Da bi se u EU ušlo potrebno je:
-upropastiti ili do krajnosti osiromašiti sopstvenu privredu,
-staviti sve što išta valja na raspolaganje (raskrčmljavanje)
svakome ko ima novac (a Bog zna kako je do njega došao i sasmo On zna kako će bez njega ostati

)
-formirati infrastrutkuru i institucije koje štite interese EU i krupnog kapitala (čitaj: hladnog i bespoštednog odlučivanja o svemu sa jedinim kriterijumom zasnovanim na kalkulatoru)
-postaviti što nesposobnije (ili barem potkupljive) političare i druge javne radnike na sve funkcije, jer samo blesav i nesposoban (ili potkupljen)čovjek može da pristane na sve što oni traže
-odreći se normlanih moralnih životnih načela (seksualnih pogotovo) i tretirati izopačenosti kao normalne, a ne kao psihičke bolesti
-u svemu slijediti osnovni princip: "okolo gladac - unutra jadac, na licu (polukiseli) osmijeh u grudima led"
Priča da se ulaskom u EU otvaraju vrata našoj privredi je teška prevara i što bi naš narod rekao "navlakuša", jer u svjetskoj ekonomiji velike ribe jedu male, a u nas nema ni srednjih a kamo li velikih riba, i mi i naša privreda samo možemo biti divljač za odstrel, eventualno samo svježa
krv za neku posustalu firmu iz Evrope ili USA.
Istovremeno naš živalj će da se polagano zadužuje i steže time sebi omču oko vrata (i to ponekad sopstvenim parama!!).
Primjer:
Većinski vlasnik HYPO-ALPE-ADRIA grupe je GRAWE životno osiguranje iz Beča, koje se kod nas pojavilo nekolioko godina prije HAA Grupe i radilo preko povjerenika koji su bukvalno vrbovali ljude da ga uplate obećavajući im koješta.
Suština svih tih priča je ova: "nisam te prevario sam si se navukao, ja ti samo nisam objasnio kako sam te lijepo iskoristio a da ti i ne znaš, ali to je tvoj problem."
Čovjek navučen na priču, uplati GRAWE minimalno 2000 KM -znam ljude koji su i posuđivali da bi to uplatili - (a te pare može da uzme natrag tek nakon 2 ili 3 godine ako se slučajno predomisli) i onda mu nakon nekog vremena /recimo godinu dana) zatrebaju pare i ode u HAA Banku i digne kredit od recimo 2000 KM sa kamatom od bar 10 %.
I sve mora da otplati, naravno, on ili njegov žirant.
Kada se sve sabere i oduzme, naš čovjek je samo izgubio, dobila su Austrijska gospoda koja "ulažu" kapital kod nas. U stvari, porobljavaju nas našim rođenim parama i isisavaju i ono malo bijede što još imamo.
"Europejizacijom" na ovakav način kako se to kod nas radi otvaramo vrata ovakvim stvarima, i kažemo "adio pameti".
Jedan primjer laži o (privrednom) otvaranju vrata novopridošlim zemljama u EU:
Češka je tek ušla u EU. Češki keramičari (ljudi koji lijepe pločice) su neuporedivo jeftiniji od njemačkih (zbog poreske politike prije svega), i kada su Švabe shvatili da će ovi možda da ih ugroze (jer se Češka graniči sa Njemačkom i Česima je sada lako da skoknu u susjedne oblasti i urade posao), jednostavno su se pobunili
svojoj državi (kojoj u EU ne može niko ništa) koja će da ih zaštiti zakonom, tako da će češki keramičari da izvise, i moći da idu u Portugal da tamo lijepe pločice, ali u Njemačku ne! Sve dok i Portugalci ne naprave isto i Česi na kraju shvata da mogu da lijepe pločice samo po svojim kupatilima kao što su mogli i prije.
Ali zato su sebe stavili na pladanj kojekakvim "investitorima", mešetarima i drugim lešinarima iz cijele Evrope.
A dobro je poznato kroz istoriju koliko su oni meka srca i duševni.