--------------------------------------------------------------------------------
U posjeti banjolučkom Udruženju penzionera
Sklonište od zime, neimaštine i bijede
BANJA LUKA - U jednu od prostorija banjolučkog Udruženja penzionera svakodnevno navrati oko četrdesetak pripadnika najstarije populacije, neki od njih da se druže, a neki da potraže sklonište u hladnih decembarskim danima.
Takozvani "klub" penzionera u Banjoj Luci postoji od 1953. godine, a prema riječima njegovih posjetilaca omogućava im da se na sebi svojstven način zabave.
Najveću zabavu u klubu predstavlja njihovo malo takmičenje u remiju, koje nekada traje i po više sati.
"Zaigramo se nekada i ostanemo duže nego što bi trebali. Pobjednik uvijek plati piće, i tako nam svima prođe dan. Ovdje je pravi domaći ugođaj, a mi smo raja iz grada", kaže Ljubo Gajić, šezdesetpetogodišnji penzioner koji svakodnevno boravi u klubu.
Ljubo je ogorčen na nebrigu vlasti o najstarijim ljudima Republike Srpske i tvrdi da je to država gladnih ljudi.
"Najviše je gladnih penzionera. Ne mogu da shvatim da čovjek koji je doktor nauka, kopa i traži hranu po kontejnerima, jer mu je suviše mala penzija", ogorčeno priča Ljubo.
Neki od penzionera ne igraju karte, ali u klub navrate da popričaju sa nekim i ubiju monotonu svakodnevnicu. Kafa u klubu je pola marke, a čašica rakije duplo više - jednu marku.
"Ovdje sam svaki dan. Sretnem nekoliko drugara i malo popričam sa njima. Kad je bilo toplije, išao sam u park ili ispred Galerije da igram šaha. U klubu se malo zagrijem, popijem koju rakiju i onda kući", kaže penzioner Pero Jovetić, kome je novembarska penzija, kako kaže, umanjena za 10 KM.
Najstarija populacija u RS ima prosječnu penziju u iznosu od 120 KM, pa nije ni čudo što mnogi od njih pričaju sa velikim ogorčenjem.
"Mi nemamo više kome da se žalimo, sve smo probali. Naši ljudi umiru od gladi, a svi nas samo lažu da će biti bolje. Ima slučajeva kada penzioner dođe u klub i samo sjedi, jer nema para da plati kafu", tvrdi Ismet Dervoz, jedan od najredovnijih posjetilaca kluba.
Kako on kaže, klub im je kao obdanište gdje se igraju, šale i druže, a nekada i do kasno u noć. Ovo je njihov način borbe da zaborave društvo koje je njih u potpunosti zaboravilo.
_________________ " Gori od zlocinca je onaj ko zlocin zaboravi i oprosti"
"U ime zrtava genocida - zlocincima niko nema pravo oprostiti!"
"Zbog urbicida - sve moramo obnoviti!"
|