banjalukaforum.com

Pitam se pitam?
Prije neki jutro oko 4 probudila me iz sna neopisiva buka. U dvorištu ispred moje zgrade near by Pentagon bila je tuča.Bilo je oko 15 tak momaka i cura a rekao bi čovjek nemaju 16-17 godina. To flaše frcaju na sve strane
E pa to meni budi zabrinutost šta će biti kad jednog dana moje dijete dođe u te godine da neće možda biti revolveraški obračun.
Da li se ovo društvo izopačilo i nema vremena ni za koga pa ni za svoju djecu.
Da li se ova današnja generacija zna provoditi da uživaju u tome što rade a da ne predstavljaju prijetnju za sebe i druge.
Sinoć opet moja generacija 35 god i starija na slavi pravila je žestok tulum uz gitaru,piće,i 4S( supa,sarma,salata i svinjetina)
Našao se tu i vatromet jednostavno totalno ludilo.
Sa druge strane opet naveče kad izađem prošetati na ulici oko ponoći djeca od 14-15 .
Mislim da je to previše.
Znam da svaka nova generacija donosi nešto novo i da se granice pomjeraju ali brate rano je za takve egzibicije.
Mislim da toga ima još ali tu ste vi ...
Ko zna jednog dana i vi se budete pitali za vašu djecu?

(Naša) djeca samo upijaju ono čime su okružena i onda to ispoljavaju i sama.
S obzirom na opštu trku i nervozu, i često i nevoljnu zauzetost njihovih roditelja vrlo teškim pitanjima i problemima (počev od gole egzistencije), i opštu klimu beznađa i nezadovoljstva nije nikakvo čudo šta djeca rade jer ona jednostavno samo tragaju za nečim što će ih ispuniti i što će im dati prostor da se izraze.
Naš roditeljski zadatak je da im pružimo što više toga zdravog (prije svega u našem domu), jer je to najbolji način da ih zaštitimo, ali i da im pružimo odgovarajuće objašnjenje za ono što svakodnevno vide oko sebe.
Ako od nas ne dobiju ono čime će biti zadovoljni, tražiće to negdje drugdje, i pitanje je šta će tako naći i dokle će u toj svojoj potrazi ići.

_________________
UIOSDSAHA

Aharon, zaista dobar odgovor. Saglasan sam da je najveća odgovornost na roditeljima, međutim postoji svakako i uticaj društva u kome se djeca nalaze, odrastaju a na to je relativno teško uticati.

Postoji veliki broj obrazovanja ali tri najvažnija oblika su: formalno obrazovanje (vrtići, škola, fakultet isl), porodično obrazovanje (sve one navike i znanja koja stičemo u porodici) i ulično obrazovanje. Da bi jedan čovjek postao potpun mora imati sva tri oblika obrazovanja jednako dobro zastupljena.
Osoba koja ima zastupljen samo jedan ili dva oblika može u životu samo da ima problema. Bez formalnog obrazovanja znamo šta se dešava a slično završavaju i oni bez porodičnog vaspitanja. Najinteresantniji su oni bez uličnih znanja. To su oni poznati kao papci, obično dobrostojeći sa prefinjenim ponašanjem ali isto tako i ljudi čije žene drugi trpaju ili čiji muževi trpaju na sve strane gdje stignu.

Isto tako puno toga zavisi i od same djece, njihovih karaktera i osobenosti. Po meni je najvažniji roditeljski zadatak da djeci otvore vidike da bi djeca samostalno razvijala u pravom smjeru odnosno da im se pomogne da se izgrađuju na pravi način. U suštini najvažnije je omogućiti djeci da razvijaju sposobnost da samostalno razmišljau. Kada svojoj djeci nešto branim ili dajem, uvijek im objašnjavam zašto to radim jer nije bitno što će im se nešto zabraniti već je bitno da djeca razumiju zašto im se to brani.

Veliki problem koji se ovde javlja je i ko su oni koji sprovode svako od ovih obrazovanja.

Šta očekivati od dobro vaspitanog i kulturnog djeteta koje u školi gleda kako propalice koje imaju novaca kupuju ocjene. Da li će to djete na poštenje gledati kao vrlinu ili nedostatak.

Imam dvije kćeri i već sam se masu puta zapitao šta ih očekuje kada budu došle u doba da izlaze u grad. Svjestan sam da njima zabave koje smo mi imali neće biti interesantne kao što ni nama nisu prela zanimljiva kao što su bila našim djedovima.

Vrlo ozbiljna i kompleksa tema koja u svima nama koji imamo djecu izaziva masu pitanja ali zebnju kada se razmišlja o budućnosti.

Intersantna tema. Uglavnom slazem se sa oba gornja posta. Ja jos uvijek ne moram o tome da brinem, ali gledajuci djecu svojih prijatelja, svoje sestre i generalno ovdje - cini mi se da nekako nema sredine. Ovdasnjoj djeci je dopusteno previse a opet imigrantskoj djeci premalo (zavisi od porijekla).

_________________
Yesterday is history, tomorrow is mystery. TODAY IS A GIFT!!!!

To je ipak problem novog doba.

Ne znam, kada uporedim našu mladost, sve je nekako bilo mnogo jednostavnije i mislim da smo bili nekako drugačiji. Ali svaka generacija ima svoje "nafake"

Ova nova mi je nekako nerazumljiva...mada u porodici imam jedan lijep uzor od adolescenta, sve što mogu da učinim je da molim Boga da moji ne zalutaju i krenu njegovim stopama...

Sve što ste napisali je super, samo, sprovesti to u djelo je nekako teži dio posla...

Jeste, slažem se kao i sve drugo: mnogo je lakše reći nego činiti. Ali svaki trud je van svake sumnje vrijedan.
U svakom slučaju malo je životnih uspjeha koji se mogu mjeriti sa onim kojeg je ostvario dobar roditelj.
Naravno, postavlja se pitanje ko je dobar roditelj i ja bih na tu temu rekao zasada samo ovo:
dobar roditelj je onaj koji je u svom djetetu probudio i odgojio njega, a ne onaj ko kroz dijete pokušava da reprodukuje sebe ili nekog drugog.

_________________
UIOSDSAHA

Mislim da je to najteži dio posla, posebno u našem okruženju.

Slažem se i mislim da se najveći dio brige trebamo mi roditelji da podnesemo i da pružimo najbolji do sebe da nam djeca podnesu teret budućnosti. Ja nikad neću moći mojim roditeljima vratiti to što su meni pružili ali ću to moći odraditi tako što ću se truditi oko svog djeteta.
Neki roditelji u ovoj krizi ili nemaju vremena ili moći da pomognu svojoj djeci da izaberu svoju budućnost.
Ima tu i države ali opet i mi punoljetni gradimo svoju državu koja treba da rezultat " našeg rada" vrate toj djeci.
Ali to je jedna bajka sa ko zna kakvim krajem
A možda i basna pošto nam su političari uglavnom nekakve životinje

Ja cu sada reci kako u nasem okruzenju nedostaje komunikacija.Posebno medju omladinom.Kao i iymedju generacija.I iymedju drustvenih slojeva i grupa,socijalnih i ostalih.Ustvari postoji komunikacija ali dosta losa ima dosta predrasuda,tacnije kada mladi covjek sebi dozvoli da je bez autoriteta pa podleze drugima.Sto bi se reklo malogradjanstina."Ako se ja ofarbam u crveno sta ce reci komsinica?".

_________________
http://www.slobodnajugoslavija.com/forum