WrDa je napisao:
E moj nepokoreni.. Kakve veze imaju ratni profiteri sa ljudima koji su klasa u svojoj oblasti i za koje se oduvijek znalo da ce ekstremno daleko dogurati?
Ko ti brani da radis od 8 do 4-5, ima i na zapadu takvog posla. Ali ne ocekuj da ces igdje puno prispjeti..

Za napredovanje se mora mnogo vise uloziti, a da ne govorim o ovim firmama koje su u stvari simbol onog pojma "long hours".
Citiraj:
Ovi radni uslovi se jos prodaju kao normala, kao djelo kreativnosti i produktivnosti.

Sto to jedna banka poput ove producira osim sto trguje papirima i gleda da sjebe koga god stigne, pogotovo porezne obveznike?
Poznata praksa u Goldman Sachsu je recimo da pocetnicima u petak navecer kazu da cekaju na nekog guzonju u petak navecer. 1 sat poslije ponoci, guzonje nema, 3 sata, 5 sati, 7 sati, guzonje jos uvijek nema. Vecina odustane i ode kuci, sigurni da guzonja nece doci. Guzonja se ipak pojavi u subotu u pola 11 i svi oni koji nisu prisutni u ponedjeljak dobivaju otkaz. Goldman Sachs je fakticki drzava u drzavi ciji ljudi ne sjede samo na visokim pozicijama u americkoj politici nego i u Evropi.Ovo je prosjecnom covjeku nepojmljivo i bas zbog toga prosjecan covjek nikada nece doci ni do 200 000$/year ugovora a da ne govorim o milionu ili vise.
Kome smeta, ima i drugog posla. Ko je sposoban da svoj zivot posveti banci, a da za to bude uredno placen i postovan u poslovnom svijetu, samo naprijed.

Nisi baš uhavizao poentu mog posta, sve to stoji što se tiče gladi za uspjehom i parama, ali medicinski gledano raditi 18 i više sati dnevno biti napregnut mentalno i fizički non stop je nemoguće na duže vrijeme! To je samo jedna vrsta urbane mitomanije vladajućih garnitura banaka i kreditora!
Evo ti drugi primjer iz rata: za vrijeme pohoda na zapadnu Evropu, Hitlerove trupe su se borile manijački i veoma srčano, praktično bez odmora i stajanja, jer su nacistički naučnici vršili eksperimente sa dodatcima anfetamina u hrani da bi napravili super vojnike. Rezultat je u početku bio fascinanatan, vojnici su danima marširali, borili se kao ludi, nisu osjećali ni umor, ni glad, ni strah iako su spavali jedva par sati u nedelji. Uspjeh 200 na sat...ali krajnji rezultat je bio fijasko: tim istim trupama su trebale sedmice pa čak i mjeseci da se oporave psihički i fizički, bili su praktičko neupotrebljivi i kolabirani jer im je organizam bukvalno pregorio kao pregrijan motor! Neki su čak i nervni slom dobili....Ukratko takav tempo je praktično neodrživ za ljudski organizam, jer jednostavno nismo programirani za takav tempo života.
Kad sam pomenuo profitere, mislio sam na banalan primjer, ja sam npr radio kod lika koji, kad se jednom radnik požalio da nema vremena da jede od posla (bio sam čitav dan jer je kolega na godišnjem) gladan ko pas, on će njemu: znaš ti da ja danas nisam cijeli dan jeo, a znam često da ne jedem cijeli dan ništa jer ne stignem

Možda bi to i držalo vodu da "jadni" gazda nema skoro 130 kila

Odgovor mu je bio počni da jedeš pod hitno da ne bi li ofalio malo, nećeš moći na vrata ući ako nastaviš....