nepokoreni je napisao:
I pitanje dana iz istorije naroda i narodnosti naše zemlje: gdje nestade toliki broj Srba iz grada Sarajeva?
Ko ima iz I. Sarajeva neka pita komšije koje su prije rata živjele na Grbavici gdje nestadoše. Do 92. smo kahve zajedno pili, u BL se na tribinama Bosna spominjala, govorilo se o zajedničkom životu, u Ferhadiji se klanjalo, Islamske deklaracije se potpisivale za vrijeme NHD-a da se zaustavi pokolj Srba u Jugoslaviji od strane Ustaša. Ali onda dođe jedan glavonja i kaže kako će muslimanski narod nestati. Poreda vojsku iznad Sarajeva, i drži narod u šaci, i svoj i Bošnjački. Dovoljno sam star da se sjećam da su ih puškom u rat tjerali i sa vrata ih kupili, dok mi blesavi Bošnjaci ništa nismo kontali. A onda raspališe, ubijajući i svoje i njihove, u stvari nije se ni znalo ko je čiji, ako si se našao u Sarajevu morao si se braniti, a onda momci uhvatiše se puške, nije se pitalo ko je ko, i Ante i Miro i Bajro, svi su zajedno stajali i branili ženu, djecu. Ko je stajao na pragu i branio svoje ognjište, a ko je dolazio na vrata sa puškom? Prvi moj amiđa je ubijen, nije htio da ide u rat, ostao kući, neće on nikog da bije, pa mu dođoše na vrata i ubiše ga pred djecom njegovom, jel se tako brani srpski rod?
Nemojte se lagati godinama, htjeli ste silom da isposlujete ono što niste znali diplomatijom, i ne možete to oprati zaštitom srpskog interesa i teritorije, budite bar sada ljudi, i pomirite se sa tim, pobili ste 100.000 ljudi, hiljade djece ste ostavili bez roditelja, hiljadama ljudi ste sjebali živote, i budite ljudi pa barem priznajte!
A svi znate da se ti Srbi poslije rata nisu smjeli vratiti u Sarajevo, mislili su da će sve drukčije da se završi, da će Sarajevo ali i Bosna da bude srpska, ali mantrak, ostadoše na Romaniji, u Sarajevo više ni kahvu da popiju ne smiju, ne zbog muslimana, nego zbog stida.
Tekst ću tek da pročitam.