banjalukaforum.com

Tri muškarca su, uz primjenu sile, izbačena sa festivala kulture u Saudijskoj Arabiji, a sve zbog zabrinutosti da su "prezgodni" da bi im žene odoljele.

Religijska policija ovog konzervativnog islamskog kraljevstva natjerala je trojicu muškaraca iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), da napuste Festival kulture i baštine Jenadrivah u Rijadu.

Komisija za promociju vrlina i prevenciju poroka u Saudijskoj Arabiji, gdje vladaju stroga pravila o interakciji između muškaraca i žena koji nisu u srodstvu, deportovala je muškarce u Abu Dhabi, kako žene ne bi "pale na njih". Oni su na festivalu učestvovali kao dio delegacije iz UAE, piše The Telegraph.

"Zvaničnici festivala saopćili su da su trojica muškaraca udaljeni sa festivala jer su prezgodni, a članovi komisije su se uplašili da bi posjetiteljke mogle 'pasti na njih'", piše arapski list Elaph.

Zvanična izjava UAE ukazuje na to da je religijska policija bila zabrinuta zbog neočekivanog prisustva neimenovane ženske umjetnice u paviljonu.

"Njena posjeta štandu UAE bila je slučajnost i nije bila uključena u program koji smo uručili menadžmentu festivala", izjavio je vođa delegacije UAE.

Nemanjići vanzemaljci

Dugo su Srbi tvrdili da su nebeski narod, ali nažalost niko ih nije ozbiljno shvatao. Sad će ti isti koji su tu tezu osporavali morati da se izvine istinskom nebeskom narodu.

dusan jokic

Naime, radi se o sprovedenom zajedničkom istraživanju profesora Univerziteta društvenih nauka u Kopenhagenu i tehničkih nauka u Lozani. Profesor Jakob Oland Kristijansen (Danska) i Fric Jobl (Švajcarska) došli su do epohalnog otkrića da je loza Nemanjića vanzemaljska, odnosno, da potiče sa jedne od najstarijih i najdaljih galaksija u univerzumu. Riječ je o galaksiji MACS 1149-JD, a ovome svjedoči i jedna od freski na kojoj se jasno vide dva leteća tanjira sa kojim su došli na Zemlju.

Naime, u jedanaestom vijeku, kod Ribnice, spustio se leteći tanjir. Kako tvrdi profesor Kristijansen, riječ je o žućkastom letećem tanjiru koga je oslikao nepoznati slikar iz Vizantije. Kako govori u svom intervjuu koji dao za Danski istorijski časopis "Historie", Srbi su narod koji potiče od vanzemaljaca.

Na pitanje zašto su došli na Zemlju, on je odgovorio da je u pitanju plan uspostavljanja svemirske ravnoteže, odnosno, takozvanog nomokanonskog svemirskog procesa.

Sa ovim stavom složio se i profesor Jobl, koji smatra da ovakav slijed događaja dokazuje da je galaksija uređena po principima svetosavlja, a ako se dobro pogleda položaj Hilandara i ostalih srpskih svetinja, vidjećete da je svaki zvonik okrenut u pravcu ove daleke galaksije odakle potiču Nemanjići.

Glas zvona je, kako kaže profesor Kristijansen, zvuk letećeg tanjira kojim su Nemanjići došli na Zemlju iz te daleke galaksije iz koje potiču, pa upravo današnja zvonjava, kako on kaže, doziva posljednjeg Nemanjića da dođe na Zemlju iz te galaksije i spasi svijet koji tone sve dublje i dublje.

U prilog ovoj tezi ide i to što većina sveštenika na propovjedi i liturgijama podiže ruke ka nebesima i priča jezik nerazumljiv običnom čovjeku. Naime, mnogi naivni naučnici su tvrdili da je u pitanju Staroslovenski jezik, ali je to poznati lingvista sa Univerziteta u Solunu Teodoras Tamanis opovrgnuo dokazanom tvrdnjom da je u pitanju Starogalaktički srpski jezik, gdje je pokazao jedan dokument, pod nazivom MACS OMEGA 324, koji predstavlja odluku da se krene na Zemlju, ispisan je galaktičkom ćirilicom koja neodoljivo podsjeća na srpsku ćirilicu.

Sve ovo dokazuje da je u pitanju nebeski narod, nastao od galktičke loze Nemanjića, koja svako svoje žitije počinje sa riječju "voznesimo se braćo". Dakle, nije u pitanju nikakva svetorodna dinastija, nego galaktička, još više od samih svetaca.

Sam Sveti Sava nije nikakav svetitelj, u pitanju je i nadčovjek, da kažemo, vanzemaljac, koji je imao mogućnost čudotvrostva. U prilog tome ide istrživanje profesora Jobla da se prilikom spaljivanja vanzemaljskih moštiju svetitelja Save uzdigao veliki dim iznad Srbije. Profesor Jobl smatra da je u pitanju specijalni vid antiraketnog i protivavionskog štita koji se pokazao još 1999. kada je upravo taj dim pojeo sve i jednu NATO raketu.

Takođe, nijedna slika Svetog Save nije tačna, jedina koja pokazuje pravi lik Svetog Save jeste freska sa tek pronađenog starog manstira na Atlantidi, koga su pronašli studenti arheologije iz Atine, a koji su željeli ostati anonimni. Manastir je sagradio monah Atlantin lakoperac. Naime, na toj slici se jasno vide dvije antene na glavi našeg svetitelja, što jasno pokazuje njegovo vanzemaljsko porijeklo. Slika je po riječima studenata i njihovog profesora nastala još prije dvije hiljade godina, što dokazuje veoma rano prisustvo Srba na Atalntidi.nemanjici loza

Međutim, da stvar bude interesantnija, knjiga koja je u rukama svetitelja je upravo onaj dokument MACS OMEGA 324 koji je u obliku laptopa, a nije laptop. U toj knjizi je profesor Kristijansen pronašao savjete upućene Aleksnadru Makedonskom kako da osvoji Mesopotamiju. U toj knjizi se takođe predviđa masovno uzimanja stambenih kredita.

Kako tvrde oba ova profesora, današnje sveštenstvo ima mogućnost uspostavljanja konatakta sa posljednjim Nemanjićem koji je ostao na toj galaksiji, a upaljena svjetla predstavljaju signal vanzemljcima da je tu slobodno mjesto za njihove leteće tanjire.

Međutim, neki laički naučnici su smjelo tvrdili da je ova teza čist nonsens i da nema veze sa zdravom pameti, jer ako su Nemanjići vanzemljci zašto su onda izumrli i što im je carstvo propalo.

Naučnici Kristijansen i Jobl imaju spreman odgovor i na ovo: "Nemanjići nisu izumrli. Posljednji, tzv. spasitelj, još je na galaksiji i čeka se njegov skori povratak, a oni koji su izumrli su su se miješali sa običnim ljudskim bićima koji su ih upropastili. Tu se prije svega misli na posljednjeg cara Uroša, koji je oženio Zemljanku i zato je propao, jer se kod vanzemalajaca ne slaže sa kodom Zemljana. Da je oženio čistu Srpknjinju, jer se vanzemljski genetski kod najbolje slaže sa srpskim. vjerovatno carstvo ne bi propalo i glavni grad Srba bio bi Carigrad."

eTrafika.net

Prijedorski Romi jutros rano obavili su obredno đurđevdansko kupanje u rijeci Sani, kojim se, po vjerovanju ovoga naroda, sapiru grijesi, prenose agencije.



Na tradicionali uranak i kupanje u rijeci kolona auta, okićenih zelenilom i cvijećem, krenula je ispred romske kuće i Udruženja ove manjinske zajednice, da bi, desetak najhrabrijih zaplivala u vodi čija je temperatura jutros bila jednaka sa temperaturom vazduha i iznosila 15 stepeni Celzijusa.

Prema kazivanju Roma, ovaj drevni običaj u Prijedoru je obnovljen prije devet godina u želji da se sačuva kao dio bogate običajne tradicije romskog naroda.

Predsjednik Udruženja Roma Prijedor Ramo Salešević rekao je da se prijedorski Romi o Đurđevdanu kupaju na ušću rijeke Gomjenice u rijeku Sanu.

- Bacamo vijenac od cvijeća u vodu da sa sebe skinemo grijehe koje smo učinili od prošlog Đurđevdana – kazao je Salešević.

Dejan Mašić jedan je od kupača koji se na hladnoću vode nije žalio i koji se unazad devet godina redovno kupa u Sani na Đurđevdan.

- Običaj je takav. Voda je dobra, toplija nego prošle i pretprošle godine. Očekivali smo kišu, ali ni to nas ne bi spriječilo – dodao je Mašić.

Sa svojim sugrađanima romske nacionalnosti u Sani je i ove godine zaplivao i rukovodilac Filijale Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske Prijedor Zdravko Suvajac.

- Poštujem njihovu tradiciju. Ovo je samo jedan od načina da dekadi Roma pomognemo Rome – rekao je Suvajac.

U romskom naselju, u Rudničkoj ulici, na Đurđevdan je posebno veselo jer se za zajedničkom prazničnom trpezom, na kojoj su obavezni jagnje i prase sa ražnja, okupe stanovnici ovog naselja i slave do kasno u noć.

Interesantne i lijepe đurđevdanske obrede, koji vuku korijene iz paganskih vremena, imaju i potkozarski Srbi.

U nekim potkozarskim selima mještani se okupljaju oko vodenica na omaju.

U vodu zahvaćenu pod vodeničkimg točkom stavljaju poljsko cvijeće i njome se umivaju na Đurđevdan.

Običaj je da se okupljeni oko seoske vodenice pršću vodom i žare koprivom radi dobrog zdravlja.

Od ljeskovih grana prave krstove koje bacaju u vodu zajedno sa vijencima ispletenim od vrbovih grana, a kultna tradicija je i da ljeskove krstove zabadaju u polja kako bi žito dobro rodilo, dok se bukovim ili grabovim granama kite kuće.