Ja sam se bas namijenjao pusaka.
Prvo sam duzio M70 sa drvenim kundakom, ali je cijev vec bila sprzena kad sam je dobio. Mnogo se senlucilo u to vrijeme.
Onda sam jedno vrijeme nosio snajper i skorpion (koji nisam nijednom upotrijebio u borbi), pa par dana Thompson, koji je toliko tezak da mi brzo omrznuo. Posle toga drugar mi da "argentinku" neku verziju americke M16 ili ar15 nemam pojma. Malo je bila teza od nase, cini mi se i duza, ali dosta preciznija. Nije bilo municije pa smo je na kraju dali nekom.
U medjuvremenu smo "nasli" dvadesetak i vise kalasa sa drvenim kundacima, koji su bili osjetno laksi od nasih pusaka. Vecinu smo podijelili vojsci. Sredinom '92 "nadjem" jedan kalas sa preklopnim kundakom, koji je u stvari bio iskovan od osmice armature
, bar je tako izgledao. Strasno lagan, precizan sa odlicnom cijevi (bronirana/niklovana) koja nije imala nijednu packu.
Kundak se preklapao na lijevu stranu, i relativno brzo se poceo klimati jer mu mehanizam nio bio najbolje dizajniran.
Na kraju sam taj kalas dao policajcima, i neko iz rezervnog sastava ga jos uvijek duzi, kako sam cuo.
Od pistolja sam imao pomenuti skorpion, zastavinu dugu devetku, onu noviju, TT, i meni najdrazi Walter P38 kojeg sam dobio od drugara Masla iz druge oklopne.
Od svega toga, najpouzdaniji je bio kalas sa preklopnim, uprkos klimanju. Tokom cijelog rata ga nisam nijednom ocistio, a nikad nije zaglavio niti se ikad cijev zaprljala. Dovoljno je bilo ispaliti metak svakih par dana a ako slucajno pokisne ili navlazi onda malo cesce. I to je to, nikakvo odrzavanje nije bilo potrebno.
"Argentinka":
Kalas sa preklopnim: