Ambasador Branko Dokić predao vjerodajnice grčkom predsjednikuDragan Mikerević: Raskid koalicije sa SNSD-om greškaCitiraj:
Tako je taj isti Petar Kunić 2001. godine bio visoki funkcioner PDP-a i potpredsjednik Vlade Mladena Ivanića zadužen za moralisanje, progon vještica, pospremanje "afera" prethodne Dodikove Vlade, utuživanja svih onih kojima je ta Vlada dala stanove, što će sudovi kasnije utvrditi u skladu sa zakonskim propisima.
To je isti onaj Petar Kunić koji je doktorirao početkom rata 1992. godine kod Miloševićevog aparatčika i pisca Žabljačkog Ustava Ratka Markovića sa disertacijom "Tendencije u podruštvljavanju državne uprave u sistemu socijalističkog samoupravljanja".
Stideći se te disertacije u svim kasnijim biografijama prof. dr Kunić iz njenog naziva je izbacivao "socijalističko samoupravljanje".
Sa padom PDP-a sa vlasti nije pao prof. dr Petar Kunić. On je našao novu stanku na vlasti čiji je postao kadar i još jednom "oprao" biografiju, ovog puta ne onu naučnu, nego onu partijsku.
Citiraj:
Kada ad hok pročešljate mrežu, lako sagledate ko je sve proteklih godina napustio PDP, ko se sve “osuo”, zaključite da je pravo čudo da uopšte i postoje.
Dragan Mikerević, Dragan Šolaja, Stevo Pašalić, Petar Kunić, Milenko Vračar, Stevan Stević, Džerard Selman, Boško Tomić, Rajko Latinović, Rodoljub Trkulja, Simeun Vilendačić, Biljana Marić, Dragomir Jovičić, Marin Kvaternik, Branko Krsmanović… samo su neka od imena (premijera/ministara/zamjenika, pomoćnika ministara) koji su napustili PDP, ili su u toj stranci marginalizovani. Nestao je čak i Slaven Pekić, koji se pronašao u višemilionskom biznisu sa naftom i ko zna još kojim derivatima.
U PDP- u i oko njega nisu više ni Nada Đaković, Miro Jurišić, Nada Babić, Milovan Borojević, Veselin Poljašević, Nevenka Trifković, Dušan Stokić, Željko Bilbija, Stojan Todorović, Petar Dragičević, Gavrilo Antonić, Milenko Antešević, Savo Mirković, Radenko Đurica, Nikola Špirić, Vitomir Tomić, Mladen Zarić, Milojko Grujičić, Goran Milojević…, koji su u ime te stranke obavljali poslaničke i delegatske funkcije.
Iz PDP-a je nestao i veliki broj funkcionera (direktorkog statusa), a među njima su Zoran Mastilo, Anto Gajić, Savo Mirković, Željko Jungić, Božo Janačković, Milica Bisić, Ljubo Macanović, Stojko Blagojević, Milovan Blagojević, Željko Janjetović, Zdravko Todorović… Važno je napomenuti da uz PDP odavno nije ni Damir Miljević, jedan od osnivača stranke i brojni brojni drugi.
Moglo bi se konstatovati da je PDP stranka koja ima mnogo više bivših članova nego sadašnjih.
Od osnivača su “osipanje” jedino “preživjeli” Branko Dokić i Zoran Đerić.
Danas PDP-on, uz Mladena Ivanića, gospodare Branislav Borenović, Igor Crnadak, Velimir Sakan, Aleksandar Golijanin, Vinko Radovanović, Dijana Čekić, Zoran Tešanović, Veljko Stupar, Milan Švraka.
Na političkoj pijaci RS, osim Ivanićeve, njihova vrijednost je nevelika, mizerna čak.
Ne treba zaboraviti ni Slavka Vučurevića, gradonačelnika Trebinja, koji je nakon izborne pobjede postao kao i oni protiv kojih se navodno borio.
Kada se sagledaju sve velike seobe iz PDP-a, jasno je da je ta stranka i intelektualno i kadrovski teško osakaćena, zbog čega se nalazi u teškom škripcu i zbog čega je njena budućnost bezizgledna.
Kada se zna čime se danas bavi PDP, tada se utisak bezizglednosti te opcije pojača do gigantskih razmjera.
PDP se sada iscrpljuje sukobima Vinka Radovanovića i Zorana Tešanovića, koji na političkoj berzi imaju oznaku-bez težine; ratovima Veljka Stupara i Zorana Tešanovića, gdje je prvi potpuno “počistio” drugoga u Istočnom Novom Sarajevu, ali i da nije, tamo je ta stranka završila karijeru. Potpuno je irelevantno ko će pobijediti u tom ličnom sukobu, jer Dobojski sindrom stigao je odavno među PDP-ovce u istočnom dijelu RS.
PDP ne nudi ništa konkretno sem šuplje, ovještale, političke priče koju mrmlja Borenović ili, pak, lažnog radikalizma kojeg promoviše Crnadak. I iza jednog i drugog “stava” je potpuna praznina. Višegodišnji unutarstranački nerad, javašluk i ranije preveliko uživanje pozicije “jezička na vagi”, potpuno su otupili tu stranku i doveli je u situaciju da se isključivo bavi sama sobom, a i to čine mlako i bezvoljno. Nema tu krvi ni kada kost potpuno rasiječeš.
PDP, ovakav kakav jeste, niti je opozicija niti alternativa. (Osim ako se lični hedonizam može podvesti pod ove kategorije).
Sva ova dešavanja uslovila su prestrojavanje u ostalim opozicionim strankama, posebno u SDS-u, gdje se sve više razmišlja o tome da Mladen Ivanić ne bude kandidat za člana Predsjedništva BiH. Unutar SDS-a postoji vrlo velika i čvrsta grupacija koja ne želi ni da čuje za njegovu nominaciju za tu poziciju i ističu da tu bitku treba da bije neko od mlađih kadrova najjače opozicione partije. Nije mali broj ni onih koji se, na tragu poteza Aleksandra Vučića, zalažu da kandidat opozicije za člana Predsjedništva BiH bude nestranačka ličnost.
Ovi zahtjevi dobili su posebno na intenzitetu nakon saznanja da PDP za sebe, u raspodjeli kolača nakon idućih izbora, traži ponovo mjesto u Domu naroda parlamenta BiH. To se doživljava kao ziheraški potez samog Ivanića, koji bi sebe smjestio u taj Dom, ukoliko bi izgubio predsjedničku trku. Ono što je po Ivanića opasnije jeste činjenica da je taj PDP-ov balon shvaćen kao nevjerica da uopšte može dobiti izbore, pod uslovom da bude kandidovan za člana Predsjedništva BiH.
Nakon svega jasno je da u PDP-u još nisu shvatili da idući izbori ne znače nikako pokušaj promjene vlasti, kako bi se nekoliko njihovih funkcionera smjestilo na udobne pozicije u kojima neće ništa raditi, već da je to bitka za nadu da se i na ovom prostoru može otpočeti obračun sa kriminalom i korupcijom, koji su postali obrazac ponašanja i djelovanja vlastodržaca.
http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/201 ... i.html?m=1PDP nekada udruzenje od ugleda banjaluckih profesora i experata, spalo na studente sadasnjih i bivsih profesora.