Brale001 je napisao:
Jos jedan koji ocekuje od studenata da budu pametni ...Cccc.
Nema tu generalizovanja i ari,ari,ari.
Prosto i jednostavno.
Dobar "konzjumer" = dobar gradanin =>treba ga zalivat i uzgajat i isticat.
Slab "konzjumer" = los gradanin sto prelazi => u sumnjiv gradanin => terorista => treba unistavat iste.

Kaže Brale da nema generalizacije i onda oplete po njoj...

Nego da se mi vratimo na temu.
Taj egzodus i odliv stanovništva ne treba doživljavati tako strasno. Ljudi idu jednostavno tamo gdje im je bolje, isplativije, gdje ostvaruju veću dobit.
Odlazi i "dobro" i "loše" stanovništvo, obrazovano i neobrazovano. Dalo bi se raspravljati i kom omjeru, ali ja vjerujem da odlazi više školovanog stanovništva i studenata.
E sad, ako odlazi školovano stanovništvo, pitanje je šta ostaje. Kakav će to kadar nositi teret industrije i privrede narednih godina? Ko ostaje?
Nije baš kao što je neko rekao, da sad svi što ostaju trebaju da se ubiju. U svakom slučaju će biti jako teško naći dobrog radnika, inžinjera, profesora. Nedostajaće kadra koji mogu da unaprijede privredu, ali to isto znači da bi se konačno trebalo kristalizovati šta valja, a šta ne. Tako bi se moglo pokazati kako stojimo sa privatnim fakultetima i ljudi koji imaju znanje i znaju posao će dobiti prednost.
Meni je zanimljiv taj fenomen da se uvijek kao egzodus smatra odlazak u Austriju ili Njemačku, ali ne i u Srbiju. Sa druge strane, mi kao i svi ostali, patimo od nekog internog egzodusa gdje svi ljudi ruralnih krajeva idu u veće gradove. Jednostavno, svi idu trbuhom za kruhom. Ista stvar, samo sa druge strane zamišljene linije na mapi.
Nisam ja otišao od kuće iz dosade. Jako mi je smetala nepravda u našem obrazovnom sistemu. Gomila fakultetskih profesora koji su zaboravili šta je to zvanje. Oni umjesto da se primarno bave naučnim radom, oni predaju. Čitav njihov radni dan se vrti oko predavanja, raznih statistika prolaznosti i sitne zavisti. Kad se čovjek izbori sa svim tim dolaze novi problemi. Gdje naći posao? Svuda su loši uslovi, plate vjerovatno neredovne, zdravstveno osiguranje upitno, kao i mogućnost za napredovanje. Ako hoćeš da budeš samostalan i otvoriš vlastitu firmu, kuburiš sa inspekcijama koje ti šalju oni sa štelama u strukturama vlasti. Jednostavno, u takvim okolnostima se čovjek pretjerano troši, čeka penziju i onda da umre...
Kad vidim naše penzionere, vidim ljude koji ne uživaju. Oni gledaju da skrpe kraj s krajem, pomognu djeci koliko mogu i to je to. Nema nekih druženja, uživanja, zajebacija. Ljudi ne žive...
Nisam vjerovao, dok svojim očima nisam vidio penzionere u Austriji. Nisu ljudi tako istrošeni kao naši penzioneri. Aktivniji su, druže se, troškaraju...
Sa druge strane kad odeš vani, šanse su da nemaš nikog svog tamo, sam si i muči te to naravno. Ko god misli da se svi problemi rješavaju tako što odeš vani, grdno se vara. Izbijaju me ljudi koji mi kažu: "Ti si u Austriji, jebe se tebi, svoje probleme si riješio..." i slično.
Odeš od kuće, ostaviš i prijatelje i rodbinu. Učiš tuđi jezik i položiš nekako taj ispit. Kreneš na faks, vidiš da i dalje na mnogo mjesta škripi, teško je, ali moraš polagati ispite. Na konkursu za posao takmičiš se sa ljudima koji uvijek imaju prednost jer su domaći, koji nemaju jezičku barijeru i koji uvijek mogu da se izraze tačno onako kako misle. Ima tu raznih poslova, čišćenje snijega, raznošenje novina, konobarisanje, ali i poslova u struci.
Ako imaš malo sreće, dobiješ posao u struci. Radiš 10-15 sati sedmično (40 je standard) za nekih 55-60% početne plate kad završiš faks. Zarađuješ puno više od svojih roditelja i još uz to studiraš. Ako si iole normalan, znaš da upravljaš i raspolažeš novcem, tih 650 evra (neto) su ti i više nego dovoljni za život i da ti ostane sa strane ušteđevine i za ljetovanje i zimovanje i putovanja sa strane. Dovoljno da ti ne fali ništa. Pošto si zaposlen, imaš i zdravstveno osiguranje u čitavoj EU. Niko ti ne daje ništa za džabe, ali ti niko ni ne odmaže i ne postavlja stupice. U principu, cijenjen si onoliko koliko vrijediš i to je sve što ti treba. Ali šta misliš koliko ima truda i znoja da bi se došlo do te tačke?
Ima i onih koje roditelji pošalju (nebitno sad kakvo im je finansijsko stanje) da se školuju, da naprave nešto od sebe, a oni dođu da se zajebavaju tri semestra. Kupe telefon, laptop, uzmu rent-a-car kad idu kući da se malo pokažu pred trebicama i to je to. Za ta tri semestra ne naprave ništa što se obrazovanja tiče, a ako rade - to su obično neki žnj poslovi kod naših mangupa koji tako ganjaju studentariju. Sve što zarade - potroše i gdje su bili ta tri semestra? Da su barem uštedili nešto, pa kad se vrate kući da imaju neki kapital da počnu nešto...
Sa druge strane, ne razumijem nekad i ljude koji ostanu u RS/BIH i onda seru kako je ovako ili onako. Kako se vani ne može zaraditi, kako se ne isplati, kako se jede samo pašteta i ostalo...
Evo, ja sam sa 500 evra mjesečno mogao uvijek uštediti nešto, a da se ne hranim kao pas. Može se, samo je pitanje koliko su ljudi disciplinovani i znaju raspolagati parama. Koji su im prioriteti. Sa toliko para moraš gledati cijene, štediti, ne možeš si priuštiti da visiš po kafanama, da imaš iPhone ili šta je već danas popularno. Sa 500 maraka je isto tako upitno šta možeš u Banjoj Luci uraditi, tako da budimo realni.
Iskreno, trnovit je put, ali znam zašto to radim i čemu težim. Ne radim to sve uzalud...
Slobodno me ispravite gdje god griješim...