banjalukaforum.com

Uzajamni odnosi , svijeta politike i svijeta medija . . . podsjećaju me na odnose dva prijatelja.

Jedan je ružniji , bogatiji i moćniji.
Drugi . . . zgodan , glamurozan , atraktivan.

Ujedno su i rivali - obojica se bore - za istu djevojku (gledaoce , javnost i birače) , koja kalkuliše i kojoj bi najbolje odgovaralo , da u jednoj „ličnosti“ pronađe i spoji najbolje atribute obojice.
Po meni . . . najčešće nedostižan ideal.

Međutim , oni stoje „između čekića i nakovnja“.Čekić personifikuje vlast , naravno uz sve atribute (prinude i legitimiteta).
Nakovanj je oličen u „ostatku“ političke javnosti ( i sami mediji su njen dio) koja se najčešće doživljava . . . gledaoci , slušaoci , čitaoci itd.
Svijet politike je , pod konstantnom lupom svijeta medija.Dabome , i obrnuto.

U “herojsko vrijeme“ novinarstva , (druga polovina devetnaestog i početak dvadesetog vijeka) ideali onog boljeg dijela „sedme sile“ bili su „borba za istinu i pravdu“ , „demokratska kontrola vlasti“ , „otkrića“ „senzacionalni doprinosi novinara boljitku društva“ . . .
Pred sam kraj dvadesetog vijeka ti ideali su ostali isti - a novinarsko politička praksa sve je više počela da poprima oblik - „braka iz računa“ između vodećih medija svijeta.

Krato i jasno mediji su odraz društva u kojem živimo. Korumpirani, iz interesa (kao i mnogi brakovi), nemoralni, istine i pravde ni na vidiku, kontrola medija iz vlasti, zataškavanja, senzacionalizam i žutilo najgore vrste.

_________________

Kopi Left , slažem se s tobom.Ali . . . ne bi trebalo obesnaživati ovu temu.






Povezanost medijskih i političkih elita se zasniva na dva osnovna načina :

Institucionalno i interpersonalno.


Svaka politička institucija i organizacija predstavlja i svojevrstan lobi . . . budući da većina njenih predstavnika ( bar jedan njen elitni dio) stremi ka svojim ciljevima koji se zapravo artikulišu kao „univerzalni“ (nacionalni , klasni , regionalni , opštečovječanski i tako dalje.)


Poslije „urušavanja“ Istočnog bloka , došlo je do masovne pojave novog političkog fenomena , koji je „tiho“ pripreman svih tih godina „hladnog rata“.
Blokovske se institucije Zapada , već nameću u sve oštrijoj ili blažoj formi „ostatku svijeta“ kao univerzalne.
Sirija ,Ukrajina itd.
Sličan pokušaj je bio Istočnog bloka , sa bivšim Sovjetskim savezom na čelu :

Informbiro . . . se nastojao nametnuti kao vrhovni arbitar svim takozvanim socijalističkim zemljama , u bazičnim političkim i ekonomskim pitanjima.Naravno , s tendencijom da svoju ideologiju i „prednosti“ svog političkog uređenja rasprostre na „cijeli svijet“.
I jedan i drugi pokušaj , pored naizgled , „dijametralno suprotnih ideologija „ imali su i možda još uvijek imaju , jedan osnovni i „zajednički imenitelj“.

Nemaju legitimitet većine država i naroda , na koje djeluju!

U vodećim lobističkim organizacijama i vrhunskim političkim institucijama Zapada , nalaze se i pripadnici onih krugova , koji svoje doktrine pokušavaju predstaviti kao model za cijelu zemaljsku kuglu ( ili bar njen takozvani , civilizovaniji dio).

Multilateralne vladine organizacije sa širim „konsenzusom“ (G – 7 / 8 i tako dalje , ? , Savjet Evrope , Evropska unija i njene „sestrinske organizacije“ , NATO , Zapadnoevropska unija i slično).

Poslovno - političke organizacije i forumi s užim „konsenzusom“ ( Savjet za inostrane odnose SAD , Grupa Bilderberg ,Trilateralna komisija , Društvo Mont – Pelerin , Skup u Davosu itd ).

Naučne i „tink – tenk“ organizacije , institucije i fondacije ( „snop“ kadrova i ideja / Kraljevski institut za međunarodne poslove , Institut Aspen , Institut Varburg , Međunarodni institut zs strateške studije , Londonska ekonomska škola , Karnegijeva fondacija , Rand korporacija , Rokfelerova fondacija , Maršalov fond , Fondacija Bertelsman , Fondacija Rouds , Soroš fond i slično).


Nevladine međunarodne organizacije ( Rimski klub , Institut „Otvoreno društvo“ , Hjuman rajts voč , Asmnesti internešenel , Interakšn , Ljekari bez granica , Društvo za ugrožene narode , itd. )


Odabrani mediji i medijske organizacije ( Forin afears , Ekonomist , Tajm , Vol strit džornal , Gardijan , Frankfurter algemajne cajtung , Si – En – En , Si - Bi - Es , Komitet za zaštitu novinara , Fridom haus i tako dalje ).



Za razumijevanje djelovanja ovakvih i sličnih institucija . . . trebalo bi imati na umu , da nisu svi predstavnici navedenih institucija i organizacija angažovani na kreiranju „univerzalizma“ ili „globalističke vizije svijeta“ , kako se to sve češće naziva.Iliti teorije zavjere i slične , gluposti.
Velika većina , pripadnika elitističkih formacija ulazi „u krug“ iz potreba prestiža ( pripadnost eliti je satisfakcija „sama po sebi )“ , napredovanje u karijeri i ostvarenju sopstvenih naučnih , političkih , umjetničkih i još nekih drugih formacija.

Kod mnogih članova , postoji visok stepen idealizma i saglasnosti oko bazičnih društvenih i stvaralačkih vrijednosti , koje ovaploćuju ove navedene i slične institucije.

Često među članovima , sijevaju varnice i postoje nesaglasja o fundamentelnim pravcima kojima se treba „kretati“.
To najčešće „ispliva“ na površinu u vrijeme „kriza“ , čije je rješavanje od posebnog značaja za stvaranje „novog modela“ funkcionisanja organizacije ili upliva na glavne političke tokove u nacionalizam ili međunarodnim razmjerama :

„Zalivska kriza , Bosna i Hercegovina , Jugoslavija , Istočni Timor , Čečenija , teroristički napadi na institucije Sjedinjenih Američkih Država i tako redom.“

Da bi ti lobiji , koji pretenduju da odlučujuće utiču na svjetska zbivanja , efikasno djelovali ,
trebalo bi , da se oslone na vladine i nevladine organizacije i međunarodne institucije.


Veza se ostvaruje . . . interpersonalno.


Taj je metod , nezamjenljiv i ostvariv pri „unakrsnom“ djelovanju na mnogo organizacija - u isto vrijeme.

Sve u svemu treba biti dovoljno "lud" da se svidiš nekom od tih likova koji nam kroje kapu i formiraju novi svjetski poredak. Takvog freaka niko bolje ne utjelovljuje od npr medijski eksponiranog showmana i voditelja Richarda Questa. On je personifikacija Davos-kog NWO trupera koji očajnički želi plasirati svoje konzumerističke ideje i dovesti ih na sasvim novi nivo, tamo gdje još niko nije uspio naplatiti. Članovi tih silnih organizacija se po meni ne razlikuju ničim od običnih članova stranaka jer slabo koji od njih zastupa neko svoje mišljenje ili protura svoj stav. Uglavnom su tu pajaci i klimači glavom. Lojalisti raznih vrsta koji će dok ne dožive neki lični krah do samog kraja upakivati svoje protežiste u omot dobrih dečkiju protiv loših. Ovih dana smo svjedoci opetovanog sotoniziranja socijalnih mreža od trusta RT, CNN, AJB koji raznim člancima poluprevednih i loših izvora plasiraju kao zdravo za gotovo stvar. Nešto slično su pokušali podvaliti prije onog javnog bunta protiv SOPA i PIPA zakona i gašenja megauploada. Na sreću to se uspješno pobjedilo ali kroz pirovu pobjedu jer su djelom proturili na tajni način isti zakon nakon što su prinudili sve korisnike googla, binga, yahooa, facebooka... da prihvate nove uslove prilikom prve posjete toj stranici negdje u proljeće ove godine. Cilj je naravno vojno-policijski umrtvljeno društvo u kojem vlada Orwellowska 1984-a. Smetaju im socijalne mreže jer ti staromodni mediji ne stignu u korak s socijalnima koji u djeliću sekunde razmjenjuju podatke.

Sam termin "Teorija zavjere" mi ništa ne znači osim u smislu da oni koji ostanu bez argumenata bez ikakvog obrazloženja ocrne datu temu etiketom Teorije zavjere ili teoretičara zavjere. Mislim kad već imaju petlje zalijepiti tu etiketu onda moraju stati nekim valjanim dokazima iza toga. Najlakše je prelaziti sa teme na temu i diskreditirati osobu koja se uhvati škakljive rasprave sa nekom nadobudnošću kompleksa više vrijednosti ili ti kako nismo dostojni da se spuštamo na te "neozbiljne" rasprave koje nisu nužno neozbiljne nego ih se tako prikazuju u mainstream medijima. Često ćete u takvim medijima vidjeti raznorazna ismijavanja tog tipa kroz predvečernje kolaž emisije ili u slučaju Fox Newsa, CNN-a i Just My Oppiniona i na RT-u.

_________________

Orhana1, koja je razlika između udruženja drvarčana i bilo koje od ti tvojih navedenih organizacija?

_________________
Ne idem više u školu, idem samo u džamiju i na igranke.

Drvarcani imaju duzi (jos od drugog svjetskog rata) kredibilitet?

_________________
It ́s better to die on your feet than live on your knees.
Opet je gužva pred kontejnerom...
Imbecili i debili ogroman je zbir, moj glas danas odlazi u manastir
I grieve in stereo, the stereo sounds strange, I know that if you hide, it doesn't go away

Zjev...

Tokom pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog vijeka , u jeku „hladnog rata“ . . . bile su vrlo popularne teorije o „kraju ideologije“ , o „konvergenciji“ . . . („približavanju“) dva međusobno suprotstavljena društvena uređenja ( kapitalističkog i socijalističkog ) - oličena u blokovskoj podjeli svijeta , koja je prijetila da , nuklearnim sukobom . . . uništi ljudsku civilizaciju.


Vodeći zagovornici tih i takvih modela , svojevremeno su objašnjavali kako će , sve većom intervencijom države u buržoasko – liberalnim demokratijama i neminovnim širenjem tržišne ekonomije i korpusa ljudskih prava u zemljama državno - socijalističke privrede , nužno doći do neke vrste „pretapanja“ iliti „stapanja“ , što će rezultovati društvima , visoko obrazovane tehnike i vrhunske menadžerske efikasnosti.
Takva društva , ne bi bila zasnovana na vrhovnom ideološkom principu , ali ni na nekakvom voluntarizmu.Strogo na racionalnoj , ekonomsko – pragmatičnoj osnovi . . . gdje će rezultat i efikasnost biti osnovni kriterijumi , vrednovanja svake djelatnosti.





U ljeto 1989. godine . . . bivši zamjenik direktora Odjeljenja za planiranje politike američkog Stejt dipartmenta , teoretičar „tink – tenk“ korporacije Rand , profesor međunarodne političke ekonomije na Školi za međunarodne studije Univerziteta „Džon Hopkins“ u Baltimoru – znameniti Frensis Fukujama - i njegovo glavno djelo „Kraj istorije“ postaju hit i . . . nezamjenljiva literatura , svih vodećih univerziteta na cijelom Zapadu.
Ali , bogami i izvor velike naučne rasprave i polemike , kakva odavno nije viđena u modernom svijetu.

Osnovna premisa Fukujamine teorije , mogla bi se sažeti u sljedećem citatu :


„Dvadeseti vijek je vidio kako se razvijeni svijet utapa u paroksizme ideološkog nasilja jer se liberalizam takmičio najprije sa ostacima apsolutizma , zatim sa boljševizmom i fašizmom i najzad sa modernim marksizmom koji je zaprijetio apokalipsom nuklearnog rata.Ali , ovaj vijek započet punim samopouzdanjem i odlučujući trijumf liberalne demokratije Zapada , izgleda da svome kraju , okreće pun krug svom početku“.


Fukujama je naravno procijenio , da „nije toliko u prvom planu bila uloga međunarodnih institucija“ , kada je riječ o novom ustrojstvu svijeta , nego da „osnov leži u priznavanju individualnih prava i principima tržišno orijentisane ekonomije i liberalne demokratije“.
Prema toj doktrini . . . može se , s manje ili više radosti očekivati . . . „univerzalizacija zapadne liberalne demokratije kao konačnog oblika ljudske vladavine“.




Na tim , gorenavedenim izvorima pomenutih teorija , napajala se savremena univerzalistička , odnosno . . . globalistička misao.
Prvi je pojam širi od drugog , ali je ipak riječ o dijalektičkoj povezanosti.


Pod univerzalizmom , bi trebalo da se podrazumijeva taj . . . „duhovniji“ pristup interdisciplinarnoj , međuzavisnosti savremenog svijeta.
Naglasak je na . . . ideologiji i kulturi koja zapravo , tretira određene univerzalne vrijednosti čovječanstva , a pri tome nastoji naravno da na , rafiniran način
pa i instrumentima prinude , nametne određene duhovne obrasce pojedinih krugova Zapada . . . „ostatku svijeta“.



Globalizam . . . više zadire u „materijalni život“ - praksu biznisa i ekonomije , uzajamnu povezanost i međuzavisnost i na njima zasnovanih „pravila igre“.Poput univerzalizma i globalizam nastoji da se nametne kao „receptura“ za rješavanje ekonomskog rasta i povećanja životnog standarda . . . širom planete.

Pojedini autori , poput Gidensa („Posljedice modernosti“) , vide da je globalizacija . . . „proces i dijalektički socijalni odnos , koji se može analizirati kroz interakciju sistema nacionalnih država , svjetske kapitalističke ekonomije , međunarodne podjele rada i kulturnog i komunikacijskog opštesvjetskog povezivanja“.


Samo po sebi , ni jedan ni drugi pravac „globalne misli“ ne predstavljaju nešto previše novo u teoriji , ali nipošto nekakve „zle sile“ pred kojima bi trebala da zadrhti , velika većina stanovništva planete.
Koncepti su , naprotiv , zasnovani i na vizijama mnogih humanista (ponekad i utopista) , koji su smatrali da će u budućnosti čitav svijet predstavljati , jednu univerzalnu zajednicu , gdje će svaki pojedinačni stanovnik biti - građanin svijeta.
Pa i izvorna marksistička misao se okretala „ukidanju svih oblika otuđenja“ u svjetskom besklasnom društvu - komunizmu - koji je trebalo da predstavlja zapravo , istinsku pobjedu humanizma u cijelom svijetu.
To je čak izazvalo pojedine moderne autore , da istaknu kako je svojim čuvenim pokličom : “proleteri svih zemalja ujedinite se!“ , i izrekom da „porobljeni radnik nema nema domovinu“ - „Marks tvorac globalizacije“.

Neki drugi kažu da su je , pod uticajem drevnih tajnih društava , iznjedrili američki rat za nezavisnost i Francuska buržoaska revolucija . . .

Ipak će biti , da je vjekovni san svih velikih vojnih osvajača i „duhovnih alhemičara“ o „besmrtnosti“ i vladavini cijelim svijetom , pravo rodno mjesto . . . modernog globalnog pogleda na svijet.



Dokoni čovječe Friski Dingo , alias (Jovan Pejin) zaista izvini al , ne znam odgovor na ono tvoje pitanje u vezi drvarčana.

Trenutno , vodeći ideolog (moderni prorok) univerzalističko – globalističkog pravca , već ranije spominjan , naturalizovani Amerikanac , dijete poljskih diplomata , emigranata i plemića . . . Zbignjev Bžežinski . . .
Čovjek , koji vjeruje u „pobjedu razuma nad vjerom“ i u trijumf tehnotronske ere.
Zagriženi pobornik rata u Vijetnamu.Jedan od tvoraca Trilaterale na legendarnom skupu u Pokantiko Hilsu jula 1972. godine , nekadašnji savjetnik za nacionalnu bezbjednost Džimija Kartera , profesor u Školi za napredne međunarodne studije Univerziteta „Džon Hopkins“.

Nekadašnji profesor na Kolumbija univerzitetu , učitelj i mentor mnogim poznatim ličnostima.
(Madlen Olbrajt itd.) , koordinator Komiteta za američko vođstvo u Bosni , savjetnik centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu . . .

Njegovo , „vjeruju“ , rasuto je u mnogim studijama i knjigama , člancima i predavanjima.
U jednom intervjuu italijanskom nedjeljniku Panorama , Bžežinski ističe sljedeće fundamentalne teze.




Citiram retroaktivno :




1. „Ako Sjedinjene Američke Države ne budu činile ono , što treba da čine , posljedica će biti globalna nestabilnost i svjetska anarhija.


2. Stvarnost Amerike je apsolutno efikasan ustavni sistem , trajan i poštovan , u kome je svako odgovoran pred drugima.


3. SAD treba da udare (vojno) na Irak , samo ako se pojave jedan ili oba preduslova : bliska iračka prijetnja američkoj nacionalnoj bezbijednosti i mandat Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija , za napad kao odgovor na irački izazov.


4. Danas je Evropa dobrovoljni protektorat SAD.Postoji potreba za globalnim partnerom , jer sumnjam da će Amerika htjeti da snosi planetarnu odgovornost na neograničeno dugo vrijeme.Evropa je prirodni , logični , geografski i filozofski partner Americi.Misli se na Evropu širu od postojeće , koja će do 2010. vjerovatno uključiti kako Evropsku Uniju , tako i NATO , tj. sve evropske zemlje koje nisu pripadale SSSR –u , plus baltičke republike.U toj budućnosti , Evropa će već voditi intenzivne pregovore sa Ukrajinom , a možda i sa samom Rusijom, ako se ona bude stabilno demokratizovala.


5. Kina je prirodni saveznik Amerike na istočnom kraju Evroazije.Ne vidim nikakav temeljni strateški sukob između Kine i Amerike , izuzev možda zbog Tajvana , ako Kinezi odluče da silom rješavaju taj problem.Ne pomišljam da bi Kina mogla postati globalna sila tokom života onih , koji čitaju ovaj intervju , jer je to izuzetno siromašna zemlja i potreban je neprekidni rast , tokom nekoliko generacija da bi se onda stvarno preobrazila u napredno i moderno društvo“.








Eto , po tadašnjem (i budućem) mišljenju Bžežinskog najbitniji geostrateški i geopolitički procesi . . . već se uveliko odvijaju na platou Evroazije , koju on naziva „velikom šahovskom pločom“.

U novogodišnjem intervjuu zagrebačkom Nacionalu ( decembra 1997. godine , razgovor vodio niko drugi - do njegov zemljak Januš Bugajski , prohrvatski lobista i saradnik lista Nacional ) on kaže :

„Stvarno je zastrašujuća koalicija koja bi mogla ugroziti američku prevlast , po mom mišljenju nije moguća , ukoliko Sjedinjene Američke Države ne budu postupale trajno glupo.
Ako bi , međutim uspjeli udružiti Kinu , Rusiju , Iran , da ne spominjem i ostale u neki oblik koalicije protiv nas , naša bi pozicija baš bila ugrožena.Ali glavnom i vjerovatnijom prijetnjom mi se čini američki umor , nezainteresovanost , nedostatak strateške vizije što bi za posljedicu imalo progresivnu fragmentaciju globalne saradnje , kao i fragmentaciju globalne stabilnosti“.







Početak bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije , od strane NATO , Bžežinski naziva „kampanjom“ , kao što su u 19. vijeku , kolonizatori svoja osvajanja nazivali istim imenom.
U londonskom Taueru , osvajanje Indije je nazvano „Indian Campaign“.

Bžežinski je, kao i uvijek borben , do posljednje kapi . . . tuđe krvi.


Svojevremeno predlaže da Zapad , „odlučno naoruža OVK (Albansku stranu) jer je ta odluka moralno i politički opravdana“.
I onda , uzvišeno upozorava da . . . „ako riječi - never again - stvarno imaju neko značenje , civilizovana Evro – atlanska zajednica ne može tolerisati genocidni varvarizam u svom središtu“!
(Vašington post 30. mart 1999. godine).


I nešto ranije , u oštro intoniranom članku , objavljenom u francuskom dnevniku Le Figaro krajem januara 1999. godine , Bžežinski kritikuje jedan piratski sajt na Internetu , koji se drznuo da prozbori kako je . . . „Trilateralna komisija“ namijenjena da promoviše stvaranje velikih ekonomskih prostora i nestanka državnih nacija , u ime novoga svijeta“.


On , objašnjavajući „pravu ulogu Trilaterale“ u istom članku kaže :


„Mogu da shvatim da je dobronamjernost nekog *surfera* zloupotrijebljena tom prevarom (koja se u međuvremenu našla pred sudom u Americi) ali mi je zaista teško da povjerujem da me jedan bivši ambasador može optužiti - mene - poljskog katolika koga su beskonačno mnogo puta napadali da podržavam stavove Ivana Pavla Drugog , a Moskva da sam glavni podstrekač propasti Sovjetskog Saveza i da sam 1973. godine osnovao , zajedno sa Dejvidom Rokfelerom , Trilateralnu komisiju s namjerom da iskorijenim evropsku civilizaciju koja je hrišćanski opredijeljena.O čemu se tu radilo i o čemu se još uvijek radi?
Jednostavno rečeno , o priznavanju činjenice da se jedan određeni broj demokratskih i industrijalizovanih zemalja suočava sa sve većim brojem istovjetnih problema - finansijskih , ekonomskih i geostrateških , a da je sve manje u prilici da ih riješi bez zajedničkog dogovaranja , kako u sopstvenom tako i u interesu ostatka svijeta (u kome ove zemlje predstavljaju istinski stub prosperiteta i slobode).
Odatle i ideja o stvaranju jedne nevladine grupe za razmišljanje , koja okuplja stotinjak muškaraca i žena - državnika , ali i poslovnih ljudi , sindikalnih i univerzitetskih radnika - koja bi mogla da nas uči zajedničkom radu i da nam pruži priliku da zajednički uskladimo naše politike.
Svidjelo se to ljubiteljima zavjera ili ne , istina je daleko prozaičnija.
Trilaterala je po meni , svojevremeno mnogo učinila na našem međusobnom približavanju.
Najprije nas Amerikanaca , Evropljana i Japanaca.Mnogo je učinila (u to sam se i sam uvjerio u Bijeloj kući) u pogledu iznalaženja načina za usklađivanje naših politika.Jedno od njenih čeda je i Grupa sedam najrazvijenijih zemalja (G-7) koja se trudila a i još se trudi , da između naših država organizuje saradnju , koja ne ugrožava - naše - suverenitete već ih naprotiv učvršćuje putem međusobnog dogovaranja“.




Govoreći za slovački list , Nacional preporod , o tadašnjim pregovorima predstavnika Srbije i lidera albanske nacionalne manjine sa Kosova , Bžežinski je tada rekao :

„NATO je demokratski savez demokratskih država i smatramo da u njemu postoji jedinstvo mišljenja u rješavanju kosovskog problema.U interesu evropskog i svjetskog mira , na Kosovu je potrebna intervencija.Potrebno je shvatiti da su SAD jedina velika sila na svijetu , a kao takva ispunjava zadatke koje smatra važnim za očuvanje mira.Uloga Amerike je danas , svidjelo se to nekom ili ne , jedinstvena.Niko ne planira napade usmjerene protiv civilnih objekata.Svrha eventualnog bombardovanja biće paralizovanje oblasti dislokacije srpskih oružanih snaga , komandnih punktova , sistema upravljanja i saobraćaja , elektroenergetske mreže , dakle svega što neće srpskoj armiji omogućavati sprovođenje vojnih operacija.Nema ni govora o nekoj direktnoj podršci kosovskoj armiji“.


Maja 2001. godine , Bžežinski u - Internešenel herald tribjunu - upozorava da . . . „svaka država za koju se smatra da je poželjan član Evropske unije mora automatski imati isti status u okviru NATO , pod uslovom da je spremna da doprinese svojoj sopstvenoj odbrani , kao i da učestvuje u kolektivnim bezbjednosnim misijama NATO“.


Tako je govorio Bžežinski.


Kao „savremeni prorok globalizma“ ni on . . . nije nepogrešiv.