|
Taj "zimski red letenja" koji je objavljen, nije slučajno takav. Naravno da je Air Serbia morala uklopiti taj let u ostatak šeme ali su svakako gledali da izbjegnu, prije svega noćno slijetanje i noćenje njihovog vazduhoplova na Aerodromu Banjaluka zbog problema koje su imali sa jutarnjim odledjivanjem aviona, te čišćenjem piste u zimskim uslovima, itd..još 2007 godine.
Prije godinu i po dana, na Aerodromu Banjaluka je izvršen puč.
Odredjena grupa ljudi se tim pučom dočepala kako direktorskih, tako i visokih šefovskih pozicija.
Ta grupa ljudi je godinama koordinirano djelovala sa zajedničkim ciljem.
Kombinacija mobinga i štrajka se na kraju isplatila, preuzeli su aerodrom.
Oni iz drugog plana koji su to podržavali su takodje dobili daleko bolja postavljenja.
Sve ovo se odvijalo mimo zakona a i mimo prihvatljivog ponašanja.
Iako tako, sve ovo je neko, ko je to morao da spriječi, dopustio.
01.02.2012 god, Aerodrom Banjaluka je preuzeo sledeći “kadar”
Davorin Mihić, srednja tehnička škola, u 18-toj godini IT tehničar, za sebe zna reći da je profesor informatike, u 42 godini donio diplomu sa privatnog fakulteta da je po Bolonji dipl. ecc, “menadžer u vazduhoplovstvu”. Ta diploma je šestog stepena . Po starom sistemu koji je još uvijek na snazi to je diploma više škole. Danas je moderno reći “koledž” a ne viša ekonomska škola. “Viša ekonomska škola je termin koji se u našem školskom sistemu, u našoj državi, na našem jeziku , ne bi trebao tek tako mijenjati.
Dana 02.02. 2012 god, bez ijednog dana staža na bilo kojem visokom ili višem rukovodećem mjestu, i bez ijednog dana staža na poslovima u struci, sa pozicije predradnika, biva postavljen za vršioca dužnosti generalnog direktora. Po uslovima konkursa, za to radno mjesto je potrebna visoka stručna sprema VII-og stepena i to diplomirani inženjer saobraćaja, diplomirani pravnik ili diplomirani ekonomist ili po Bolonji master u saobraćaju, master u pravnim naukama, master u ekonomskim naukama.
Do tada je radio kao šef smjene što je brigadirsko odnosno najniže šefovsko mjesto koje je nosilo koeficijent 4.6. Plata mu je povećana 300%. Na mjesto vršioca dužnosti generalnog direktora je došao na nelegalan način ucjenjujući sa štrajkovima i radeći na toj poziciji bez potrebne stručne spreme. Za tih godinu i po dana, firmu upropastio tako da što se tiče staža na visokom rukovodećem jestu, to mu je godinu i po dana minusa a ne plusa.
Uz to, on nema ni diplomu koja bar formalno odgovara nekadašnjem VII stepenu. Ali nabaviće on i taj papir jednog dana. Kao da je to problem u ovoj državi, ovakva kakva je. Opet neće biti potreban staž u struci nakon diplomiranja. Svi kojima rodjaci ili članovi porodice rade Vladi, imaju plavu krv.
Naravno da se ove današnje diplome ne mogu ni porediti sa onim od prije rata koje su velikom većinom sticane radom, a pri daleko strožijim kriterijumima pri ocjenjivanju. Danas su sve diplome velikom većinom kupljene. Na ovaj ili onaj način. Kriterijumi su srozani u potpunosti.
Da postoji osnovana sumnja da je u svojoj 42 godini kupio ovu diplomu, na privatnom koledžu u Banjaluci, koji je bio otvorio taj smjer zbog tih par pojedinaca da se dočepaju nekakvog “prikladnog” papira, a koledž pri tom uzme odredjene pare, jasno je iz sledećeg primjera.
Dok je radio kao jedan od tri šefa smjene, godinu dana nakon što je donio tu diplomu, nije htio prihvatiti cjenovnik aerodromskih usluga po kojima je trebao naplaćivati iste, tražeći da mu se napravi i cjenovnik u EUR-ima. A to je valjda strogo zabranjeno. Jedino njemu to nije jasno.
Toliko o njegovom znanju iz ekonomije i zasluženoj diplomi.
Bilo bi zanimljivo provesti anketu o tome koliki procenat studenata na višoj školi smatra da može odraditi pripravnički staž na mjestu generalnog direktora.
Za godinu i po dana, jednim dijelom zbog ispunjavanja obećanja koja je bio dao pojedincima da ga podrže, a što zbog ličnih frustracija, te najobičnijeg neznanja i nesnalaženja, sve je u firmi isprevrtao, te zavalio firmu kao nikad do sad.
Tek sad, otkad je on v.d. direktora, takozvane stručne službe nisu uopšte popunjene kako to zahtijevaju vazduhoplovni propisi. On je lično te službe razvalio. Pitanje je da li se to više uopšte može posložiti.
Ne da se ne zna ko šta radi, nego se ne zna ni ko pije ni ko plaća.
Od svih mogućih obećanja vezanih kako za osnovnu tako i za ostale djelatnosti preduzeća, za godinu i po dana, nije ispunio ni jedno jedino.
Obećao je razvoj, a realnost je da je u julu skoro mjesec dana imao blokiran račun firme.
Uz to , prosjek neuplaćenih doprinosa mu je u prosjeku bio 5 mjeseci.
Neka od njegovih obećanja mogu se naći na Internetu. Treba samo izguglati “ aerodrom banjaluka”.
Nisu mu uspjeli pomoći ni njegovi novi “vrsni” saradnici kojima se okružio. To im je bio dužan. Bilo koji od njegovih saradnika bi ga komotno mogao zamijeniti. Efekat bi bio isti.
Check-in službenica koja je deset godina radila taj posao a i neke druge poslove još niže složenosti (zemaljska stjuardesa, info šalter), postala je šef marketinga, protokola i keteringa na Medjunarodnom aerodromu Banjaluka. Usput, to radno mjesto je potpuno nepotrebni ustanovljeno je zbog nje.
Završila je srednju ugostiteljsku školu. U 35-oj godini donijela diplomu sa privatnog fakulteta da je dipl. ecc sa 180 bodova. Osnovnu i srednju ugostiteljsku školu je završavala tricom a na tom privatnom koledžu je imala sve devetke i desetke. Mašala.
Pošto na aerodromu nema kancelarijskog prostora, vršilac dužnosti direktora joj je upriličio kancelariju u tehničkom objektu na način da je uzeo dio prostora prostorije u kojoj su stajali radnički ormari u koje su radnici ostavljali svoju garderobu i lične stvari kada dodju na posao. Izbacio je jedan broj metalnih ormara, pregradio je tu prostoriju i njoj ustanovio kancelariju.
Još jedan njen kolega je završio zanat za konobara tricom a fakultet k’o s poslom.
Druga check-in službenica je postala šef sektora bezbjednosti Medjunarodnog aerodroma Banjaluka.
To je najviše šefovsko mjesto poslije izvršnih direktora – nema ni dana staža ni u struci ni dana staža u bezbjednosti uopšte, nakon diplomiranja. Završila za veterinarskog tehničara, a onda u 35-oj godini privatni koledž, vezan za zaštitarsko-bezbjednosne poslove.
Smijenjeni šef sektora bezbjednosti Aerodroma Banjaluka, koji je na to mjesto bio postavljen prije 6 godina sa završenom gimnazijom, kada je početkom ove godine takodje donio diplomu ekonomskog fakulteta kao i mnogi drugi i zatražio veću platu za to radno mjesto na kojem je radio 6 godina, smijenjen je.
Drugim radnicima su iste takve diplome priznavane da bi bili postavljeni na više mjesto, a on je sa pozicije na kojoj je radio 6 godina, nakon što je donio istu takvu diplomu - - smijenjen. Mjesto je nakon toga bilo upražnjeno 6 mjeseci a onda je imenovan spomenuti novi šef.
Zašto je stari šef smjenjen? Zato što se ne dopada novom vriocu dužnosti direktora. A nije ni član tog klana. Zašto je još smijenjen stari šef? Zato što je nova šefica ušla u štrajkački odbor da da podršku Mihiću u njegovoj namjeri da se dočepa mjesta generalnog direktora. To se sada moralo isplatiti.
Koje je obrazloženje uz rješenje o smjeni starog šefa bezbjednosti?
U Rješenju o smjeni stoji da pošto je dotični donio diplomu diplomiranog ekonomiste sa 180 bodova i pošto od dana sticanja te diplome nema dovoljno staža u struci, stekao je uslove da bude smijenjen.
Doslovce piše,”…stekao je uslove da bude smijenjen.” Ko ne vjeruje neka ode na Aerodrom Banjaluka, nadje bivšeg šefa bezbjednosti i traži to Rješenje na uvid ili neka ode u kadrovsku službu pa od te službe traži to rješenje na uvid. “Slučaj” je na sudu. To što je radio taj posao 6 godina prije te sticanja te diplome, nije mu pomoglo.
S druge strane isti taj vršilac dužnosti direktora koji ga je smijenio, koji takodje nema dana staža u struci može biti postavljen na mjesto vršioca dužnosti generalnog direktora i tu ostati evo već godinu i po dana, odnosno do daljnjeg. Njemu niko živ ne može objasniti da ni po jednom jedinom kriterijumu ne može biti direktor. Dva puta je to čak konstatovala i Vladina ad-hok komisija za provodjenje postupka za odabir i imenovanje direktora. Džabe. (tri člana komisije su iz Ministarstva saobraćaja i veza)
Prijavio se i treći put.
Ova ad hoc komisija ga je pozvala na intervju. Nije ga smjela pozvati jer on nema ni sedmi stepen ni potrebno iskustvo. Nije mogao ući u uži izbor. Komisija je to uradila mimo zakona, prekršivši uslove konkursa.
Smijenjeni šef bezbjednosti je tužio vršioca dužnosti direktora za diskriminaciju. Diskrimnacija je više nego očita. Sve druge svoje pajtaše, vršilac dužnosti direktora je postavio na visoka rukovodeća mjesta bez dana staža u struci a ovaj koji je radio 6 godina taj posao, smijenjen je. Koja nepricipijelnost.
Kada bude imenovan novi, regularni generalni direktor ovog javnog – jadnog - preduzeća i bude ustanovljena nova Uprava, taj novi generalni će imati pred sobom nerješivu enigmu koju mu je stvorio i ostavio vršilac dužnosti koji je imao više od godinu i po dana da sve zapetlja i razvali.
Treća check-in službenica je postala tehnički sekretar (direktorova sekretarica). Ona nije donijela nikakvu novu diplomu. Na ovaj način služba prihvata i otpreme je izgubila tri od četiri glavna check-in službenika. Ta služba je potpuno razvaljena.
Drugi šef smjene postavljen je za šefa prihvata i otpreme a pita se za sve u vezi saobraćajno-tehničkog sektora. On je završio srednju tehničku školu jake struje te u 42-oj godini, nakon 11 godina od upisivanja na koledž, navodno donio diplomu inženjera organizacije rada. Navodno je podržavao Mihić Davorina jer mu je ovaj kum. Da bi ispunio kumova očekivanja, uprskao je kod mnogih i izgubio njihovo i poštovanje i povjerenje. Kum mu je podigao platu 50%.
Čovjek koji je bio šef saobraćajno-tehničkog sektora i koji nikada za 10 godina bitisanja na aerodromu nije napisao ni jedno jedino uputstvo ili proceduru u vezi bilo čega vezano za sektor kojim je upravljao, i kojemu su sva sredstva bila poluispravna ili pokvarena dok ih spomenuti, kasnije smijenjeni izvršni direktor nije sve doveo u red kad je došao u firmu to jest imenovan za izvršnog direktora, čovjek koji je zajedno sa još par radnika saobraćajno-tehničkog sektora koji su uvijek ratovali protiv Uprave, direktno kao šef odgovoran za štetu od 50,000KM na potpuno novom osnovnom sredstvu – vozilo za odledjivanje i zaštitu od zaledjivanja vazduhoplova, plaćenom 900,000KM, kojeg su on i tih nekoliko radnika namjerno ostavili vani početkom zime 2008-e godine da zaledi voda u njemu - na zahtjev Mihić Davorina, postavljen je za vršioca dužnosti izvršnog direktora za operativno-tehničke poslove .
Godinu dana prije toga jedan član Nadzornog odbora je na sjednici istog, nakon žalbi tadašnjeg generalnog direktora, Zorana Okilja, na tog šefa sektora, predlagao da se istom da otkaz a primi neko drugi putem konkursa.
U njegovu odbranu je tada ustao tadašnji izvršni direktor za operativno-tehničke poslove izjavivši da mu je on šef i da će dotični ići na disciplinsku kad se on požali na njega, a do tada, izvršni direktor će odgovarati za izvršenje poslova. ( Izvršni direktor je odradjivao te njegove poslove. ) Nažaost opet se pokazala ona narodna, pomozi sirotu na svoju sramotu!
Godinu dana kasnije , dotični šef je po pozivu Davorina Mihića prekinuo bolovanje koje je trajalo godinu dana da bi se dočepao pozicije vršioca dužnosti izvršnog direktora za operativno-teničke poslove. Još je više od 6 mjeseci nakon toga hodao po firmi na štakama jer je bio slomio kuk na skijanju. Izvršni direktor koji je kasnije smijenjen, bez šefa sektora je sve poslove radio sam tih godinu dana. Pri tom nije imao ni šefa prihvata i otpreme. Pri tom mu još dodje profesionalni VKV vozač i pita ga koje ulje da uspe u motor Renault Mastera i izvršni direktor mu kaže: 5W30.
Ili ga vatrogasci pozovu da im riješi napajanje za tamo neki ventil koji ne radi. Itd, itd,...
Dakle taj šef sektora, redovnim putem, nije za tih 10 godina nikada došao u obzir da bude imenovan za izvršnog direktora – izgubio je bio i na redovnom konkursu od nezakonito smijenjenog izvršnog direktora u oktobru 2008 god, a i od drugih prije njega.
Nikada nije radio ni u jedom drugom preduzeću osim u ovom ovakvom i na ovakvom aerodromu. Nije imao nikakvog iskustava kao inženjer mašinstva u pravoj firmi. Naravno da ga nisu htjeli imenovati za izvršnog direktora kada su dobro znali o kakvoj se osobi radi.
Isti taj Mihić je kritikovao tog čovjeka u vrijeme dok mu je ambicija bila da ga se imenuje za šefa saobraćajno-tehničkog sektora umjesto njega, a onda mu je ambicija porasla i isti taj mu je zatrebao za provodjenje plana. Kritikovali su ga i skoro svi ostali zaposleni. Treba istaći da je Mihić i sada u svojoj sistematizaciji predvidio da polsove šefa saobraćajno tehničkog sektora može obavljati VSS društvenog smjera.
Taj čovjek, iako na poziciji šefa saobraćajno-tehničkog sektora, nikada nije bio šef nijednom radniku nego su uvijek radnici bili šefovi njemu.
Seljačka politika je na ovim prostorima najbolja politika. Oni koji su od nje operisani, rapidno propadaju.
On je bio upisao vojnu akademiju u Sarajevu pred sami rat a onda tokom rata nastavio studiranje u Beogradu na mašinskom fakultetu. Naravno da mu nije na pamet palo da brani RS.
Kad je Dakić 2011-te konkurisao u BHDCA, navodno su ga odbili zbog nemanja nostrifikovane diplome. Odbili su ga ustvari jer su dobro znali o kome se radi.
Uz to, radno mjesto bilo kojeg izvršnog direktora na bilo kojem medjunarodnom aerodromu, zahtijeva aktivno znanje odnosno upotrebu engleskog jezika a Dakić ne da nije u stanju razgovarati sa strancima nego na engleskom nije u stanju sastaviti ni jednu jedinu gramatički ispravnu rečenicu dužu od 5 riječi. Kako onda, samo sa tog aspekta, može da radi na tom radnom mjestu? Ne može ni teoretski.
Postojanje i rad jednog aerodromskog operatora prate odgovarajući dokumenti vezani za vazduhoplovne propise.
Svake druge godine, potrebno je uz privremenu sertifikaciju aerodroma sačiniti i novu verziju aerodromskog priručnika, zatim Programa bezbjednosti, te nekih drugih dokumenata.
Spomenuti smijenjeni izvršni direktor je 2010 god, krenuvši od drugog izdanja, potpuno sam sačinio treće izdanje Aerodromskog priručnika (Airport Manual), te AIP (Aeronautical Information Publication).
On tvrdi sa su inspektori BHDCA pohvalili to treće izdanje kao bolje od drugog izdanja. Prilično toga je izmjenjeno i sve napisano ispravno.
Nakon što je spomenuti izvršni direktor nezakonito smijenjen, kada je 2012 trebalo sačiniti četvrto izdanje, nekoliko njih koji su bili zaduženi za to, medju kojima je i sadašnji vršilac dužnosti izvršnog direktora, uzeli su treće izdanje, promijenili mu korice i promijenili tri četiri uputstva u dijelu koji se zove”Prilozi” i poslali ga u BHDCA.
Nije problem što su oni uzeli treće izdanje koje je prije nih, uz sve druge obaveze, uradio jedan čovjek.
Problem je sledeće.
Na osnovu izjave Davorina Mihića Nadzornom odboru da izvršni direktor ne zna raditi svoj posao i Mihićevog zahtjeva da se taj direktor smijeni, taj direktor je i smijenjen (nezakonito bez ikakvih dokaza). A onda, zajedno s Dakićem, Mihić je iz računara tog izvršnog direktora kopirao njegov rad, tu treću verziju aerodromskog priručnika, isprintao kao četvrtu, potpisao i poslao BHDCA. Mašala.
Opšti dio je isti od riječi do riječi, osim što su upisali svoja imena.
Pazite sad ovo. Ovo je šlag na tortu.
To im nije bilo dovoljno nego su na tog izvršnog direktora napisali krivičnu prijavu u MUP tvrdeći da je izvršni direktor neovlašteno otudjio treću verziju priručnika, te neće da im je da na raspolaganje, a cijelo vrijeme su je imali na njegovom računaru u elektronskoj formi, u kancelariji izvršnog direktora dok je isti bio na bolovanju. I kopirali su je, malo izmjenili, i poslali u BHDCA. U preduzeću nažalost nema pravnika koji bi ih upozorio da je to bilo prevršilo svako mjeru.
Tako se to radi na Aerodromu Banjaluka.
Prodavač avionskih karata iz JATove agencije u Banjaluci, primljen je na posao i postavljen za “Safety menadžera” a i da radi neke druge poslove u tehničkom sektoru.
Na primjer da brine o tehničkoj ispravnosti vatrogasnih vozila!
Naravno da on kao diplomirani ekonomista sa 180 bodova po Bolonji, sa istih onih privatnih koledža, kao ni bilo koji drugi diplomirani ekonomista ili doktor ekonomskih nauka, ne može ni teoretski raditi ništa u tehničkom sektoru, ali u ovoj firmi u kojoj glavnu riječ vode moberi koji ne znaju ni kako se zovu, svako može (i mora) da radi ono što mu mober naloži da radi. Prošle godine, nakon samo dva mjeseca provedenih u preduzeću, imenovan je i za člana komisije koja će izabrati generalnog direktora i izvršnog direktora, što je još jedan apsurd. (Taj je konkurs poništen). Naravno da ga je u tu komisiju predložio Davorin MIhić koji ga je i doveo u preduzeće.
Drugi prodavač avionskih karata, iz iste te agencije, sa istom diplomom, čim je diplomirao, navodno je primljen na posao i postavljen za šefa turističke agencije Aerodroma Republike Srpske. JAT-ova agencija u kojoj su bila zaposlena samo njih dvojica, propala je.
Medjutim, ne lezi vraže, JAT se prije par dana preobrazio u Air Serbia, pa će toj Air Serbia i te kako trebati radnici u njihovoj agenciji u Banjaluci a i “Station Manager” na aerodromu. Medjutim sada u Air Serbia ima 500 radnika viška, pa će neko sigurno pristati da se preseli u Banjaluku na neko vrijeme. U svakom slučaju, u toj firmi sada duvaju neki sasvim drugi vjetrovi. Što sa Bliskog istoka što iz daleke Australije. Kada će na Aerodromu Banjaluka zaduvati slični vjetrovi, ne zna se.
S druge strane, čovjek koji je više od 20 godina vodio aerodromsku agenciju, čak dok još nije ni bila u sklopu Aerodroma Republike Srpske nego samostalna (kasnije pripojena odlukom tadašnje Vlade), te na taj način ispekao taj zanat, tri godine pred penziju, takodje je smijenjen. Zašto?
Zato što se ni on ne dopada Davorinu Mihiću. Uz to, to mjesto je potrebno spomenutom prodavaču karata iz JAT-a. Uz to, taj stari šef se izgleda zamjerio još nekima ukazujući na njihov nerad.
Novi šef agencije je, dok je radio kao prodavač karata u JATu, dolazio u aerodromsku agenciju. On i stari šef su se vrlo dobro poznavali.
Da li je agencija nakon smjene dotadašnjeg šefa napredovala? Ni milimetra. Ustvari nazadovala je jer sad potpuno isti posao obavlja 6 zaposlenika umjesto 4. Uz to, bivšem šefu je oteto njegovo radno mjesto. I ovaj “slučaj” je na sudu.
Poseban problem je što su sada i u agenciji odnosi izmedju radnica poremećeni jer je Mihić i tamo uveo “svoje” bodovanje.
Sin šefa agencije koji je smijenjen, koji radi na aerodromu više od 10 godina, takodje je potcijenjen jer, iako u operativnom centru radi poslove centraže i balansa vazduhoplova, nije dobio ni približno povećanje plate kao Mihićevi ortaci. Nije ga zapalo ni onih 30% što je tražio sindkat. Imao je koeficijent 3.6 i podignuta mu je plata 50KM. Iz jednostavnog razloga, jer vršilac dužnosti direktora ne podnosi ni njega kao što ne podnosi ni njegovog oca. To je jedini kriterijum. Iako je momak miran i sasvim dobar radnik.
Na kursu kojeg je organizovala Adria Airways 2010 god, provedenog za balansere vazduhoplova taj momak je od 6 kandidata koji su pristupili toj obuci, na testu imao najviše bodova. Davorin Mihić koji je takodje prisustvovao istom tom kursu i testu, od njih 6, imao je najmanje bodova.
Električar sa završenom srednjom školom, postavljen je za šefa elektro službi. Radi se o VSS mjestu za koje je potreban VII stepen ili Master po Bolonji.
Bivša čistačica je postavljena za referenta u pravnoj službi. I jedina je radnica u pravnom sektoru koji ima izvršnog direktora. Na aerodromu fali jedna čistačica. Za tri smjene su potrebne tri čistačice.
Jedan od konobara je postavljen za šefa ugostiteljstva. Za to mjesto je potreban 6 stepen to jest viša škola.
Služba održavanja manevarskih, stabilizovanih i drugih površina je ukinuta, a jedan od radnika je postavljen da radi kao magacioner, a druga dvojica prebačeni da pomognu nosati kofere kojih ustvari nema jer nema saobraćaja.
Za jednu od tri medicinske sestre, koja doduše ima završenu višu medicinsku školu, Mihić izmišlja mjesto šefa za te tri medicinske sestre iako šef medicinske službe jednog aerodroma za civilni vazdušni saobraćaj, shodno vazduhoplovnim propisima, može biti samo doktor koji mora biti prisutan na svakom letu.
Od tri vozača, jedan je mesar, drugi je zidar a treći je tehničar za preradu drveta. Na kraju sva trojica su VKV vozači.
Jednoj čistačici je obećao mjesto u sektoru bezbjednosti. To još nije ispunio.
Samo jedan od šefova smjena – rad u operativnom centru - komunicira dovoljno dobro na engleskom, ostali su pretanki a jedan ne zna ni riječi.
Na aerodromu nema nijednog šefa smjene koji ima završenu višu saobraćajnu školu vazduhoplovnog smjera. Nema ni saobraćajnog tehničara vazduhoplovnog smjera.
Nema ni dipl ing saobraćaja vazduhoplovnog smjera za šefa saobraćajnog sektora.
A šta će oni uopšte! Konobar ko s poslom “završi” ekonomski fakultet sa 180 bodova i poslije radi šta god treba. U firmi od 60 radnika, ima 10 diplomiranih ekonomista. Kome trebaju druge struke. Gluposti.
I pored svih njih, fakture i nabavke radi tehničar slabe struje. Mašala.
itd, itd,..
Svi ovi kadrovi su manje više, prije deset i više godina, u preduzeće primljeni preko “veze” na najniža radna mjesta.
Da ih se udomi.
Nakon 10 i više godina provedenih na aerodromu, oni sada hoće rukovoditi tim istim preduzećem ili sjediti na visokim rukovodećim mjestima. Naravno da nisu u stanju raditi VSS poslove, medjutim u vezi s tim da li su u stanju ili nisu, ne pita ih niko ništa. Većina njih su otišli na privatne fakultete i pribavili diplome ranga više škole. Po aerodromu trube da imaju VII stepen.
Nije moguće dokazati im da nisu pribavili diplome VII-og nego VI-og stepena. Ne može se to dokazati čak ni dokumentom potpisanim od strane gdina Nikole Špirića, tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća Ministara BiH. Radi se o “Osnovama kvalifikacionog okvira BiH” a prijedlog Zakona u RS se očekuje uskoro.
Vršilac dužnosti generalnog direktora nikako ne shvata da je njegovo ponašanje neprihvatljivo, da mnogi njegovi potezi i odluke nisu u skladu sa zakonom, a posebno sa zdravom logikom i što je najgore, da tako “posložena” firma ne može da opstane.
Mihić i par kompanjona su na ovom radili godinama. Vrbovali su radnike (glasove). Ispirali im mozak a i plašili svojim “vezama”.
Nije slučajno da su štrajkovi i svi drugi pritisci u preduzeću pojačani nakon što je njih nekoliko donijelo te diplome. Svi su se oni i te kako ranije organizovali da bi preuzeli preduzeće a Nadzorni odbor im je to dozvolio. Naravno da se to ne bi moglo desiti ni u jednoj imalo normalnoj sredini i državi koja je bar malo uredjena i u kojoj se bar malo poštuje slovo zakona. Otkako su oni donijeli svoje diplome “menadžera u vazduhoplovstvu” a i sve ostale koje su, posmatrano suštinski, ustvari falsifikati, nijedna druga prava diploma koja garantuje nekavo VSS znanje u odredjenoj struci – posebno tehničkoj - a samim tim i odredjeni kapacitet imaoca iste, na Aerodromu Banjaluka se ne smije ni spomenuti.
Po njima, diplomirani inženjeri nemaju šta da traže na bilo kojem aerodromu za civilni vazdušni saobraćaj a posebno na Aerodromu Banjaluka. Po njima čak i pozicija Ministra saobraćaja i veza treba biti rezervisana baš za jednog od njih. Svi ostali treba da idu čuvati ovce. Diplomirani inženjeri posebno.
U situaciji kada aerodromski operator gomila milionske gubitke koje ni teoretski ne može da zaradi i otplati, najnoviji “direktor” je za zadnjih godinu dana primio 6 novih nepotrebnih radnika.
Najmanje pola njih bez konkursa.
Naravno da medju njima nema ni jednog pravog VSS-a neke tehničke struke.
Isto tako, nijedan od njih nije doktor, kojeg naravno da nema prisutnog na letovima BH Airlinesa tri puta nedeljno. I ovo je protiv vazduhoplovnih propisa. (Ne treba zaboraviti reći da u firmu osim “običnog” doktora treba zaposliti bar jednog psihologa i jednog psihijatra.)
Ovi koji su “studirali” uz rad, donosili su knjige u preduzeće pa ih držali pored sebe, na info šalteru ili u restoranu, da svi vide koliko se oni pate učeći, ne samo tokom ona dva dana kad su slobodni nego čak i onaj dan kad su na poslu. Crkoše učeći. Nakon što su se dočepali tih diploma ne čitaju više ama baš ništa osim modnih časopisa, žute štampe i sličnog. Pitanje je da li i to razumiju. A diplome samo pristižu u firmu, dipl ecc, VKV, šta kome treba.
U brošurama koje izdaje ICAO i IATA – krovne vazduhoplovne organizacije - stoji da aerodromski operator mora, osim materijalnih predispozicija/osnovnih sredstava, obezbijediti i dovoljno stručnog kadra koji će raditi na aerodromu za civilni vazdušni saobraćaj. A na Aerodromu Banjaluka stručnog kadra ni od korova.
Ne samo da nema visokostručnog kadra nego nema ni onih koji su završili srednju tehničku saobraćajnu školu vazduhoplovnog smjera u istoj toj Banjaluci. Nijedan učenik,od osnivanja tog smjera, nije se uspio zaposliti na Aerodromu Banjaluka.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
. Opet, kad ga covjek vidi i uporedi sa nekim drugim aerodromima koji i te kako rade ne moze a da ne kaze: Zali boze. 
)
