Ako nekada budemo odlucili da ozbiljno pristupimo rjesenju saobracajnih problema, mislim da bi trebali poci od dva osnovna stava: 1. Nista nije nemoguce vec treba naci nacine kako da se nesto ostvari. Ovo se odnosi prije svega na price o mentalitetu i navikama. Jer, na primjer, da mi je neko rekao prije dvije godine da ce svi voziti izmedju 40 i 50 km/h istocnim tranzitom kada se zavrsi, ne bih mu vjerovao. 2. Probleme treba rijesiti kao cjelinu, ne fragment po fragment. Nema smisla povuci liniju pola metra od ivicnjaka i reci "to je za bicikliste" ako su uz ivicnjak sahtovi dovoljno duboki da obore ili zanesu na auto neko dijeti ili penzionera; nema smisla praviti brzu cestu ako pjesaci pretrcavaju 10 metara od pjesackog prelaza; nema smisla preusmjeravati tranzitni saobracaj na istocni tranzit ako ce zbog semafora na Hisetama kolona biti do doma penzionera; asfalt nije poboljsanje za bezbjednost saobracaja u naseljenom mjestu ako nema trotoara i tako dalje. Treba rjesavati jedno pitanje imajuci na umu cjelokupnu sliku.
Da se mene pita, ja bih krenuo od rjesavanja javnog prevoza. Trenutni je nefunkcionalan i neupotrebljiv za veliki dio gradjana.
A ne moramo izmisljati toplu vodu. Vidjeti kako su stvari rjesene na drugim mjestima, vidjeti sta je primjenjivo kod nas i koji model bi bio najefikasniji... Sjesti malo, skupiti informacije, razmisliti, kreirati realan plan, dati ljudima da ga komentarisu i kritikuju, doraditi i prepraviti plan pa po istom raditi. Dvije ili pet godina, ali ne raditi na sitnicama danasnjice vec srediti stvari da na kraju to budu dugorocna rjesenja.
I jos nesto, kada vec sirim pricu: kvalitet novoizgradjenih saobracajnica nije zadovoljavajuci. Nemamo norveske zime, a zivotni vijek nasih cesta je kao kod njih na sjeveru, ako ne i manji. Pojava udarne rupe na cesti staroj godinu dana nije "krivica" kamiona ili obilnih kisa; krivac je projektna dokumentacija, nepostovanje iste, usteda na materijalu i tako dalje.... Odnosno, glavni krivac je ne postojanje odgovornosti za uradjeno pa, ako vas niko ne tereti za kvalitet uradjenog, sta vas sprecava da otaljate posao, smanjite kolicinu utrosenog materijala, ne pripremite adekvatno teren pa sve potone za pola godine. A da apsurd bude veci, ne samo da nema sankcija vec nerijetko ista kompanija bude placena za krpljenje svojih gresaka i svog nerada...
_________________ Popokatepetl je napisao: ...мени очи углавном служе да не упаднем у шахт ходајући улицом...
|