@Talija, ima 1001 pozitivna strana balkanskog mentaliteta.
Tema je otvorena uvodnim postom koji ne hvali naš način života, već govori nešto drugo, pa sam i ja pisala u tom smjeru. Ja volim Balkan, volim i naš mentalitet, volim da kafa traje 3 sata, svadba 3 dana, svirka do 5 ujutru i sve tako to. Kad negdje odem volim da se vratim kući. Posebno volim sebi da kažem "eto, ja sam takva, vrela krv balkanska, ako ti se ne sviđam ti produži dalje." Ali ima nešto što mi kucka u malom mozgu, pa mi s vremena na vrijeme dođe da se zapitam da li bih bila ista da živim na nekom drugom mjestu.
Koliko sam shvatila niko nije pisao protiv
kafića i kafa, protiv odmora, protiv kvalitetno provedenog vremena sa prijateljima, već šta se dešava kad nam odmor postane način života. I dalje mislim da nema veze sa mentalitetom, već nedostatkom aktivnosti od kojih nam odmor treba. Ti si zaposlena, pa možda nemaš priliku da doživiš stvari na taj način. Jedno je prije/poslije posla otići na kafu, pivo, burek... a drugo je kad ti
kafa zamjenjuje posao. 500 000 ljudi nema privilegiju da poslije uspješnog radnog dana popije kafu - umoran, ali zadovoljan. Još jednom,
pola miliona ljudi nema satisfakciju da pošteno zarađen novac potroši na način koji im se sviđa. Neko da svoje talentovano djete pošalje vani da studira, neko da ode na zimovanje, neko da kupi paštetu za doručak. Čini mi se da sve to zamjenjuje
kafa.
I nemojmo se zavaravati i razmišljati baš toliko stereotipno, pa zamišljati da su Francuzi sir i vino, Rusi boršč i vodka, Amerikanci iPhone i Starbucks. Letargija i besmisao ne vlada cijelim Balkanom, samo nama kojima je izmaknuta ponjava ispod nogu, a zamijenila ga je provalija, umjesto obećanog crvenog tepiha.