mare.
U Banjaluci je bilo tuca, najvise sa Delijama, ja sam im krao transparent i zastave, palio ih, cak sam jedan na Marakani zapalio! Sa njima smo se vazda tabali.
Jednom sam dosao u Zenicu, ono nas nekoliko. Izisao na zeljeznickoj stanici i ono radnici, oni po zeljeznici, i tako..ja ono sav sretan izleti iz vagona sa kapom, salom, šalom, zavika: "Borac, Borac"!!!!, kad ono sve sto ih je bilo, skoci na mene. Izlupali me pravo, ubili Boga umeni. I ja sam ih 4-5 nakitirio, ali ne mozes ti sa 20 ljudi da se bijes na kvarno.
- Šarin , reci nam koja ti je bila najdraza utakmica ?
Ma nekako sve pobjede Borca su mi bile drage, ali izdvojio bi onaj period 80-tih, kada je Borca krenulo pravo i skoro svaku utakmicu pobjedjivao sa 4 gola u protivnickoj mrezi.
Baš poslije jedne takve utakmice protiv Čelika, kada smo ih tukli 4-1, sjecam se sutradan sam uzeo one zagrebacke SN, a ono veliki naslov "Zaljubili se u četvrtice". Osvajanje Kupa. To mi je najdraza utakmica.
- Najtuzniji trenutak ?
U zivotu, kada su mi ubili burazera, murijasi. Zapalili ga, a rekli da se sam zapalio.
Poludio sam bio, zaustavio sam saobracaj od Šehera do Centra. Sa sjekirom i vilama sam letio na murijase, nisu mi mogli prici, cak sam otisao sa Mujom kod njih u stanicu.. Jebo im mater. Dosao onaj komandir Stojan Davidović iz Centra i kaze svojima pustite ga, a meni kaze da cemo ja i on popicati. Nemamo, reko, sta da pricamo, ako me ti ili bilo ko od ovih tvoji ikada sustavi, osjecu mu glavu ko horozu.!
Od tada sam po BL vozao motor pijan, radio svakakvih belaja, nisu mi nikada a rekli. Buraz mi je umro u Zagrebu od opekotina.
- A najtuzniji navijacki trenutak ?
Ma kad god sudije zajebavaju, kad nisu u pravu. To mi je najgore. Utakmica sa Hajdukom, finale Kupa u BG. Onaj nas Jantoljak zajebo, dao im da daju go, ipak je to bio njihov igrac. Otisao skroz u stranu lafo da izbije loptu, a ovaj se zaleti i da mu go. Žalosno. Ja sam i cipele bacio u teren.
Torcida, jednom su dosli u BL, i poslije utakmice ono nasi hoce da ih biju. Ja nisam dao, nas 5000, njih 200, nije fer. Sjeo sam na svog motorica, uzeo Hajdukovu zastavu i ispred njihovog autobusa, sve do Šehera, gdje su bili na bezbjednom, da ih neko slucajno nebi dirao. Onda sam im vratio zastavu i oni su mi rekli: "Barba Šare, kad dodjes u Split imas vina i prsute."
Tako je i bilo, sljedeci put kada sam otisao u Split, vratio sam se sa velikim kolicinama vina i prsute. Cak su mi i prevoz platili do BL.
- Ko su po tebi najbolji igraci Borca?
Abid Kovačević, Špica, Kreso, Cetina, Kušmo, Pašo, Fišer...
- Šta mislis ti o kritikama koje su pojednici upucivali Vulturesima, da stete svoj tim, itd?
Tacno je to. Bacanje baklji i dimnih u teren je štetilo Borcu.
Sjecam se jednom u Ljubljani, mi pravili neka sranja i dosla murija da nas istjera napolje. Sve istjerali samo mene i Saida nisu mogli. Čak su pustili i onog policijskog psa na nas, ja ga uhvatio za vrat, Said za noge, pašće skiči, a mi trgamo. Pa i jedan njihov plavac poleti na nas, ja ga gurnu a on ko leptir. Jebi ga platio sam kartu, je li?
- Da nije bilo rata gdje bi vidio Lesinare danas?
Najbolji, najjaci, najveci... Ali jebi ga, rat... Ja bi sigurno bio tu, Borac je moj zivot.
-Podrzavas li ovu nasu akciju pravljenja stranica o Borcu, Vulturesima, za sve Banjalucane, ne bitno na njihovu vjersku pripadnost?
Naravno. Ja bi volio opet ako se mi nekada vratimo (samo da uzmem penziju i eto mene Banjaluko moja) da opet svi zajedno podrzimo našeg Borca, da idemo na gostovanja, kuci...
Pozdrav mojim Banjalucanima !
- Banjaluka...?
Znaci mi sve taj grad, tu sam rodjen i ja i moj otac Vahid. Volim taj grad i vratiću se. Meni je Vrbas bolji od mora, jebo more, nema onog akšamluka.
Iz B.Luke sam izisao 1995. godine.
Evo za ove
- Poruka Banjalucanima
Volim vas sve !
Porucio bi im da navijaju fino, da se slazu, bez obzira ko je ko. Da budu kao sto smo mi bili prije rata. Pozdrav svima
- Šarin, hvala ti za intervju
Ma kad god nesto zatreba, samo zovi. Vozdra!
Evo malo za ove ostre decke narvno iz ekrana,,,mali interviu sa Sarinim,,
Covjek se vartijo prije god u Banjaluku,,,Najvise vremena provodi u Voxu,,radi sa svacim,,,,,,,,,,,,,,,
_________________
Uvijek hrabra, vesela,
svakom majka utjeha, jedina.
Pišeš naše stranice, moja
nježna kraljice, sudbine.
Rodila, te rijeka duboka,
u svakom viru Vrbas nosi tajnu,
nosi istinu.
Ovo je moj grad...
"
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
