motozeljo je napisao:
Ne diraj ljude nakon pedesete. Ozbiljno. Ovo nije samo generacija - to je poseban oblik preživljavanja. Do pete godine već su čitali majčino raspoloženje po zvuku lonca na štednjaku. U sedam su imali ključ na uzici i uputstvo: "Jelo je u frižideru, zagrij ga." U devet su pravili doručak bez recepta, a u deset su znali okrenuti slavinu i pobjeći komšijskom psu s kantom na glavi. Od jutra do noći vani. Bez telefona. Umjesto Wi-Fi-ja, tačna ruta: livada, rijeka i dom u mraku s koljenima koja podsjećaju na ratnu kartu. I jednog dana su preživjeli.
Koljena su krpljena listom platana. A kad je boljelo, čuli smo: "Nije puklo, pa ne boli. "Jeli smo hljeb sa šećerom, pili vodu iz vrtnog crijeva - s takvim mikrobiom da bi svaki jogurt zavidio. Alergije su nestale.
Znaju petnaest načina kako ukloniti mrlje s trave, masnoće, krvi, močvare i tinte - jer ste kući morali doći "čist". I to nije sve. Došli su kroz:
- tranzistorski radio,
- crno-bijeli televizor,
- vinil plejer,
- rekorderi sa kasetama,
- CD-ovi i diskovi,
a sad u džepu drže hiljade pjesama... i nedostaje im puknuta olovkom kaseta. Nakon što su dobili vozačku dozvolu, vozili su kroz cijelu državu - bez hotela, klima uređaja i GPS-a. Samo auto karta, gdje je cijela država na nekoliko stranica. I oni su stigli. Bez Google Translatea. Sa osmijehom na licu. I sendvič od jaja u prtljažniku. Ovo je posljednja generacija koja pamti svijet bez interneta, bez komunikacije, bez stalne brige oko punjenja baterije. Oni znaju razliku između mobilnog telefona i vješanja na kabl u hodniku. Imali su bilježnice s receptima, a ne aplikacije. Rođendane smo slavili skromno ili smo zaboravljali na njih. Ovo su ljudi koji:
- sve se popravljaju izolacijskom trakom, klamericom i ravnim okretajima,
-- imali su jedan TV kanal - i nije im bilo dosadno,
- znao sam da "prelistaj" nije traka, već telefonski priručnik,
- i povjerovao: ako se ne javiš na telefon, znači, živ si, javit ćeš se. Oni su ostali. Imaju emocionalni azbest, imunitet od doba deficita i reflekse izoštrene na autoputu. Posljednje prave nindže po narudžbi. Ne diraj pedesetogodišnjaka. Vidio je veće, živio dublje, a u džepu ima peperminte starije od vašeg djeteta. Preživio je djetinjstvo bez autosjedalice, bez kacige i bez kreme za sunčanje. U školu - bez laptopa. Mladost bez skrolanja. I ne traži odgovore od Google-a - jer ima instinkt.
I uprkos svemu, on ima više uspomena nego ti slika oblaka.
Mozda neko i povjeruje da je ovo postojalo "te nazadne i zaostale uslove zivota koji su ponizavali, izrabljivali i zlostavljali djecu" ali da je bilo vrijeme kad nije bilo interneta nemoj molim te lazi poturat ovde....!!!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
