|
PRILOG RAZUMIJEVANJU ZAKONA MORALIZACIJE
UVOD
Društvom se prelamaju problemi za koje se i svjesno i nesvjesno rješenja traže po strani, jer i čak kad se i nađu, odlazi se od njih. Pričaju se kojekakve stvari, a za istinu malo ko ili nitko nije sposoban. To je stvar ratnička, grubo rečeno, kako bi se naglasila borba čovjeka sa samim sobom i svojim porivima.
Teško je biti i ostati u istini. Teško je pričati istinu, jer tko je priča mora je svojim sjajem potvrđivati, dakle uzalud nam teorija bez praktičara, padom praktičara ostaje samo uspomena mrtva na papiru. Svaka teorija živi – dok je tvorac njen –ne samo živ, već pre ako se on drži iskreno i časno njenih odredbi. Ovdje se već govori o stremljenju čovjeka po savršenom življenju, po punom moralu, za koji se zna šta je, i to je urezan sastavni dio razuma svakog čovjeka. Jedna stvar je, je li čovjek iskren, - a druga je li neiskren, odakle istom tipu čovjeka, onda na dva suprotna načina sve i prilazi u životu, dobro ili zlo. Daleko bilo isticati čovjeka ovdje, koji danas je, a sutra već nije. Ovdje se naglašava moral koji je generacijama i uvijek među nama.
Nije tako lako ni odabrati pravi pristup problemu. Netko voli jednostavno i iskreno reći, ali to možda u tom trenutku nije najpodobnije, zato je potrebno za šire ljude sa više znanja i otmjenije pisati, a za proste ljude koji nisu imali potrebu razvijanja u tom pravcu, što ne znači da je taj pravac i bolji – takvim ljudima je potrebno doslovno obrazložiti problem i uzroke. Izgleda da bi to ovdje sada trebalo, varirati između skrivenog i neskrivenog. Mnogi umniji ljudi više vole ovaj prost - ''narodni'' način izražavanja, ali okolnosti stvaraju potrebno.
ISTORIJSKI PREGLED
Istorijski gledano nemoral je oduvijek postojao i varirao, kao i posljedice toga. On je može se reći bio i ograničen na određena područja, obzirom i na rijeđu naseljenost, ali potom i na zatvorenije prostore, ovisno o sredinama, ponegdje, ali u zanemarivijim oblicima nalazio se dakako i na otvorenom. Za naše generacije možemo reći na ovim prostorima da je naročito važan period komunizma, iz razloga što smo u njemu, kakvom takvom, - neskoro živjeli, ali i raniji period je važan, kao i odraz na ovaj moderan period.
Doba komunizma može se slobodno reći na ovim prostorima, bez obzira na ostale nedostatke komunizma je bio mnogo moralniji period od ovog danas. To se odražavalo u javnosti na otvorenom i u medijima. Sporadično se moglo, možda i malo češće, recimo na nekom filmu naći neka scena ''za odušak narodu'', ili na otvorenom na ulici mogla se zadesiti određena neprikladno odjevena osoba. U doba komunizma postojao je jedan zatvoreniji sistem, koji je raspadom komunizma labavio sve više i više, vodeći prema svemu ovome što ovdje je danas, pozitivno ili negativno.
Vrijedi pomenuti i prisjetiti se, a stariji to znaju, ili mlađi to iz priča starijih znaju, kako recimo u to prijašnje doba mnogo teže je bilo da se sastanu dvoje zaljubljenih, iz moralnih ograničenja. U doba posle drugog svjetskog rata ili u doba rata, jako loše je mogao proći muškarac koji bi drugarici dobacio nešto nedolično. Postoje primjeri da i pre stotinu godina već, otac mladoženjin je određivao mladoženji kad može po ženidbi leći sa mladom, obzirom da su se izabranici mlađi uzimali, te se čekalo da napune određenu dob. Rijeđe su bile prilike gdje bi se našlo dvoje mladih i odmjeravali očima. Ovaj način veze između dvoje mladih danas kao da je izgubljen, kao da više i ne nudimo našem potomstvu zdrav teren za formiranje porodica - rušenjem moralnih načela.
Sjetimo se tokom prošlog vijeka razvoja kostima za kupanje, pojavi mini suknji, ame-ričkog džinsa i hlača u žena.-Te stvari su rušile moralna načela.
Svako područje je imalo i svoju specifičnost, koja danas se gubi, ''globalnom kulturom''.
RAZMATRANJE ZAKONA MORALIZACIJE
Prvo što upada čovjeku u oči i klima ovaj zakon, ali sa krivog i neadekvatnog stanovišta, obzirom na nerazumijevanje problema u društvu jest termin ''odijevanje''.
Jako je bitno kako čovjek izgleda. Krećući se u društvu čovjek privlaći pažnju pojedinaca. Neki ljudi su psihički ili duhovno razvijeniji, odnosno zreliji, od drugih. Različito odatle ljudi i primaju nadražaje od vanjskog svijeta. Neki ljudi na loš uticaj se otklone, ali nažalost imamo i one koji ne raspoznaju loš uticaj, čak štaviše dođu dotle da u njemu uživaju. Briga u društvu najiskrenije da kažemo je nikakva. U suštini čovjek je prepušten samom sebi, što i nije neka novina – u životu jest tako, ali u zajednici smo obavezni voditi brigu jedni o drugima u razumnim domenima.
Današnji tip odijevanja uveliko stimuliše nemoral, pre svega sa seksualnog stanovišta, izrazito naglašavajući ga i doslovno njime kao čekićem udarajući po čovjeku. Prosto sama odjeća koja zapljuskuje tržište, ima za cilj biti što razornija, biti što više nemoralno stimulativna. Providnost koja istiće stvari stimulativnije nego da je osoba i naga, zatim odskora jedan tip izlizanosti koja asocira na ono što komentarisati ne treba. U svim pogledima današnja odjeća treba da istiće prirodno – ne natprirodnim - već neprirodnim, i nedobrim. Kućna intima je na ulici. Za ženu je oduvijek bilo biti unutar kuće i da se čuva opasnosti po vani, ali obzirom da opasnosti valjda više nema, žene su postale ''opasne'', - osobito ne-majke. Obzirom da je teško živjeti odudarajući od sredine i društva, tako se stvara opšta uniformnost. To je jedno, a drugo su stvari dogovora, npr. javnih kupališta, gdje se tačno zna gdje, i šta se očekuje u tom mjestu u to doba i što se zna, - pa ko voli nek izvoli, ali kad se ono što nije moralno proširi svakim uglom, pa i uđe u institucije, tu već dolazi u pitanje problem rada, mogućnosti rada, i sposobnosti rada onih, koji bi trebali da se brinu za dobrobit društva.
Čovjek koji ne raskrsti s moralom, nije sposoban nizašta; a čujemo priće o ljubavnim aferama u institucijama – to ne smije biti i to treba iskorijenjivati. Tu leži uzrok. Tu leži sva privreda i napredak društva.
Postoje mnoga oružja, ali protiv muškarca najjače oružje je žena. Judita je spasila izraelski narod zavevši ljubavlju neprijatelja, vojskovođu Holoferna. Samson je isto stradao od žene. David također, vidio je prelijepu ženu svog vojskovođe, kako se kupa, te kako bi je imao ubio joj muža - gorko se potom kajao. Solomon, kažu najveći među ljudima također je pao od žene, izgubio je potom mudrost i u ustima imao glupost. Veći primjeri od ovih ne bi trebalo da postoje, zasigurno ovakvih primjera ima mnogo, ali obzirom na skrivenu problematiku razumljivo je da za razmatranje ovog smo najuskračeniji. Ljudi ovo drže u sebi, to ih i ubija, naravno u interakciji sa stavom njihove unutrašnjosti koja u čovjeka izgleda da je prelabilna da se odupre porivima prirode i nagonu, zato je potrebno preventivno djelovati i van čovjeka moralom i propisima, kako bi se umanjili izazovi, i iskušenja ka čovjeku, čime svijet uveliko obiluje. Unutrašnje čovjekovo – je lična stvar, ali vanjsko – već društvena, i briga prema pojedincu, a normativi morala i razuma postoje i oni su utvrđeni, i u ljudima.
Nije moguće srušiti sve moralne barijere, jer nismo savršeni.
U istorijskom pregledu u okviru ovog priloga, spomenute su stvari koje su rušile moralna načela, dovodile do sukoba u društvu i pobjeđivale, danas možda je vrijeme da taj proces ide u suprotnom smjeru, dakle nazad, protiv lošeg, a za bolje, i ono što je utvrđeno dobrim, i to je jasno.
Žene su u proteklim periodima oslobađale se istorijske podložnosti muškarcima, u borbi za svoju ravnopravnost, koja nažalost može rezultirati i još gore, ako se ne zna mjera.
I muškarci i žene su odgovorni. Oba pola imaju ''nagon'' atrakcije ili privlačenja suprotnog pola. Posebno se istiće u žena, ljepotom ''ovladati'' muškarcem, u čemu žena treba znati mjeru.
Ako bismo religijski posmatrali ovaj problem, to je već izdefinisano u svim knjigama ovdašnjih vjeroispovjesti – ljudi treba da budu pristojno obučeni, a osobito je preciziran i normativ morala, i za žene, i za muškarce. U svemu ovome Kur'an najdalje odlazi u jednom aspektu govoreći o obavezi pokrivanja stidnih mjesta.
Upravo suprotno dešava se danas. Dublje u ovo sa duhovnog aspekta ovdje se neće ulaziti, i govoriti o stvarima koje su očite, ali se ne vide okom. Ovo znaju mudre osobe, i pre svega ovo treba da znaju vladari i vjerski službenici. U Bibliji u istorijskoj Knjizi o kraljevima, se vidi kako i zašto vladari se dižu i padaju, i u kojih je i zašto vladavina bila dobra i mirna država, a u kojih ne i zašto. Vidi se da kad bi god koji dobar vladar dolazio, morao je čistiti i doslovno razbijati paganstvo.
Navodno u Vatikan se ne može uci neprikladno odjeven. Pri ulazu u neka dvorišta crkvi mogu se naći zastarjele preporuke o ponašanju u crkvi, ni najmanje dostižna onomu koga se savjetuje. Pred vratima džamija mogu se naći natpisi uistinu podosta isprecizirani.
Što se tiće radnih mjesta, u nas doskora, a negdje i sad, postojala je regulacija o nošenju mantila (kuta) ili radnih odijela na radnim mjestima. Bilo je to i u školama, pa i iz drugih razloga. Ovdje se samo želi naglasiti indicija i nedovoljno dostupna činjenica da u zemljama EU, o odijevanju dakle kao doprinosu moralizacije i napredka, već postoje određeni zakoni, ali pre nego što nam isti dođu od njih, treba utemeljiti one ''bitnije''.
Svako društvo određuje sebi normative, odakle je moguć' i sukob normativa dvaju društava.
Među ovdašnjim narodima postoji izraz narodne nošnje kao standarda, i mogućeg rješenja; a gledamo li seriju ''Zvjezdane staze'', vidjeti čemo nošnju u budučnosti. Dakle standard danas više varira.
Kod zapošljavanja danas mnogo se iskorištava normativ zapošljavanja lijepih djevojaka, u čemu najmanje dobra nema. Jednostavno i kad uđete u takve radnje, bolje i da ne uđete, jer mogućno odete van sebe, što valjda i je cilj manipulacije. Na sve načine gledaju da privuku promet, da je to nisko za govoriti. Rješenja zasigurno postoje svemu, npr. raspodjeli poslova između žena i muškaraca po podobnosti.
Kad se govori o određenoj službi kontrole, onda se ima na umu da ta služba mora biti prilagodljiva. Dakle određene stvari specifične za građane jednog pola, efikasnije će izvoditi službenici istog pola, jer suprotan pol recimo za taj zadatak bi bio manje sposoban. Najkonkretnije, nema razloga da pripadnica snaga reda i mira, priđe osobi koja ugrožava određene norme ponašanja i da je upozori, a na kraju i kazni po zakonu. To su stvari sasvim normalne i realne.
Kad se govori o medijima i ulozi medija u širenju morala, i svakog dobra, onda je ovdje stvar sasvim očita. Dovoljno je samo malo pogledati sadržajnu zastupljenost. Čak i ozbiljnija štampa, rezerviše stranice za prepad. Pitanje je koji je cilj ovoga, i rezultat? Često možemo čuti pjesme koje se javno puštaju, a sadržaj im nije potrebno komentarisati, već ili se osloboditi, ili trpiti. Također možemo čuti na primjer, da na međunarodnom nivou traga se za postavljačima tih i tih slika na internetu..., zatim u novije vrijeme postaljaju se reklame, naročito u gradovima i pored ulica koje toliko znaju biti neukusne, da je teško suzdržati se od njihovih sadržaja i poza. Uopšte manipulacija ženskim nemoralnim gestovima, a ima i onih npr. sa nagim muškarcem koji reklamira jutarnju kavu. Činjenica je da netko u gradskoj upravi jednostavno nije mogao izmoći se sa opštom kulturom.
Iskreni da budemo čovjek koji bi iz moralnih razloga razbio istu reklamu, ništa ne bi u suštini bio kriv, - čak bi bio čašću nagrađen. To je čak preporučljivo. Možda bi bio kriv i čudan određenim ljudima, koji bi bili uključeni oko tog problema.
I na kraju kad se govori o zaštiti pojedinca u društvu, ovaj pojam zahtjeva malo više širine, dakle da pojedinac ima probleme sa društvom, - društvom koje ga nagoni na loše i suprotno moralu. Dakako postoje grupacije unutar društva, stoga se zahtjeva od one bolje, da se trudi da njeno prevlada i jača nad prosječnim.
Jedno se želi izrazito naglasiti, a to je da je čovjek nemoćan opreti se ka ovom. On uistinu mora biti zreo, ili (do)savršen, što je rijetko i da nalazi načine održavanja unutrašnje i misaone čistoće prema okolini. - Oči su glavna (fizička) vrata ulaska u čovjeka. Mnogošta kuca na ta vrata. I napada. Čovjek je biče prinuđeno na sukob sa okolinom.
Ovdje se visoko može negodovati na to što u društvu pojedinac stradava, a da se o društvu i adekvatnom tretmanu ka društvu niko ne izjašnjava, ili malo tko. Pojedinac može biti odštećen od društva, i on ima pravo na odštetu. Odšteta koja je zbir svih negativnosti koje utiču na pojedinca i rezultiraju efektom nenapredka i pada pojedinca. Društvo je obavezno ustanoviti vrijednosti i uzvisiti ih koje ovo potvrđuju, a ne sakrivati ih i bježati od njih. Svako pojedinačno od ljudi je oštećen od društva, ali društvo ne odgovara. Čudno, onda pojedinci zaduženi za određene segmente društva treba da promjene kurs na bolje.
O ovim problemima u društvu je potrebno raspravljati, i to posebno i najviše na relaciji žena – muškarac. Istina je ljekovita.
Pri izradi ovog priloga korištene su raspoložive informacije, što ne znaći da nešto rećeno nije i krivo, odnosno da određeni poznati detalji nisu pomenuti ovdje. Također tko zna – zna da lako sve što je, lako - i nije, i sa ovog stanovišta također se govori. Riječ je čvrsta u onog čovjeka koji je čvrst sobom i po mjeri, moralu i načelima – takvomu svaka riječ iz usta je čvrsta. Budući da moralni padovi su svakodnevna stvar, to pritom i riječ se mijenja, a tko zna – zna. Da li je realno tražiti onda čvrstu riječ? – savršenu riječ?
Ljudi zaborave da su bili djeca mnogim nezadovoljna, i što bi tokom zrelosti trebali poboljšati, ili očuvati, ili dobiti; okolnosti nas odbace, nikom nije lako biti čovjek, zato se prašta jer život druge nema, to je dopuna pravdi. Ima jedna priča koja se priča djeci, o Carevom novom ruhu, kad je car tražio da mu se sašije neviđeno dotad i najbolje odijelo, pa mu je sašiveno nevidljivo odijelo, - u stvari bio je gol, a sav narod kad je On išao u novom odijelu, divio se tom njegovom odijelu kao i On sam uživao, sve dok u svoj toj zanesenosti jedno dijete nije reklo – pa car je gol! Tad svi vidješe istinu i nasta metež.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
