Citiraj:
Zabadava su neki naši ekonomisti još pre mnogo godina (Aleksandar Bajt, Marjan Korošić, Ljubomir Madžar i drugi) dokazali da se u Titovo doba zemlja mogla razvijati i brže, pokazujući primere Grčke, Portugala i Turske – u Srbiji će se ipak pamtiti činjenica da je ona pod Brozom imala burniji napredak nego ikada ranije u svojoj istoriji. To pamćenje neće potisnuti ni okolnost da danas izranjaju podaci koji pokazuju da je relativni odnos naše privrede i našeg standarda prema najrazvijenijim zemljama bio nešto manje poboljšan između 1939. i 1980. godine nego što se to nama činilo – sve dok ga posle Tita, sa Miloševićem, nismo potpuno pokvarili. Na primer, prema podacima koje navodi Dragomir S. Zlatanović ("Formiranje ekonomskih cena i dispariteti u privredi Jugoslavije 1939-1996, Beograd, 1999), SAD su 1939. godine imale društveni proizvod, prema kupovnoj snazi, od 480 (ondašnjih) dolara per capita, a iste godine taj proizvod je u Grčkoj bio 68 dolara, a u Jugoslaviji 76 dolara. Dakle, Jugosloveni su bili bogatiji i vredniji od Grka, a 6,3 puta siromašniji od Amerikanaca. U godini Titove smrti, 1980, Jugosloveni su imali po glavi 3670 dolara kupovne snage društvenog proizvoda, a Grci su već bili bogatiji, sa 4567 dolara. Prema Amerikancima i njihovih 11.804 dolara te godine Jugosloveni su samo prepolovili zaostajanje, pa su stvarali i trošili 3,2 puta manje dobara po glavi stanovnika. Danas smo prema razvijenom svetu beznadežno zaostali – i imamo trideset puta manji društveni proizvod po glavi stanovnika od SAD i jedanaest puta manji od Grka. Ljudi, da li je to moguće – da se za poslednjih desetak godina toliko upropaste inače veliki, ali ipak nedovoljni ekonomski rezultati poluvekovnog Titovog doba u Srbiji.
Ima neke velike istorijske ironije u činjenici da je apsolutni autsajder iz zagorskog Kumrovca za Srbe i Srbiju, kad su neoborivi ekonomski pokazatelji u pitanju, izgleda učinio je više nego svi Nemanjići, Obrenovići i Karađorđevići zajedno