banjalukaforum.com

Došavši u kamp, raspakiravši stvari koje sam iz grada ponio za daljnje putovanje, bivah pozvan od naše brižne domaćice Agnes na večeru koju je pripremila. Zajedno sa ostalim društvom prihvatismo se jela.





Poslije jela nastavismo ugodnim razgovorima druženje. U opuštenoj atmosferi, prijateljstvu i razgovorima vrijeme nam brzo prošlo. Pitali smo se kako će nam sutra biti.





Sutradan bi trebali ploviti rijekom kroz dvije hidrocentrale na Dunavu. karakteristika toga područja su velike riječne širine na kojima pušu vrlo snažni vjetrovi zbog kojih su mnogi regataši imali vrlo velikih ozbiljnih poteškoća.

Stariji , oni koji su ranije plovili ovim područjima, prenašali su iskustva iz ranijih plovidbi i dijelili savjete kako da se postavimo prema zaprekama koje mogu iskrsniti.

Priče se protegle do duboko u noć. Nismo niti zamjetili da je ponoć došla . Popismo po još jedno za ugodan san, pa se raziđosmo svatko u svoj šator.







- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -



Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok priča ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

_________________
Živim snove, ne sanjam život

5. DAN Bratislawa 1867. rkm - Gabičkovo 1819. rkm



Noću je padala kiša, pa puhao vjetar, pa opet kiša i tako redom. Ohrabrivalo me loše kišovito vrijeme, Daljnji put kojim bi trebali ploviti vodi nas preko dvije velike ogromen hidrocentrale na rijeci. Prije prve i između prve i druge hidrocentrale, rijeka je široka oko 6 km. Kada ne pada kiša, na tome dijelu rijeke pušu jako vjetrovi koji vrlo često mnogima na regati nisu dozvoljavali plovidbu, već su morali kopnenim putom zaobilaziti te prostore.

U kampu od ranoga jutra počinje živost. Prvo se spremaju doručki, a potom spremaju stvari, ruše šatori i polazi se na plovidbu. Nevolje s vjetrom koje se mogu očekivati nalažu da se koriste sigurnosni prsluci svima koji plove.






Slijedeći druge, pojedoh doručak, pospremih stvari u kombi pratitelja regate, prijatelja iz Mađarske i krenuh rijekom. Kišica je polako padala, vjetar se malo osjećao, što me hrabrilo, a temperatura zraka se u odnosu na jučerašnji dan bitno smanjila.





Ploveći rijekom gledali smo da jedni druge imamo na vidiku, kako bi im pritekli u pomoć ako bi se dogodilo da najednom počnu puhati jaki vjetrovi i da nekome ugroze plovidbu. Povremeno smo se susretali, malo popričali, popili pićence koje smo imali u kanuima i kajacima i nastavljali bi dalje.





Polako sa strepnjom od jakoga vjetra uplovljavam u riječne širine. Za vjetar sam , kao velika silueta, prava poslastica da na meni pokaže svoju snagu i nemilosrdnost. To sam naročito osjećao prošle godine ploveći kroz Đerdapske klisure gdje sam morao vrlo oprezno uz velika naprezanja savladavati udare vjetrova.





Gledam te širine rijeke ne vjerujući da je tu širina prostora oko 6 km. Kao malo more. Imam sreće, možda na ovome prvome djelu ne bude vjetra. Ako ga bude . . . , ma bolje sada o tome ni ne misliti.





Kiša pada, hladno je, polako veslam oko 7 do 8 km na sat, putem i vjetar pokazuje sebe, pomalo jača. Nezgodno je da mi dolazi izravno sa boka, ali još je podnošljiv. Nije jak i ne moram raditi nikakve manevre osim pojačati zaveslaj sa desnime veslom kako bi održao pravac plovidbe.





Polako veslajući dolazim i do brane prve hidrocentrale. Analiza planova sa oglasne ploče mi sada jako puno pomaže. U svoj toj riječnoj širini, gdje postoji nekoliko brana i hidrocentrala koje tvore prvu "pregradu" Dunava, pronađoh pravo mjesto gdje smo se trebali u određeno vrijeme svi naći, kako bi prevodnicom prošli kroz sustav hidrocentrale na drugu stranu brane.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Ma koliko se činilo lagano pronaći rijekom pravi put do prolaza kroz branu hidrocentrale - prevodnicu, to baš često i nije tako. Nije ovdje gdje je rijeka jako široka, gdje postoji više brana i gdje je točno određeno gdje se mora doći na prevodnicu. Riječne širine su velike i pomalo dezorijentišu, dok ugao gledanja sa niskoga plovila ne otkriva pravi pogled na okolinu.





Na ulazu u prevodnicu budnim, brižnim okom prate naš dolazak ekipe logistike koja nas kopnenim putom slijedi. Svaki puta kada prepoznaju nekoga iz svoje ekipe da dolazi, raduju mu se.





Lagano ploveći i razgledajući to ogromno zdanje hidrocentrale uplovljavam u komoru prevodnice. Samo beton i čelik oko mene. Uvijek me zadive takvi objekti, njihova veličina, snaga, jakost.





Prije nego uplovih u komoru prevodnice, osvrnuo sam se na put kojime sam doplovio. U daljini se vidi TV toranj iznad Bratislawe. Čini se blizu, ali nije baš tako. Ima podosta daljine do njega.





Kiša je na trenutak prestala, ulaskom u prevodnicu niti vjetar se ne osjeća. Sve nekako mirno, veličanstveno i tajanstveno u isto vrijeme.








Ušavši u središte prevodnice, zavezao sam kanu za ogradu i popeo se na gornju plohu prevodnice da malo razgledam kako to izgleda na površini.

Brana hidrocentrale zadržava desetak metara razlike u nivou vode ispred i iza nje. Na tako velikima širinama rijeke podosta je to zadržane vode. Hidrocentralu su počeli graditi početkom osamdesetih godina bivša Čehoslovačka i Mađarske, podjelivši međusobno sve obaveze i poslove.





Tokom gradnje, došlo je do nekih nesuglasica i gradnja je postala predmet međunarodnoga spora. Na nekoliko je godina i zastala. Da bi se spriječile veće štete, Slovačka je sama nastavila graditi sustav ogradivši nasipima tok Dunava i stvorivši jezero u potpunosti na svome teritoriju.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Nakon obilaska brane, vraćam se u kanu i promatram dolazak ostalih učesnika regate. Ekipa iz Srbije se polako probila do prevodnice i zadovoljni u nju uplovljavaju.





Nastojim što više kadrova snimiti svojim malenim, skromnim fotoaparatom.





Uočavam i rukom rađeni kanu, pravo remek djelo stolarskoga rada. Prekrasan rad Zeke. Divim mu se danima unazad, kada ga god vidim. Stvarno ga je majstorski uradio.





Pažnju mi je privukla jedna čudna plovilica, kanu sa dodatnim stabilizatora sa strane, zatim vanbrodskoga motora. Još tenda kao krov i eto pravo plovilo na motorni pogon.





Kako vrijeme prolazi polako pristižu i ostali učesnici. Prilazimo jedni drugima, započinjemo razgovore, međusobno se častimo pićima koja imamo.





Sa vrha brane, moji brižni pratioci iz Budimpešte, čekaju da prođemo kroz prevodnicu. Da se uvjere da su svi prošli i da je sve u redu. Veoma brižni i dobri ljudi.





U zakazano i dogovoreno vrijeme prevodnica se zatvorila i voda iz nje je počela isticati spuštajući nas na razinu vode koja je iza brane, nizvodno.





Nakon što su se nivoi razine vode u prevodnici izjednače sa nivoom vode iza brane, ona se otvara i mi polako isplovljavamo iz prevodnice.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Rekoše mi da ovu fotku moram postaviti u priču. Snimljena je na izlasku iz brane baš kada sam razmišljao koji prizor da prvi snimim. Poslušao sam ih da bih i vama dočarao kako to izgleda kada se plovi po lošem vremenu, a želi se snimiti puno toga.





S druge strane nas dočekao umjeren vjetar i valovi. Jaka naoblaka i gdje koja kap kiše. I dalje je hladno za ovo doba godine. Krećemo dalje prema drugoj brani koja je nizvodno od prve.





Pogled na prođenu branu s druge strane. Velika građevina tajanstvenoga izgleda, barem za mene.





Susrećem se sa drugim kajacima, kanuima. Svi veslaju polako se boreći protiv vjetra. Ima doduše i onih koji krate vrijeme grickajući ponešto u kanuu.





Poneki zastaju na obali kako bi se okrijepili ili jednostavno protegnuli noge.





Ploveći naiđoh i na još jednu čudnu samogradnju. Kanu sa solarnim ćelijama i elektromotorom kao pokretačem. Zgodna naprava koja omogućava bazbrižnu plovidbu u tišini bez trošenja osobne snage. Lijepo zamišljeno, ali ja ipak volim veslima da se krećem rijekom. Da je osjetim, da je njima milujem i borim se protiv njenih hirova.





Nakon oko 6 km stižemo i pred drugu branu hidrocentrale. U međuvremenu je opet počela kiša. Zahvalni smo joj, jer da nije nje bilo bi jakoga vjetra. Od dva zla biramo manje-





Kombinirani dvokanu sa osmatračem kreće se preda mnom prema idućoj prevodnici. Zgodna kombinacija za plovidbu učetvoro.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Ulazimo i u drugu prevodnicu, poslije nje se širina rijeke smanjuje i vjetar ako se i pojača nije toliko velika pretnja.





U prevodnici dobih i posjetu u kanu. Nakon što je radoznalo pronjuškao kanuom, vratio se nazad u svoje plovilo.





Malo sam ga pomazio, mada je ozbiljan bio sa ponosom staroga rijekoplovca. Nije se dao dugo maziti.





Gledam vrata prevodnice, ustavu koja drži svu vodu koja je s druge strane brane. Vrlo moćna naprava, velike snage i izdržljivosti. Ne smijem niti pomisliti što bi bilo da popusti pod pritiskom vode.






U ovoj prevodnici nismo dugo čekali. Nekako smo svi u razvučenoj grupi plovili i brzo se okupili u prevodnici. Nakon što se nivo vode izjednačio sa nivoom iza brane, otvorila su se vrata i mi produžismo dalje.





Ružno vrijeme nas i dalje prati. Kiša ometa slikanje, jak pljusak ne dozvoljava da dio puta snimim jer mi je fotoaparat amaterski i nije otporan na vodu. Unatoč tome uhvatih ovaj tmurni prizor.





U popodnevnim satima stigosmo do mjesta Gabičkovo na Slovačkoj strani Dunava. Tu je predviđeno mjesto za kamp. Po laganoj kišici stigosmo tamo. Raširio sam šator, sve postavio u njega a onda na poziv Janoša i Agnes pođoh u njihov šator. Dobri domaćini shvatili su da smo se smrznuli na putu i pripremili su nam obilje toploga čaja da se ugrijemo.





Ubrzo smo se svi iz ekipe okupili pod šatorom i započesmo sa razgovorima o današnjem danu i zgodama i nezgodama sa plovidbe. U razgovoru vrijeme brzo prošlo. Na poziv domaćina iz Slovačke pošli smo na pripremljenu večeru.





Prilikom odlaska na večeru, popeo sam se na nasip odakle se pružao lijepi pogled na naš kamp. Svi smo se smjestili nedaleko od rijeke na pogodan prostor i tu podigli šatore.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Večera nam je poslužena u obližnjem restoranu, Mađari bi rekli čardi. Smješten nedaleko od nasipa na pogodnome mjestu odavao je idilu osamljenog ugostiteljskoga objekta. Poslije sam čuo priču da ga za velikoga vodostaja rijeka poplavi do sredine zidova.





Vrijedni domaćini nas ugostili vrlo ukusnom hranom, a što je najvažnije bilo bila je topla i ugrijala nas je na ovome prohladnome danu.








Okrepljeni i utopljeni započesmo razgovore. Ugodna atmosfera nas je opustila tako da oni spontano krenuše.





Uz razgovore i pivca poteče. Za pohvalu je pivca, njen okus i kvalitet. Prvih par su nas oraspoložile . . .





Niti muzike i pjesme nije nedostajalo.





U međuvremenu se i vrijeme poboljšalo obećavajući lijep slijedeći dan, ali i pružajuži predivne scene rijeke.








Poslije dobre večere, predivnoga druženja sa ostalim učesnicima regate, nakog uživanja u ljepotama zalaska sunca i scenama koje nam je zalazak podario, polako se svi povukosmo u svoje šatore umorni od dana koji prolazi, ali i sretni da nije bilo jakoga vjetra koji bi nam pričinjavao poteškoće u plovidbi.





Sa smirajem dana i kamp utihne. Ljudi brzo pozaspaše, prirodom zavlada mir.





- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -



Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok priča ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

_________________
Živim snove, ne sanjam život

6. DAN Gabičkovo 1819. rkm - Komarno 1766 rkm + 3 rkm




Gabičkovo je selo u Slovačkoj, četrdesetak kilometara udaljeno od Bratislawe, smješteno nedaleko od Dunava. Postalo je poznato najprije po hidrocentrali na Dunavu, a poslije i po međunarodnome sporu između Mađarske i tadašnje Čehoslovačke u vezi hidrocentrale na Dunavu.

U selo nismo zalazili. Noću se kiša oprostila od nas, a jutro sa izmaglicom na rijeki, pružalo je mističan izgled.





U Gabičkovom se opraštam i od dragih prijatelja iz Mađarske sa kojima sam plovio. Za njih je plovidba gotova, obaveze zovu kući. Nevoljko odlaze tužno se opraštajući od nas koji plovimo dalje.





Nakon doručka, pospremanja šatora i ostalih stvari krenuh i ja dalje ploveći. Dunav je brz, virovit, modro zelen, prekrasan za plovidbu. Temperatura vode je oko 18 stupnjeva, za hrabrije pogodna za kupanje. Meni je hladna.





Rijeka pokazuje prekrasne pejzaže. Divni pogledi na nju i obale odmaraju oči. Tihi šum vode, kao šapat, godi ušima. Mir. Spokoj. Dan koji obećava da će biti lijep. Vjetra gotovo da i nema.









Plovimo jednim od rukavaca rijeke. Tu nije plovni put i opušteno se plovi. Iako je rukavac, svojom širinom izgleda kao glavni tok rijeke.





Nakon nekoliko kilometara ulazimo u glavni tok Dunava. Ovdje se već osjeća njegova moć, snaga, razigranost. Vjetar polako počinje. Ploveći glavnim tokom, plovimo i po međunarodnome plovnome putu i tu ne možemo biti skroz opušteni. Moramo paziti na plovila koja plove putom, valove koji dolaze od tih plovila, ali i na poštivanje pravila koja propisuju kako se tim djelom rijeke plovi.





Uz rijeku se susreću lijepe pješčane plaže. Ljetno vrijeme izmamilo je one koji vole rijeke i boravak u prirodi da dođu na rijeku, plove njome i kampuju na pogodnim mjestima uživajući u rijeci i prirodi. Pozdravljam ih pri prolazu i oni uzvraćaju pozdrave.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

I kampere je jučerašnja kiša nakvasila. Prolazeći pored njih vidim da suše mokre stvari. Prošle godine za vrijeme prolaska kroz Đerdap čuo sam zanimljivu priču o jednome učesniku regate koji se u ranijim godinama prevrnuo i smočio sve što je imao. Kada je u kamp došao na veštriku je sušio novčanice pričvrstivši ih štipaljkama da ih vjetar ne odnese. Zanimljivo je bilo vidjeti ljude koji su prolazili pored njegovog šatora gledajući naobičan "veš" koji se suši na veštriku.





Put polako ide rijekom. Sunce se promolilo, dan postaje topli, prolazimo i ispod mosta na rijeci. Veliki most koji spaja dvije obale. Moćno izgleda gledan sa sredine rijeke.





Lagano ploveći susretoh i učesnike regate iz Slovačke. Veoma ugodno i veselo društvo. Spojili su svoja plovila i uživaju u zajedničkome druženju i plovidbi rijekom. Pozvaše me da im se pridružim.





Takav se poziv ne odbija. Sa zadovoljstvom im se pridružih, predstavio sam se, oni meni , poteče piće za mene. Cijelo društvo je iz Bratislawe i okoline, međusobno se poznaju i koriste malo slobodnoga vremena da se otisnu Dunavom u regati.





Vidio sam im i zalihe napitaka, pića . . . Omanji restoran bi se posramio nad tim zalihama. Zaista su dobro opremljeni, a kroz vrijeme koje je pred nama i ja ću osjetiti dio tih zaliha.





Kroz razgovor sa njima saznao sam da su mnogi bili na Jadranskome moru u RH, da poznaju neke gradove i mjesta uz obalu, da su tamo proveli prekrasne godišnje odmore. Raspitivali su se o nekim mjestima, hotelima, rijekama koje se nalaze u Hrvatskoj.

Pozvaše me da im se pridružim na obali kako bi obavili nešto što moraju sa početnicima u plovidbi.





Nakon što smo malo protegli noge, popili pićence za sretno pristajanje, po prvi puta sam prisustvovao krštenju novih rijekoplovaca. Običaju za koji nisam nikada čuo da postoji.





Nakon predivnoga govora, novokršteni rijekoplovci bivaju zaliti ,prvo vinom, a potom i specijalnom mješavinom svega i svačega. Upozoreni da čuvaju sve rijeke i prirodu upućeni su na kupanje . Detaljnije sam već o tome pisao, pa nema potrebe da idem u detalje.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Nakon obavljenoga krštenja, međusobnoga čašćavanja, krenusmo dalje zajedno po rijeci.





Uz piće i ugodne razgovore vrijeme je brzo prolazilo. Lijepih se priča čuje za takvoga druženja, neobičnih zgoda i nezgoda, upozna ugodnih i divnih ljudi.





Nakon nekoga vremena zajedničko druženje se prekida, svatko plovi sam uživajući malo u rijeci i danu koji postaje prekrasan.





Za lagane plovidbe, jer nije bilo potrebe da se žurim, mnogi su me sustizali i prestizali. Danas plovimo pedesetak kilometara, rijeka je brza i nije problem ako ne veslam jako. Jedan čudan dvojac prošao je pored mene.





Volim promatrati obalu sa rijeke. Tada izgleda sasvim drugačije nego da je gledam dok se na njoj nalazim. Nekako je otvorenija, ljepša, tajanstvenija.






Ploveći tako dođe nam i podne. Vrijeme da se negdje skloni od sunca, malo odmori, okrijepi, pa kada žestina sunca malo opadne, nastavi put. Naiđosmo do jednoga restorana uz samu riječnu obalu.





Mjesto se zove Gonyu, nalazi se s desne strane rijeke u Mađarskoj. Mali, prekrasan , ugodan restoran smješten je tik uz rijeku.





Prvo smo prišli šanku, najznačajnijem djelu restorana . . .

_________________
Živim snove, ne sanjam život

. . . potom popili pićence, lokalni specijalitet . . .





. . . i dok se čekala hrana, dali smo si oduška u plesu, pjesmi i piću koje je izvrsno bilo.





Uočio sam na zidu oznaku do koje je linije bio vodostaj 2002. godine.





Ilustracije radi, vodostaj je bio toliki da su se jedva vidjeli vršci drveća na riječnoj adi na koju se pruža pogled iz restorana, a koja se nalazi nedaleko od nas. Rijeka je tu široka oko 400 metara. Mora da je strahovito bilo gledati je tako naraslu i nabujalu.





Postepeno je dolazilo sve više učesnika regate da se okrijepi. Pristanište kajaka i kanua rastilo je sve više i više


[img]http://imageshack.us/a/img42/5102/sam10034.jpg]


Iskoristio sam malo vremena da "bacim" pogled oko restorana. Na obali je dominirao spomenik o kojemu nisam mogao doći do podataka, kome je posvećen.





Po nasipu rijeke prolazi cesta, a iza nje se redaju kuće sela. Dublje u selo nisam zalazio.





Uskoro je i jelo došlo. Nije bio tko zna kakav izbor. Izgleda da smo iznenadili vlasnika restorana tako da su za jelo bile samo hrenovke.





Bez obzira na to, prijale su nam i u slast smo ih jeli.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Nakon odmora i okrijepe pođosmo dalje. Nedaleko restorana, na obali, ugledao sam informativnu tablu za brodare o karakteristikama rijeke na tome mjestu, kao i mjestima uzvodno i nizvodno od njega.





U međuvremenu se i vrijeme počinje pogoršavati. Sunce pomalo zakriše oblaci, nebo se namrgodilo, kiša zaprijetila da će nas smočiti.








Dok vrijeme pokazuje svoje ćudi, moj at i ja smjelo plovimo Dunavom.





polako dolazi vrijeme da se opet susretnemo, malo okrijepimo, popijemo po koju. . .





Kao po nepisanome pravilu, svakih nekoliko sati susrećemo se da bi malo popričali. Pri tome ovakvi prizori nisu rijetkost . . .





Ponovo smo zajedno , dio Slovaka iz ranijeg susreta i dio pridošlih drugih učesnika regate.





. . . i za njih se nađe poneki gutljaj . . .





. . . koji u takvim situacijama i te kako dobro dođe.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Dolazimo i pred Komarno. Veliki most premošćava Dunav. Negdje iza njega bi trebao biti kamp.





Vidim na plaži nekoliko kanua učesnika regate. Odlučujem se da im priđem i pitam za put do kampa.





Od njih saznajem da moram još nizvodno ići, do ušća rijeke u Dunav s lijeve strane , a onda ući u rijeku i uzvodno njome ići oko 3 km do kampa. Vrijeme se pogoršava, vjetar jača. Izgleda da ću morati veslati uz vjetar, što meni kao visokoj silueti na rijeci neće biti lako.





Proplovio sam ispod mosta i držim se lijeve strane rijeke. Na obali se razvio grad Komarno.





Susrećem i kolegu iz Njemačke. Veseo je i sretan. Uživa u rijeci danima i odgovara mu takav način riječno - nomadskoga života.





Plovim dalje, iza lučnih dizalica nadzire se ušće rijeke u Dunav. Morati ću tu lijevo pa uzvodno do kampa.





Nebo se zacrnilo, vjetar se pojačava, još ne pada kiša, ali se osjeća u zraku da će uskoro i ona pasti. Konačno dolazim do ušća. Sada treba u vjetar koji svakim trenom postaje sve jači.





Sada dolaze nevolje. Treba veslati uzvodno u vjetar. Pokušavam ići uz obalu koja je meni s desne strane najbliže što mogu kako bi koristio koliko toliko zavjetrinu drveća. Slaba je to zaštita, ali nekako više ohrabruje. Plovim tako imajući osjećaj da plovim na mjestu. Zapeo sam veslom iz sve snage i jedva centimetar po centimetar napredujem prema napred.

U jednom trenutku reful vjetra koji je došao s boka, skinuo mi je dioptrijske naočare koje su pale u vodu.Istoga trenutka sam iskočio iz kanua ne misleći koliko je duboka voda, Sreća pa je bila dubine oko metar. Onako u odjeći počeo sam roneći i pipajući dno tražiti naočare. U jednoj ruci sam držao konop od kanua, a drugom pipao po dnu. Na dnu sam opipao puno velikih školjki. Pažljivo pipajući i roneći u vodi pronašao sam ih nakon nekoliko minuta.

Već sam se pobojao da ih neću naći i nadzirao velike nevolje kako ću bez njih.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Veslajući gotovo sat vremena ta tri kilometra, konačno dođoh do mjesta gdje se kamp nalazi. U međuvremenu je i kiša počela. Po kiši sam postavio šator, u njega unio sve stvari, pripremio vreću za spavanje i uputio se u kuhinju. Topli smješak kuhatice obećavao je dobru večeru.






Onako promrzlom i umornom dobivena hrana je izuzetno prijala, a tek pivce . . .





Nisam odolio domaćicama. Svojim prisustvom sam im malo uljepšao fotografiju ili su one meni uljepšale, sami procjenite. U svakom slučaju prave domaćice, vesele, nasmješene, divne, tople osobe.





Kamp se nalazio u krugu njihovoga kajak - kanu kluba. Krug je predivno održavan i vidi se da ima puno članova koji se koriste infrastrukturom kluba.





Prije nego sam otišao do šatora malo sam prošetao kampom. Najprije se upoznao sa tokom Dunava kojim ću sutradan ploviti . . .





. . . posjetio svoje kolege iz Budimpešte, da vidim kako su prošli na vjetru . . .





. . . popio čaj sa kolegicom i njenim društvom iz Mađarske . . .





. . . osvrnuo se na oblake koji su nas pokrivali . . .





. . . te nakon toga se povukao u svoj šator na odmor. Tu sam se uvukao u vreću za spavanje i zaspao još u zraku savladan od svih napora današnje plovidbe.





Nisam niti slušao kišu i vjetar koji su te noći posjetili kamp.




- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -



Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok priča ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

_________________
Živim snove, ne sanjam život

7. DAN Komarno 1766 rkm + 3 rkm - Esztergon 1719. rkm





Noć je protekla u šumu vjetra i padanju kiše. Iza doručka prošetao sam se po krugu kajak-kanu kluba, malo fotkao, obišao svoj kanu i onda počeo pakirati stvari. Kiša se ponovo pojavila. Tiho pada.






Po kiši zaplovih dalje. Poučen jučerašnjom nevoljom kada mi je vjetar otpuhao naočare u rijeku, ovoga puta sam ih zavezao nekim komadom konopca koji sam imao. Više ih neću odvezivati sve dok ne krenem za Zagreb. Ništa više ne prepuštam slučaju.

Vrijeme je kišovito, prohladno, vjetra nema.





Događaju se i kratki prekidi bez kiše. Tada svlačim sa sebe kišnu kabanicu da se ne znojim ispod nje. Oblaci koji nas nadsvođuju ne izgledaju baš prijateljski.





Kako plovidba odmiče sve se više razređuju oblaci. Mada i tada naiđem na kišu radi koje si moram ponovo oblačiti kabanicu.





Pored obale Dunava naiđe se na kampere koji se tu odmaraju. Poneki i mjesecima ostaju pored rijeke uživajući u prirodi. U svome kampu imaju sve potrebno za tako dugi boravak. Susretao sam ih na svim rijekama kojima sam plovio.





Gledam obale rijeke, njenu širinu, udaljenosti koje se vide preko njene površine. Zadivljen sam tim. U usporedbi sa tim veličinama osjećam se kao makovo zrnce, mali, sićušan, a opet snažan toliko da se krećem vlastitom snagom po tim prostranstvima.





Putom susrećem i jedan neobičan kanu, sa jedrom. Prilazim mu bliže da bih vidio kako to izgleda, kako je jedro pričvršćeno, tko li upravlja tim kanuom.

Zgodna riješenja su primjenjena u svemu tome. kanuom upravljaju Slovaci iz Bratislave. Lukavo, moglo bi se reći. U svakom slučaju neobično.





Da barem ne pada kiša, kako bi to lijepo bilo. Puno bi se jasnije vidjeli predjeli kroz koje se plovi. Dunav je dosta brz i nije teško veslati.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Uz tiho brujanje motora sustiže me i prestiže posada kajaka na motorni pogon koju sam prvi puta vidio kada smo prolazili kroz prevodnicu hidrocentrale.





Lagano veslajući i uživajući u plovidbi susretoh i kolege iz Srbije koji imaju predivan kanu ručno građen od drveta.





Prekrasni prizori uz obalu se nastavljaju.





Gledam kolegicu iz Mađarske kako vesla predivni kajak. Izgleda tako sigurno i profesionalno na vodi da ju je divota gledati.





Dunav je prekrasan. Širok, brz, moćan. Pruža potpuno uživanje za dugu plovidbu. Doduše ne dozvoljava neoprez, ali uz nužnu pažnju može se lijepo uživati u plovidbi.





Pogled na njegove obale pored kojih je podignuto puno, zaista impresivnih građevina, također oduševljava.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Nastojim da plovim bliže obali kako bi mogao snimiti bolje fotografije na kojima bi se bolje vidjela obala sa rijeke . . .





Kada obalu snimam sa sredine rijeke onda se sve lošije vidi, objekti na obali gube se u velikim širinama prostora, a amaterski fotoaparat ne može puno toga da pokaže.





Pomalo se primiče sredina dana. Vrijeme da se nešto prezalogaji, da se popije koja pivca, da se malo odmori. Nisam ovuda nikada plovio i po tome pogledu oslanjam se na učesnike regate koji znaju gdje ima štogod dobroga za pojesti. Nasukani kajaci na obali pokazaše mi mjesto gdje je preporučljivo i svoj kanu da nasučem.





Doplovio sam do predivnoga restorana na Mađarskoj strani rijeke. Piše i da je hotel, mada nisam dobio utisak da ovdje ima soba za spavanje.





Hrana je bila dobra, pristupačnih cijena, a i pivca im je super. Sve skupa isplatilo se ovdje zastati.






Nakon jela preplovio sam Dunav na Slovačku stranu gdje se također nalazi jedan restoran i pristanište ispred njega.





Restoran je divan, ugodan, a razlog zašto sam tu doplovio je rastanak sa svojim prijateljima iz Slovačke.





Oni, na žalost, ne idu dalje. Nemaju vremena da dalje plove iako bi najradije plovili do Crnoga mora. Sa tugom ispijamo piće, a opet radosni da smo se upoznali i da ćemo se susretati na rijekama.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Opraštam se od cijele ekipe Slovaka i nastavljam dalje. Divni ljudi, topli i ugodni ostati će mi u trajnome sjećanju.





Riječni put se nastavlja. Žao mi je društva sa kojime sam se oprostio, a opet, daljine me zovu dalje.





Pogled u daljine, prema horizontu, otkriva mjesto gdje se nalazi grad Esztergon, gdje završava današnji dio putovanja.





Nekoliko kilometara prije Esztergona započe jaka kiša i vjetar. Sa sredine rijeke sklanjam se uz desnu obalu da se zaštitim od vjetra.





Vrlo jak bočni vjetar natjerao me da isplovim iz rijeke i izvučem kanu na obalu. Nije bilo smisla da se borim protiv njega. Procjenio sam da će puhati oko pola sata. Na obali u zavjetrini popih pivce za utjehu.





Vjetar je potrajao pola sata, pa onda počeo popuštati, valovi su se smanjili i nastavih dalje sa plovidbom. Usput ugledam i jednu čudnu građevinu. Bolje reći ostaci sistema za punjenje barži rasutim teretima. Vidi se da nije u funkciji, a ovako ogoljeo privlači pažnju.





Vrijeme se smiruje. Plovidba opet postaje ugodna. Cilj današnje etape je blizu.





Dolazimo i do grada. Pratim kolegicu iz Mađarske kojoj je poznato gdje se nalazi mjesto za kamp. Usput se divim panorami grada gledanoga sa rijeke.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Pristajem uz obalu, nasukavam kanu i promatram jednoga dječačića kako sa velikim zanimanjem i pažnjom motri moje pokrete i odmjerava kanu. Pokazujem mu rukom da uđe u kanu, što on sa oduševljenjem pristaje. Najviše ga je zanimalo kako je to sjediti na neobičnom stolcu u kanuu.





Uskoro i šator postavljam, u njega ukrcavam potrebnu opremu.





Nakon što je logor spreman, odlazimo u obližnji restoran gdje nam je domaćin poželio dobrodošlicu i pripremio večeru. Dobrodošlicu sam čuo, ali nisam večerao. Bio je dogovor sa društvom da večeramo u gradu gdje je jeftinije nego u ovome restoranu, a i imati ćemo više vremena da razgledamo grad.








Esztergon je jedan od najstarijih mađarskih gradova. Arheološka ispitivanja utvrdila su da je tu postojalo naselje i prije 20.000 godina, tj. pred kraj ledenoga doba. Prvi poznati ljudi po imenu, bili su Kelti, koji su se u toj regiji naselili oko 350 godina p.n.e. Regija je cvjetala u ekspanziji sve dok je rimske legije nisu pokorile i pretvorile u pograničnu provinciju Panonije.

Mađari su ušli u tu regiju 896. godine. Esztergon biva od tada glavni grad Mađarske sve do 13. stoljeća kada je prestolnica postao Budim.





Sam grad ima oko 30.000 stanovnika, ukrašava ga Bazilika smještena na vrhu brda koja dominira cijelim područjem opasana sa obrambenim zidinama.





Nisam odolio izazovu. Sa društvom sam se uputio prema tim zidinama, da ih malo razgledam.





Nakon ulaska u krug zidina, pored kapije, smješteno je puno zvona. Tražio sam podatke od kuda su tu tolika zvona, ali do njih nisam došao. U svakom slučaju su velika i divno izrađena.






Sa zidina Bazilike pruža se prekrasan pogled na grad i okolinu. Iznenadila me činjenica da u gradu postoji toliko različitih crkava. Naišao sam i na podatak da u gradu postoji Srpska crkva. Poslije će mi biti jasno kako to. Ali o tome u nastavku plovidbe.





Sa brda Dunav tako pitomo i krotko djeluje. Prekrasno ga je gledati. Uljepšava prizor svojim mirom i snagom.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Na vrhu brda nedaleko od Bazilike nalazi se i veliki spomenik Ivanu Krstitelju. Spomenik se vidi i sa rijeke, a predstavlja dolazak kršćanstva na ove predjele.





Gledajući nizvodno, Dunav iza grada pravi veliku krivinu prema istoku u smjeru Budimpešte.





Ispod Bazilke nalazi se veliko zdanje Sjemeništa, koje je nedavno renovirano i ima jako lijepo održavane površine.





Šetajući gradom osjetismo glad. Od nekoliko restorana izabrasmo ovaj koji nam se učinio najljepšim i najugodnijim.





U stilu putnika sa dugoga puta, izgladnjelih i pregladnjelih, naručismo pečenu svinjsku koljenicu, sa krompirom i salatom. . .





Ne treba posebno ni pominjati koliko je dobro pivca nakon toga došla.





Nakon obilaska grada, večere i male šetnje došlo je vrijeme da se u kamp pođe. Pogled na osvjetljenu Baziliku je predivan. Ona je najveća zgrada u Mađarskoj i 18. najveća crkva u svijetu. Unutrašnje je površine od 5.600 metara kvadratnih, duga je 118 metara i 49 metara široka. Njena kupola ima polu-sferu na visini od 71,5 metara s promjerom od 33,5 metara. Visoka je 100 metara, računajući od kripti. Impozantna građevina. Po noći veoma moćno izgleda.





U kampu tišina. Iz ponekoga šatora se čuje hrkanje, tihi šapat ili prigušeni razgovori.




- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -



Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok priča ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

_________________
Živim snove, ne sanjam život