Uh... Ne znam uopšte kako početi, ni šta napisati. Ovo je dokumentarni film koji je u jednom trenutku pomjerio granicu dokumentarnog filma. To je trenutak u kojem iz vizure Ayrtona Senne saučestvujete u zadnjim minutama njegovog života. Iz kamere koja je bila u bolidu, ima se osjećaj da ste s njim u kokpitu, ili ste sam on.
To je scena u kojoj je nemoguće ne osjetiti nešto, nemoguće ne empatisati se, nemoguće ne zadrhtati...
Sve je autentično, zvuk, vožnja, on, stvarno je. To je bila stvarna smrt. To je bio stvarno on. I to ste bili vi, ovamo živi i zdravi, približivši se najbliže moguće jednom kraju jednog mladog života...
Dokumantarac prati njegovu karijeru, kako je iz Brazila došao u Evropu. Najveći rival mu je bio Prost, stariji, iskusniji i promućurniji vozač, koji je dobro znao šta znači politika&sport, i koji je to koristio. Prost je bio zaljubljen u sebe, u mladom Seni je vidio opasnost, nekoga ko bi mogao da poljulja njegovo mjesto broja jedan. Prost je imao nadimak, zvali su ga "Profesor". Sve je radio smišljeno, racionalno, ako bi mu rekli da bude peti, on bi bio peti, ne četvrti, ne treći.
Seni gotovo ništa nije išlo na ruku, dolazio je iz siromašne zemlje koja je prolazila kroz veoma težak period, bio je vjernik, ismijavan je radi toga, naročito je to koristio Prost koji ga je i u tv intervjuima prozivao i ismijavao njegovu vjeru u Boga. Zapravo je koristio svaki mogući način da ga ponizi.
To rivalstvo se osjetilo i na stazi, često su jedan drugog izbacivali iz trke, i na taj način osvajali šampionat.
Još nešto nije bilo na Seninoj strani, a to je činjenica da je direktor FIA bio Francuz, kao i sunarodnjak mu, Prost. I ova konekcija se osjetila.
U filmu je prikazano dosta toga, dosta nekih znakova koji su govorili da je vrijeme da, nakon što je postao i trostruki prvak svijeta, treba da stane.
Sukob Sene i prosta popularizovao je Formulu 1, na TV-u se pričalo o tome, svi su bili u euforiji, povećana je gledanost, a neke TV kuće su se obogatile na pravima prenosa.
1990. na Velikoj Nagradi Španije, bio je svjedok nesreće Donnelly-ja; odlazi na mjesto nesreće i iako je vidio to što je vidio, donosi odluku da nikad neće odustati.
"Nisam bio spreman odreći se svog cilja, svoje misije, svoje strasti, svog sna, svog života. To je moj život." (Senna)
1991. je bila njegova možda najjača godina, pobijedio je u 7 trka, i uvijek je bio u pol poziciji. (On je smatrao da bi pol pozicija trebala biti na lijevoj strani staze, ne na desnoj. Normalno, ako je unutrašnji dio čist, bolje je unutra. Trkaća linija je linija gdje vozači najviše voze. To je najbrža linija na stazi. Bitno je imati pol poziciju na trkaćoj liniji. Ako ste na drugoj strani, na strani koja se najmanje koristi, onda ima upola manje gripa. Direktor FIA je odlučio da glasaju vozači, i izglasali su Senin prijedlog. Pol pozicija je bila njegova, i onda je iznenada, misteriozno pomjerena na prljavu stranu staze.)
San mu je bio da pobijedi u svojoj zemlji, što se desilo na GP Brasil 91. kada se iz bolida čuje kako Sena nakon ulaska dernja, vrišti u kokpitu, govori: Pobijedio sam! Ne mogu da vjerujem! Aaaaaaaaaa! ... I onda se onesvijestio!
Davao je razne donacije, pomagao je najviše djeci u Brazilu, ali i bolnicama, ustanovama raznim i pojedincima. Pamte ga kao plemenitog, emotivnog i poniznog momka.
1993. došlo je do izmjena na bolidu, u smislu elektronizacije nekih stvarčica.To je dovelo do poremećenog nivoa konkurencije. Lovarnije kuće su pratile ovaj trend, naročito u tehnološkim naprecima Williamsa. Bolid je sam balansirao. Svaki ulaz u krivinu je kontrolisao kompjuter, a sve što je vozač trebao da radi, bilo je da stisne gas i vozi što brže, tako da su ostali bolidi koji su ostali bez takvih poboljšanja bili nekonkurentni. McLaren je daleko iza Williams-Renault-a i sa takvim rezultatima , Senna nije imao nikakvih šansi da osvoji titulu te sezone.
"Bez obzira koga stavili u bolid, elektronika će sve uraditi i mislim da to nije u redu ako hoćete da imate stvarno prvenstvo u takmičenju
vozača." (Senna)
Ipak, iako je većinom gledao Williamsu u rep, osvajao je prvenstva.
1994. bolidi nisu smjeli imati elektronske dodatke koje su imali prethodne godine, ali Senna je bio uvjeren da je Benetton imao neke uređaje, posebno kontrolu trakcije (uređaj koji eliminiše vrtnju točka u prazno); jer nije imalo smisla zašto ga Benetton ostavlja u prašini. Htio je da protestvuje, ali nisu to učinili.
Prost je s druge strane, kritikovao sve, i za poraz nikad sebe nije krivio, uvijek su mu bili krivi drugi; mehaničari, ili bolid, ili vulkanizeri, ili gume, ili vrijeme, ili Sena
.
Na poslijetku, Prost je otpušten iz Ferarija zato što je kritikovao auto.
Uzeo je pauzu, i zadnji put su, ne znajući to, obojica bila na podijumu na Velikoj Nagradi Australije 1993. Prost odlazi u penziju, a Senna...
Nedelja, 1. maj 1994. Tog jutra Senna je otvorio Bibliju na dijelu gdje Bog kaže da će mu dati najveći dar od svih darova - odgovor na pitanje ko je on.
Senna je na trci bio prvi, Schumaher drugi, a onda je Senna najednom izletio, snažnan udarac na zavoju; skinuli su mu kacigu, stavili cijev za disanje, a prema neurološkim znacima, vidjelo se odmah da je povreda glave fatalna. Uzdahnuo je na trenutak, i tijelo mu se opustilo. Njegov ljekar kaže: "I to je bio momenat... Nisam religiozan... Ali to je bio momenat da mu je duh otišao..."
Nikad nije razjašnjeno šta se tačno desilo. Nešto na bolidu nije bilo kako treba, ili upravljač, ili temp. guma. Senna nije imao ni jednu modricu, ni jednu slomljenu kost; da je udarac bio samo 15 cm iznad ili ispod kacige, odšetao bi normalno do boksa.
Senna je poginuo u 34. godini života. Kao rezultat njegove smrti, FIA je poboljšala sigurnost u Formuli 1. Od tada nije bilo smrtnih slučajeva u F1.
Ayrton Senna Institut koji je 1995. osnovala njegova sestra, pomogao je da se edukuje 12 miliona djece u Brazilu.
Alain Prost je član ovog odbora. Prost je takođe nosio i Senin kovčeg na putu ka njegovoj vječnoj kući. Biće da su se ipak voljeli.
11/10
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
