@Munja
Evo probaću ja opisati kako stvari funkcionišu.
Osnova blockchain tehnologije je mogućnost lake provjere validnosti koja se zasniva na (kriptografskim) hash funkcijama.
Hash funkcija je neka matematička funkcija koja na osnovu bilo kakvih ulaznih podataka (bilo koje veličine) izbaci neki prilično jedinstven broj (fiksne veličine).
Ako su ulazni podaci uvijek isti i rezultat hash funkcije će biti isti. Ako se ulaz barem malo promijeni, hash vrijednost će biti drugačija.
Računanje hash vrijednosti je trivijalno i ne zahtijeva puno resursa. Obično kad skidate neki program sa interneta možete da pogledate njegov hash, pa onda da sami izračunate hash od onog što ste skinuli i tako uporedite da li ste skinuli pravu stvar...
Recimo Ubuntu 20.10 ima hash vrijednost ABCDEF.
Ja ga skinem sa interneta i pustim kroz program za računanje hash vrijednosti.
On izbaci ABCDEF i ja to uporedim sa onim iznad i budem onda siguran da je to što sam skinuo OK.
E sad, fora je da je izuzetno teško, skoro pa nemoguće imati dva ulazna podatka za koja ćete dobiti istu hash vrijednost.
Na primjer ako je ulaz "banjalukaforum" hash bi mogao biti XXYYZZ1234.
Ako bi ulaz bio "Banjalukaforum" hash bi mogao biti AAZZWW6666.
Šansa da neko skonta koji bi još ulazni podatak mogao dati vrijednost XXYYZZ1234 je minimalna i to je ključ svega. Da nije tako, neko bi mogao pronaći drugi ulazni podatak sa istom hash vrijednosti i tako izmijeniti transakciju. Na primjer "klix", a hash XXYYZZ1234.
Šta se radi u rudarenju?
Rudarenje traži da hash vrijednost ima tačno određen format kako treba da izgleda.
Na primjer, umjesto da bude XXYYZZ1234, oni kažu "sada svi hash rezultati moraju počinjati sa dvije nule".
Pa se onda na ulazni podatak dodaju random podaci da se naštima taj neki hash rezultat da bude sa početne dvije nule.
Na primjer:
"banjalukaforum" = XXYYZZ1234
"banjalukaforum" + "a" = XKZYZZ1234
"banjalukaforum" + "b"= TIYYZZ1774
"banjalukaforum" + "z"= 00YYZZ1234
Rudari upravo traže te random podatke koji se dodaju i to rade tako što za svaki pokušaj računaju novi hash i tako sve dok ih ne potrefi sreća.
Kako ima sve više i više rudara i kako tehnika napreduje, tako se i zahtjevi mijenjaju. Pa umjesto dvije početne nule, tražimo tri, pa četiri, pa pet...
Kad se nađe odgovarajući hash, transakcija (zapravo blok koji može imati X transakcija) je završena i ta hash vrijednost se dodaje sledećoj transakciji.
To je ono što povezuje transakcije, to je chain. Na taj način možeš da provjeriš svu istoriju transakcija i da znaš ko ima koliko para. Taj čitav chain se ne nalazi na jednom mjestu već svi koji rudare imaju svoju kopiju i to mu omogućava sigurnost. Jer nije dovoljno izmijeniti samo jedan chain, već moraš izmijeniti barem 51% svih da bi tvoja prevara zaživila.
Da bi provjerio da li neko ima dovoljno para za transakciju, moraš da pređeš čitav blockchain i sabiraš i oduzimaš sve njegove prihode i rashode.
Ne postoji ekvivalent računa koji jednostavno kaže da ti imaš 100 KM na računu, već tamo si uplatio 10 KM, pa isplatio 1 KM, pa uplatio 20 KM, pa...
Eto ti dva problema koji komplikuju sistem i zato danas kriptovalute troše struje kao recimo čitava Švajcarska...

Ima tu još gomila mehanizama i sranja koji sprječavaju prevare, a ovo je neka osnova...