krajo je napisao:
Kaže nije imao ni porodicu, a poslije kako je bolje bilo da je poginuo, sin i žena bi bolje prošli.
Povukao si me za jezik, pa ću da ispričam jednu priču.
Radi se o (nažalost pokojnom) momku iz Laktaša, njegovo ime i prezime ću zadržati za sebe. Bio je lijep ko lutka, sin jedinac, visok i imao je dugu kosu, neki bi rekli da je po izgledu bio roker ali nije.
Znali smo da je u okolini Šamca (gdje smo bili stacionirani) imao djevojku i da je planirao da se ženi i da je vodi u Laktaše. U međuvremenu ona je i zatrudnjela.
Kad nam je to došao i rekao olešili smo se od alkohola, nas nekolicina sa kojima se družio. Slavili smo cijelu noć.
Nakon upornog navaljivanja nas nekolicine, otišli smo joj kući, da mu pružimo podršku da je zaprosi. Buduća supruga mu je bila lijepa kao slika i stomačić se već nazirao, a njeni roditelji su ostali bez teksta kad smo se pojavili na kapiji.
A onda ..... uzbuna.
Hitno kompletna jurišna četa da se javi u komandu SRK, palo Trnovo, treba to vratiti. Neki su ostali u okruženju.
Govorimo komandantu da ga ne vodi da ostane u bazi ...... neka bude uz buduću suprugu. On odbija naređenje i ulazi u autobus (neće da nas ostavi) i iz Šamca idemo pravo za Han Pijesak. Ni sam ne znam kud smo putovali i gdje smo došli, izlazimo iz autobusa, lokalni izviđači nas uvode u borbu, i onda nastaje pakao. Imam osjećaj da je prva detonacija bila baš kod njega, iako je bio mrkli mrak. Mali geler mu se zavukao ispod pancira i pogodio ga direktno u srce. Ni glasa nije pustio. Samo se naslonio na drvo i tu ostao. Mi smo tad zajedno sa drugim pristiglim jedinicama VRS vratili izgubljeno, spasili smo neke koji su ostali u okruženju, ali je veliku cijenu platio Goran (nazvaću ga tako). U toj akciji je bilo ranjenih a jedino Goran nije imao sreće.
E sad zamisli kako nam je bilo kad smo se vratili, kako nam je bilo kad smo otišli njoj na kapiju bez Gorana ..... kako je bilo njoj u tom momentu.
Na Goranovoj sahrani su roditelji saznali istinu, sjeli su u auto i otišli u Šamac po nju. I rekli da nemaju nikoga sem nje i tog nerođenog djeteta i da je mole da se preseli kod njih, da će priznati dijete i da će joj sve ostaviti. Srećom pristala je, i otišla u Laktaše da živi.
Koliko znam Goranovih roditelja odavno nema, supruga se porodila i na svijet donijela zdravo muško dijete. Danas je to već odrastao čovjek i ima svoju porodicu. I zove se Goran.