800 je napisao:
Na više mjesta sam čula od ljudi da je sva ova šarada oko grba, ništa drugo, nego bacanje igračke djeci da im se skrene pažnja sa bitnijih pitanja. Nisam sklona teorijama zavjere, slabo paranoišem u životu, ali ovog puta čini se da to jeste tako.
Pročitala sam više stranica na temi, vidim da se javio jedan od autora sa obrazloženjima i pojasnoćama - i samopouzdanje koje ima, i informacije koje ima, i znanje koje s nama dijeli ovdje, jesu za pohvalu. No, nikada nije dobro kada se jedna stvar toliko pojašnjava. To znači da onda nešto ne štima. Ukoliko se dogodi da se neka prosta pojava, simbol, događaj, ili prosto crtež trebaju pojašnjavati sa puno rečenica, objašnjavanja, analiza, pa ni to nije dovoljno, pa se priča razvlači i pojašnjava dalje, prosto je znak da nešto treba mijenjati.
Par mojih pitanja, i zapažanja, stoje ovako:
- Da li grb u heraldici propisuje sijenčenja? Odnosno, da li boje moraju biti jasne i bez sjenki, ili je dozvoljena sloboda izbora? Da li može recimo da se neki dio potamni, neki posvijetli?
- Da li heraldika dopušta isjecanje dvije riječi iz stiha neke pjesme, koje nisu autentičan citat?
Jer u pjesmi "Vrbas" stoji: "Беше тада славна а сад си и света..."
Ili su Slavna i Sveta samo inspirisane ovim Dučićevim stihovima, a mogu da označavaju bilo šta?
Ta dva pitanja su iz mog nepoznavanja heraldike, i ne želim ništa njima da postignem, nego želim da se informišem.
Što se tiče samog grba, i mene kad pogledam podsjeća najviše na Manjaču, Zmijanje, Kočićev zbor. Nekako mi preovladavaju takvi motivi. Ako još nekog sjeća na taj dio Krajine, onda je moje pitanje nadalje:
- Otkud toliko simbola toga kraja na grbu?
- Zašto ne (ili zašto ne i) nekog drugog dijela Krajine?
- Zar je Banja Luka samo po Manjači znana?
Dalje, što se tiče motiva ili simbola vezanih za sam grad, ja ne vidim ni jedan.
Srebrni stub koji predstavlja rijeku Vrbas, ne bi sjetio na rijeku Vrbas ni Roršaha koji je pravio Roršahove mrlje. Previše je apstraktno, zaista.
I jedno ličnije pitanje za forumaša Zorana:
Odakle ste?
Ja sam shvatila da su autori iz Beograda, ovdje vidim da koristite ijekavicu, pa me zbunilo...
čitajući poslijednja 4 dana dosta o heraldici, dosta sam naučio. moram se zahvaliti gospodinu nikoliću jer je pokrenuo moje interesovanje za ovu temu. jeste da nisam kompetentan, ali ipak sam našao odgovore na vaša pitanja, tačnije čitajući vaš post prepoznao sam neke teme o kojima sam baš čitao. priča ide ovako:
1. pitanje je šta vi smatrate grbom kad posmatrate ovaj složeni prikaz. ljudima koji nemaju heraldičko znanje uvijek upadaju u oči stvari koje su im jasne i prikazane realistično te njima daju značaj, veći od onoga što nije jasno, ili je apstraktnije dato. to objašnjava psihologija opažaja a ne heraldika (to je moja oblast - psihologija opažaja).
dakle, vi posmatrate grb i vidite eksplicit razumljivog a to je: a) bik; b)kesten; v) natpis na razumljivom pismu. u njima čitate manjaču i zmijanje.po vašem mišljenju toga ima previše a grad sam po sebi ne vidite. tu sad nastupa heraldikakoja kaže "najvažnije je ono što je na štitu". sve oko štita ukazuje na sekundarna i tercijalna obilježja. dakle ovo što pominjete u hijerarhiji je sekundarno i tercijalno.
čitajući zvanični opis i obrazloženje grba, shvatio sam šta autori prikazuju na štitu. podsjećam štit ima prvorazredni značaj i ono što je na njemu je najvažnije. na štitu je dat prikaz samog grada, njegove suštine i esencije pretočene u heraldički rječnik , ali ne bilo kakav. juče sam čitao o kategorijama grbova. ima ih 7 !!! najveća vrijednost je ako je grb u prvoj kategoriji. grb je u prvoj kategoriji ako koristi najstarije šarže (podjele na grbu) i ako se cijeli grb "završi" na njima. Zašto ovo pričam? zato što su maltene sve kombinacije već davno upotrijebljene i jako je teško smisliti kombinatorikom novu a da grb dopadne u prvu kategoriju. autori ovog grba su to uspjeli jer su iskoristili najstarije šarže u takvoj kombinatorici da su uspjeli sublimirati specifičnost banjaluke u jednostavan heraldički izraz prve kategorije. dakle mi ovim grbom dobijamo nešto što je u heraldičkoj disciplini smatrano reprezentativnim.
stilizacija je krajnja dovedena na nivo apstrakcije (za posmatrača koji nije heraldički obrazovan). to sam shvatio čitajući opise drugih grbova koje su radili ovi autori. jasno je da teže jednostavnosti a samim tim i savremenosti onih prvih najstarijih grbova kad se sve rješavalo podjelama štita, prugama, linijama...
dakle, na grbu je prikazan vrbas. ako pogledamo geografsku mapu, on teče vertikalno, za razliku od save koja ima dominantan horizontalni tok. ja tu vidim dosta smisla. takodje mi ej jasno da crveno polje predstavlja okruženje rijeke, i jasno mi je da su autori izvadili crvenu boju kao boju koja ima i istorijsku ali i nacionalnu referencu sto je dobro jer jednim udarcem ubijaju 2 muhe. dalje, vidim zelju da se na ono što se u heraldici zove "polje nazubljeno grudobranom" što je šarža prve kategorije iskoristi kao novi motiv prepoznatljivosti i autentičnosti grba i njime pokaže osobenost razvoja gradske zone banjaluke oko rijeke vrbas. VEOMA VAŽNO i meni SUPER je ono što sam saznao iz opisa, a to je slijedeće! znate svi da banjaluka nikad nema kao sarajevo ili ljubljana ili neku drugi grad na rijeci samo objekte uz rijeku. obala vrbasa u banjaluci je ostala neurbanizovana i prirodna. to je meni lijepo, medjutim autori su tu posebnost pokazali na grbu, ako vidite tanka crvena linija uz srebrni vrbas, to je upravo to! komad prirode kao i onaj u ostatku štita, a grad na obalama je povucen unazad. ja bih rekao da je to svojevrsna "geografska stilizacija" izrečena heraldičkim jezikom. Autori su uočili tu specifičnost i fino je iskoristili u kontekstu pravila heraldike jer svakako ne bi smjeli zalijepiti zlatno polje uz srebrno polje. Fino i domišljato, opet jednim udarcem dvije muhe!
dalje. sam utisak jake geometrizacije grba, kad gledamo štit podsjeća na geometričnost zmijanjskog veza, a po kompoziciji i bojama podsjeća na prsluk-ječermu. autori to takođe kažu u opisu. dakle to je "sekundarno" značenje i "moguće" tumačenje grba ako to neko tako želi ili može da vidi, iako mu je drago da to tako vidi.
2. natpisi na lentama u heraldici su rezervisani za moto ili poklič. moto i poklič je nešto što se definiše, izmišlja, a zatim tradicijom naslijeđuje. ako on ne postoji valja ga izmisliti. Kad ga izmišljate onda je on inspirisan nečim, najčešće nečim istorijskim zasnovanim na zaslugama, počastima, slobodarstvu i ekonomiji. to važi za sve i grbove gradova i grbove država, ali i lične. Neki to imaju neki nemaju. ovdje je citat usmjeren na značaj rijeke vrbas kako za razvoj tako i život grada i podsjeća nas banjalučane i opominje na njen značaj ali i na neke epohe i neke sudbine. meni se to IZUZETNO dopada. Dakle nisam nigdje procitao da natpis mora ili treba biti neki citat. uvjek je riječ o nečemu što se generiše, i može biti inspirisano nečim značajnim nekad izrečenim ili napisanim (dal u davnim vremenima, dal u savremenim, svejedno). Ukazao bih na napise na lenti nekih od gradova evrope: „gospod nas vodi“ (london); „pluta a ne tone“ (pariz); „uvijek nepobjediva“ (varšava); „herojski, odlučan, samostalan (amsterdam); „sloboda“ (dubrovnik); „slobodna gradska komuna“(kotor)…. I tako dalje….
namučili ste me
ali sam ponosan na novostečeno znanje pa eto imam snage da pišem
, valjda će vam gospodin nikolić bolje odgovoriti
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
. čak mislim da bi bilo super da uzmemo ljiljane i nerviramo ih tako što o njima pričamo kao o nečemu našem a oni neka puknu! 
