banjalukaforum.com

Po 10. godinu zaredom zahvaljujući šačici ljudi koji predano rade, trude se i naprežu, ove godine je ponovo održana regata na rijeci Muri pod nazivom "10. spust murskih ladja". Jubilarna regata je i meni jubilarna jer sam po peti puta učestvovao na njoj.

Sama regata ima karakter međunarodne.U prekrasnom druženju u njoj učestvuju regataši Austrije, Slovenije, Mađarske i Hrvatske.





Regata započinje iz austrijskoga mjesta Mureck, odakle je započinju austrijski i slovenski regataši, da bi se njima iz slovenskoga mjesta Apači pridružili regataši ostalih zemalja. U regati se plovi do mjesta Dekanovac u Hrvatskoj, nekih oko 90 km nizvodno.





Kako je na njoj bilo, koje utiske sam uspio sa nje pokupiti, koje fotografije snimiti, s kime se podružiti, ispričati ću vam lagano kroz ovu pričicu. Napominjem to je moje viđenje, moji utisci, a mišljenja sam da i ostali regataši imaju slične.

Na regatu sam pošao vrlo rano, još je sunce blaženo spavalo, a probudilo se kada sam došao do Mure. Prekrasnu scenu Mure i jutarnje zore promatrao sam kod mjesta Žabnik, gdje sam došao vidjeti svoje prijatelje iz Mađarske koji su tu došli prethodnoga dana.





Prijatelji su se smjestili u svojim šatorima i taman kada sam došao do njih počeli su se razbuđivati i pakovati da bi krenuli u Sv. Martin na Muri na mjesto gdje je dogovoreno da se svi nađemo, odakle je polazište za Sloveniju.








Obradovao me dolazak "stare poznanice" iz Budimpešte, gospođe Eve, sa kojom sam plovio u regati prošle godine po Dunavu od Beograda do Prahova. Taman je počela spremati logor kada sam došao. Moj dolazak ju je iznenadio i obradovao.





Nakon pozdrava, malo razgovora sa prijateljima uputio sam se na mjesto polaska kako bih pripremio svojega Odiseja i opremu za polazak na mjesto starta regate. Stari, dobri Odisej, podrhtavao je zadovoljan što će konačno ploviti.





Ubrzo smo se svi skupili, pozdravili, popili jutarnju rakijicu i ostale preparate koji se upotrebljavaju za okrepu organizma, utrpali se u autobuse i krenuli prema našem startu regate.





"Glavni štab" regate pažljivo je nadgledao iskrcaj plovila sa kamiona, ponašanje učesnika, domaćina. . . . Pod njihovim budnim okom sve se odvijalo planirano i na najbolji način.





Domaćini, slovenci iz općine Apače, znali su što je zakon domaćinstva. Što im je kao domaćinima činiti. Javno to i obznaniše.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

I zaista, sve po zakonu i redu posložiše, da nam se nađe pri nepcu, da nas okrijepi, snagu nam dade na samom početku druženja i plovidbe.







Nisam odolio izazovu. Pored konzumacije preslatkih delicija koje su poslužene, iskoristih priliku da se sa tim vrijednim domaćicama fotografiram. Da mi pored ugodne uspomene na nepcu, ostane uspomena i u fotografiji.






Na startu pojedine ekipe načiniše i zajedničke snimke, onako za uspomenu





Pjesmom i svirkom uveseljavali su nas domaćini iz Slovenije . . .








U pripremama su i zaštitni totemi igrali ulogu, kako bi svojom čarobnom moći mogli utjecati na sigurnost plovidbe, raspoloženje njihovih posada, ali i ostalih učesnika regate.





Za razliku od svih ovih godina, ovoga puta nisam bio sam u svojemu kanuu. Svima sam to svečano objavio, po svim pravilima međunarodne plovidbe, kako bi znali i imali prema meni razumjevanja u slučaju da kiksam pri plovidbi.





Uskoro nam se pridružiše učesnici regate koji su startali nekoliko kilometara uzvodno.





Čamci, kanui, ladje, sve smo smjestili u vodu i čekali znak za polazak. Nestrpljivo smo ga čekali radujući se plovidbi i druženju na vodi.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Mura, ta prekrasna brza, virovita, ali i hladna rijeka, čekala nas je. Gledati njenu brzinu je zadivljujuće, njeni virovi su uzbuđujući. Plovidba po njoj je prekrasna.





Uskoro zaplovismo. Na samome startu je jedna ladja potonula. Mala nepažnja njene posade, malo zanemarivanje rijeke i njene moći i ladja završila u rijeci, a posada zaplivala.






Razmilili smo se rijekom, u početku popravljajući kojekakve male nepravilnosti u plovilu.





Iz ponekih plovila isukaše "oružja" protiv žeđi i loših raspoloženja. Pri tome nesebično su njima "pucali" po svima koji su prilazili tim plovilima. I sam sam ponekada bio pogođen njima.





Kako rekoh, nisam u kanuu sam plovio. Gošća, gospođa Eva iz Budimpešte pridružila mi se uživajući u prekrasnome danu, veselom i druželjubljivom društvu regataša i plovidbi rijekom.








Lagano ploveći pozdravljali smo stare znance koje sam poznao iz ranijih regata na Muri.








Sudjelovanje u regati nas je sve opuštalo, svima dobro došlo da malo izmjenimo svakodnevnicu i u opuštenoj plovidbi uživamo.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Nakon desetak kilometara plovidbe, nakon više susreta sa ostalim regatašima, doplovismo do Bad Radkensburga u Austriji, gdje po planu regate pristadosmo.





Ovom prilikom bih pohvalio i naše austrijske domaćine koji su se dobro pripremili za naš dolazak.





Dočekali su nas muzikom . . .





. . . namazima . . .





. . . pivcem, koje je njima uvoz . . .





Pri tome smo hvatali hlad, malo se popričali, odmarali i šalili . . .








Na obali vidjeh i čudna plovila za koja u prvi mah nisam znao čemu sluće, a kasnije i to vidjeh.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Okrepljeni, dobro počašćeni, veseli i zadovoljni nastavismo plovidbu.








Jedan dio učesnika je želio regati prikazati svoj identitet nekom specifičnošću.














Prolaskom vremena postajali smo si sve bliži. Svaki susret nas je radovao. Nije se gledalo tko je i odakle. Postajali smo kao jedna porodica rijeke Mure.


[img]http://img19.imageshack.us/img19/1359/dscf0121cs.jpg]





Od jednoga pojedinačnoga plovila, nastajali su spojeni plovni objekti, skupine međusobno spojenih plovila gdje se ljudi zbližavaju, pričaju, zabavljaju . . .

_________________
Živim snove, ne sanjam život

U društvu vrijeme brzo prođe. Ploveći, družeći se i međusobno čašćavajući dođosmo do Petanjaka u Sloveniji. Taman na vrijeme da se malo zalogaji i popije.











Hrana je bila vrlo ukusna i u više nego dovoljnoj količini. Dobismo sve , glavno jelo, salatu i desert. Naravno i pivce bez kojega nema borbe protiv žađi koja nastaje nakon obilnoga jela.





Vodili smo brigu i o temperaturi koja je vladala oko nas.




Nakon odmora i okrijepe krenusmo dalje niz rijeku.








Bilo je i zanimljivih razgovora koji ponekada bivaju popraćeni mimikom ruku . . .





. . . ljudi na obali koji su nas pogledima pratili . . .

_________________
Živim snove, ne sanjam život

. . . čudeći se raznolikošću plovila na rijeci.








Dan je bio prekrasan, vrlo topao, sunce upeklo, a svatko je na svoj način napravio i pripravio "oružja" protiv dehidracije.








Prolaskom vremena postajali smo sve opušteniji i druželjubljiviji . . .




. . . ali i dalje oprezni u savladavanju riječnih prepreka .








Nekima je oprema u plovilu bila na zavidnome nivou, spremna da se aktivira na najmanji plamen . . .





Delikatesama spremljenim u toku plovidbe biva počašćena i moja saputnica. Pohvalila ih je zadovoljno oblizujući prste.





U druženju, razgovorima i raznim pričama, dođosmo i u Ciglarsko naselje.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

U naselju nam slovenski domaćini pokazaše svoje tradicionalne zanate i proizvode koji su nastali radom zanatlija.














Zadivljeno smo gledali što sve mogu vješte ruke napraviti korištenjem alata za koji u današnje vrijeme možemo reći zastarjelim.








Zanimljivo je bilo kako se radio kruh prepečenac i čime se premazavao da bi bio ukusan, a onaj tko ga je konzumirao mirišao bi na češnjak kilometrima uokolo.








Pa onda opet malo ručnih radova . . .

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Malo domaćih poslastica . . .





Sve viđeno zabilježile su mnoge kamere učesnika regate. Jednu od njih i ja sam "zabilježio".





Odmoreni obilaskom naselja, o kojemu ću jednu posebnu pričicu ispričati jednom drugom prilikom, krenusmo dalje.





Uskoro naiđosmo na zanimljivi putokaz koji nam je pokazivao da daljnje kretanje moramo nastaviti kopnom. Stoga ostavismo plovila vezana uz obalu i krenusmo puni povjerenja u smjeru koji je pokazivao znak.





A tamo nas dočekala Vinska kraljica . . .





. . . mala domaća okrepa da nam lakše bude ispiti po koju čašicu . . .











. . . čašice i flašice pića da nam hrana lakše kroz grlo prođe . . .





. . . sve to nije prošlo bez dobre muzike . . .

_________________
Živim snove, ne sanjam život

. . . ali niti bez toplih i srdačnih riječi domaćina mjesta Gibina.





. . . u stvorenoj prekrasnoj atmosferi druženje je bilo srdačno i veselo . . .





Iz obližnjega vrta sve je to sa radoznalošću promatrao zec, ne bojeći se mnoštva koje je prolazilo pored njega.





Okrepljeni, lijepo počašćeni, krenusmo nazad prema plovilima. One zaboravne osvrt na tablu sa imenom mjesta podsjećao je gdje se to nalazimo, gdje smo tako lijepo dočekani i pogošćeni.






Krenusmo prema rijeci koja nas je dočekala svojom ljepotom.





Ukrcasmo se u svoja plovila i nastavismo sa plovidbom. Ovdje ujedno prestaje Slovenija i započinje plovidba rijekom kroz Hrvatsku.












Ljudi obližnjih mjesta dolazili bi na obalu rijeke da nas srdačno pozdrave.





I ovdje rijeka pred nas postavlja prepreke. Nalaže nam da uživamo u plovidbi po njoj, ali i da budemo pri tome oprezni. Da je pažljivo promatramo kako bi prepreke savladali.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Malo pomalo , za nas neosjetno, dan se primiče kraju. Rijeka postaje čarobna za plovidbu, učesnici regate sve veseliji, ali i umorniji.








Cilj današnje etape nam je blizu. Ljudi je sve više na obali. Srdačno nas dočekuju i pozdravljaju.





Pomalo umorni, a nadasve veoma zadovoljni dolazimo na cilj. Dolazimo do mlina i skele u mjestu Žabnik. Dalje se ne ide danas.








Podižemo kamp od šatora na obali Mure. . . .





. . . večeramo . . .





. . . sa dragim prijateljima povedemo priče . . .





. . . malo se izludirasmo . . .





. . . potom iskoristismo romantičnu moć mjesečine, žubor rijeke i umor od protekloga dana i pođosmo na odmor.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

2. D A N






Osvnuo je prekrasan sunčani, topli dan. Ptice se razvikale po okolnim vrbacima probudivši me. Zrak je po Muri mirisao, lagani jutarnji povjetarac raznosio je ugodnu jutarnju svježinu. Takvo vrijeme rano me iz šatora pozvalo van.






Kamp se počeo buditi, šatori otvarati, paliti kuhala, a ubrzo i kava zamiriše. Žagor u kampu pomalo se pojačava. Nema jutarnje nervoze i mrzovolje. Svi nekako raspoloženi, pozitivnu energiju šire oko sebe.





U zajedničkome šatoru malo ih ostalo u svojim vrećama za spavanje. Lijepo vrijeme sve je regataše izvuklo van.





Poneki najmlađi, provirivaju iz šatora promatrajući radoznalim, snenim očima što se događa vani.





Ali glavni kuhar, prihvatio se posla davno prije nego je većina ustala, smješao svega i svašta u kazan i počeo oko sebe širiti zamamne mirise koji nam slinu u ustima pokrenuše . . .





Nije sav posao spao samo na njega, o ne, imao je on i pomoćnike u tome veoma odgovornome i nadasve ukusnome poslu.





Domaćin regate nam je pripremio jutarnju okrepu . . .





. . . koju smo ipak pojačali sa sadržajem iz kazana .

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Nedaleko našega kampa nalazi se najsjevernija turistička točka u Hrvatskoj. Prekrasno obilježje koje ću vam u jednoj budućoj priči prikazati i njome pohvaliti nadležne iz Svetog Martina na Muri, koji je sagradiše.





Nakon jutarnje okrepe, a po planu kretanja regate, pođosmo rijekom Murom dalje, ispraćeni stanovnicima toga kraja.








Uz obalu nailazili smo i na vikendaše koji su izašli do rijeke kako bi malo udahnuli riječnoga zraka, ispekli nešto na roštilju, popili koje pićence i podružili se sa prijateljima.





Riječni put nas je odveo do Murskoga Središća, prekrasnoga međimurskoga gradića, nekada i rudarskoga grada. Mjesta koje puno polaže na svoj izgled, čistoću okoliša i urednosti obale rijeke. Mjesta u kojemu sam prvi puta vidio uređeno pristanište za čamce riječnih putnika namjernika.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Toga dana mjesni spomenik rudarima dobio je dodatak iz Mađarske. Jedan sam od rijetkih koji je zabilježio i taj prizor.





O mjestu i mjesnim znamenitostima korisne informacije sam dobio od dvoje mladih, izuzetno ljubaznih ljudi iz Turističke zajednice mjesta. Toliko informacija o samome mjestu nisam znao, mada sam više puta kroz njega prolazio. Ljudi znaju svoj posao, vole svoje mjesto i nesebično o njemu šire dobar glas.





Nakon predaha, okrepe i obilaska mjesta, krenusmo dalje rijekom.





Rijeka Mura ima uređen svoj tok kroz Austriju, Sloveniju i Hrvatsku sve do iza Murskoga Središća. Obale su joj utvrđene, kako bi se sprečilo podlokavanje navežen je kamen na njih. Dalje od Murskoga Središća riječni tok Mure nije reguliran. Pustilo se rijeci na volju da sama trasira i uređuje svoj tok sve do ušća u rijeku Dravu.

Time je dobiven svojevrsan rezervat riječnoga toka, prekrasne prirodne ljepote, područje koje neometano naseljavaju ptice i životinje, područje mnogih rukavaca i riječnih ada i adica. To je ujedno i najljepši dio rijeke kojim sam plovio.





Ali ploviti, a ne osvježiti se na njenim lijepim šoderastim plažama, bio bi grijeh prema svoj toj ljepoti koju je priroda stvorila. Pristajali smo na plažama kako bi se osvježili.








Svatko se na svoj način osvježavao, a rijeka nam je svima bila poveznica u tome osvježavanju.








Nakon osvježenja, nastavljali smo započete razgovore i priče u toku plovidbe, budno pazeći rijeku.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Ploveći dalje nisam propustio priliku da navratim do maloga raja obitelji Koos, koji su izgradili u vidu imanja pored same rijeke. Želio sam ih obići, ali i upoznati svoju saputnicu sa tim divnim ljudima i njihovim imanjem.








Bilo mi je drago vidjeti da je imanje dobilo "prinove", nove stanovnike.











Popismo i piće koje je vlasnik izvadio iz prirodnoga hladnjaka.





Nakon razgovora, popijenoga pića, razgledavanja prinova, krenusmo dalje. Moja saputnica mi je međunarodnim riječnikom poznatim i prihvaćenim na rijekama objasnila svoje utiske o viđenim. Inače taj se riječnik koristi onda kada ne znamo riječima koje i sugovornik razumije iskazati neku svoju poruku. Ovako je svima razumljiv.








Dan je bio jako vruć, upeklo sunce nas je tjeralo da sve više zastajkujemo na šoderastim plažama, da potražimo osvježenje kako na plaži, tako i u rijeci.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Da ne bi krivo razumjeli ove fotografije, na njima nije istaknuto osvježenje, već poznanstvo i želja da zajedničkim slikanjem zabilježimo lijepe trenutke druženja.











Za vrijeme dok sam se družio sa drugim učesnicima regate, moj at je strpljivo čekao veselo poskakujući na riječnim valovima.





Poslije tih predaha, nastavljali bi dalje u još boljem raspoloženju, još veseliji.











Ljepota rijeke, njenih obala i pejzaža koji su pored nas promicali, duboko nam se urezali u sjećanje.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Dolazimo i do Podturena. Mjesta gdje nam je pripremljena okrepa, gdje ćemo malo predahnuti, odmoriti se, skloniti u hlad od sve jačega sunca koje je pripeklo.








U ribarskoj kući smještenoj malo dalje od glavnoga toka rijeke, uz slijepi riječni rukavac, za nas je pripremljena okrepa. . .








. . . koju smo i te kako željno prihvatili.





Pored ribarske kuće postavljen je zanimljivi spomenik "palim ribama" .





Okoliš ribarske kuće, njen smještaj, priroda koja se razmahala uokolo, čine taj prostor prekrasnim.





Nakon ručka i odmora krenusmo dalje. Sljedeća stanica gdje zastadosmo je ušće rijeke Kerke u Muru. Domaćin nam je Mađarska. Bivamo počašćeni sa domaćim kolačima, domaćom rakijicom i vinima, ali i sa sokovima.





Pored mjesta gdje smo se okrepljivali, nalazi se betonski stup koji obilježava da se na tome mjestu susreću granice Slovenije, Mađarske i Hrvatske. Držeći se za stup, moguće je biti u istome trenutku u sve tri države. Takvu priliku mnogi iskoristiše za jedinstveno fotografiranje.





Podružismo se sa domaćinima, isprobasmo njihove specijalitete, islikasmo se i preplovismo rijeku . Ukoso preko rijeke dočekali su nas mještani Dekanovca, da zajedno sa nama proslave kraj regate. A doček je bio veličanstven. Muzika, jelo,piće, domaća radinost, narodno veselje . . .








Nakon okrepe ukrcasmo plovila u kamione. Oprostismo se jedni sa drugima, ukrcasmo u autobuse i dođosmo na polazište u Sveti Martin na Muri. Ukrcao sam svoga riječnoga na cestovnoga ata, oprostio se od društva i krenuo nazad kući, pun prekrasnih dojmova i doživljaja.






Što reći na kraju? Dva dana prekrasnoga sna na rijeci Muri prođoše u hipu. Susret sa starim, ali i upoznavanje sa novim ljudima oplemenio nas je sve koji smo bili na regati. Gosti iz drugih zemalja bili su presretni i ugodno iznenađeni doživljenim.

Ostaje mi još da vas sve pozovem da se javite na regatu, da učestvujete u njoj, da se družite i upoznate sa nama, da odete sa prekrasnim dojmovima kući. Dojmovima o divnim ljudima iz svih zemalja koji su rijeku iskoristili kao medij za zbližavanje i druženje.

Dođite svi, pozvani ste.

Divnu muziku u obliku priče sa rijeke Mure, za vas je odsvirao Olimp. Živi i zdravi bili.

_________________
Živim snove, ne sanjam život