Citiraj:
И скок, па мајку му, има ли минута за Штимца, или евентуално Тејића, кад већ нема Милера (због фаулова), а Цирбес сам.
Štimac i Tejić bi samo napravili gore... Štimac bi unio neku energiju, ali generalno, on je igrač sa ekstremno sporim nogama i njegovo branjenje pokretljivih petica je jako slabo. U situaciji gdje protivnik stalno puni reket, a unutrašnji igrači se izvlače na poludistancu, on bi konstantno ispadao u odbrani. Niti bi na vrijeme zatvarao reket, niti bi mogao da isprati svog igrača. On valja u skoku, samo kad mu ostatak ekipe dobro zagradi protivnike, što je našima generalno problem... U napadu opet, on teško da išta može u mečevima gdje protivnik primarno puni reket, prevashodno jer razvoj utakmice pokazuje da naši nisu u šuterskom ritmu, dakle nema prevelike opasnosti spolja. Niti je razbijač, niti ima neku vrhunsku centarsku tehniku... O Tejiću tek ne treba trošiti riječi. Nevjerovatno je u koliko mjeri momak stagnira, plus djeluje totalno nezainteresovano na terenu. On je tek pogubljen u odbrani, u rotaciji, na skoku ga nema, leđnu tehniku nije razvio, a nije da nema priliku i prostor, jer već drugu sezonu, muku mučimo na četvorci sa povredama i raznim polurješenjima. Između ostalog jer se ide na to da Tejić dobije prostor za igru i napredak. A on još uvijek ništa...
Ne znam zašto se i dalje forsira ta priča da Radonjić ne zna da vodi utakmicu drugačije od šablona koji je sebi zacrtao u pripremi. Ne znam baš ni šta očekujete... Nema on baš toliki kvalitet u rosteru, da sebi priušti brdo improvizacija.
Vidim primjedbe na to da se forsira igra pikenrola na Cirbesa. A šta drugo da se igra na njega. On ne zna da zida, a mi nemamo lucidne i prodorne spoljne igrače koji bi prodorom napravili višak i asistirali mu pod koš. Sa poludistance je bezopasan (kao i alternativa mu Štimac), a Partizan je jedan od rijetkih ekipa, koja ima dovoljan broj igrača koji mogu da se smjenjuju na Cirbesu i izbace ga iz ritma. Možda je trebalo da na spuštanje ritma i mali broj poena, na koje je išao Džikić, reagujemo sa agresivnijom odbranom i bržom igrom u leđa u tranziciji, ali za to treba bruka energije na parketu, trošiš se do maksimuma, sutra teoretski imaš finale i kroz par dana jednu od ključnih utakmica za Top 8 u Evroligi. Ujedno u takvoj jurnjavi, gubiš Cirbesa, kao jedno od najjačih oružja u napadu...
Jebiga, znam da to u teoriji izgleda lako. Nacrtaš akciju, uigraš je na treningu par puta i onda je pozivaš na utakmici. Ne ide ovom igraču, ubaci ovoga, mijenjaj samo da bi se mijenjalo. U praksi to nije baš tako. Motivacija, ulazak u meč, voljni moment. Nije Miler slučajno vozao Rejesa i ekipu kao na ringišpilu, a u dva meča protiv Partizana izgleda gore od onog mučenog Vilijamsa iz Partizana koji fula čiste zicere. Ne zaboravimo i to da su porjektovani nosioci igre, mijenjani tokom sezone, te se konstantno vučemo načeti povredama...
I da se ne zavaravamo. Partizan jeste igrački daleko slabiji od Zvezde, ali nije ni blizu neke krš ekipe, koju bi Zvezda trebala da razvali 20 razlike sa pola snage. Sa Džonsom i Vilsonom izgledaju daleko bolje nego na početku sezone, Džikić je odličan trener, koji je izvukao maksimum iz ostatka ekipe i trenutno igraju u top formi.