Ja sam u braku, prosli mjesec nam je bila prva godisnjica, i dobro je.

Necu sad reci da nam ruze cvjetaju cijelo vrijeme, ali za sada se vise volimo nego sto se svadjamo, tako da ide.
Imam 4 sestre (starije) i samo jedna je u braku, dvije su u duuugim vezama, i bas i ne pokazuju neku zelju za brakom, njima je ovako ok, roditelji su ispocetka malo "izmedju redova" navodili vodu na svoj mlin sto se tice sledeceg koraka za njih, ali su odustali kad su vidjeli da se tu ne moze nista uraditi. Jednostavno, cure imaju neke svoje stavove i ciljeve, njihovi momci su to ( valjda) prihvatili, i to tako funkcionise vec duze vrijeme. Covjek bi mislio da bi i ja vremenom "upila" te njihove stavove, ali nisam.. Uvijek sam bila "izrod", sta da kazem.

Uvijek sam htjela muza, djecu, i sve one dobre i lose strane braka... Za sada sve to imam, osim djecice, ali se nadam da ce mi se i to ostvariti uskoro.

Hocu da kazem da svako zna sta je najbolje za njega, pa bio to "divlji brak", ili duza veza, ili jednostavno zajednica bez ikakvih papira, derneka za vjencanje i sl. Nikad nemojte mjenjati svoje stavove u cilju udovoljavanja drugima, imate jedan zivot, i u njemu budite sebi na prvom mjestu.
