Poslije poraza od CG u Areni, zaslužili su kritike, poslije onih u Izraelu i Podgorici, i kritike i pljuvanje, ali poslije ovoga večeras, bogami i gađanje crvljvim povrćem i pokvarenim jajima. Ovo je bilo prejadno. Estonija je ekipa bez prave petice, a razbila ih je u ofanzivnom skoku. Jedini način da ovakva ekipa pobiejdi nekoga, jeste da im se da prilika da bjesomučno šutiraju, što su naši zahvaljujući očajnom skoku i dozvolili, i da im protivnik slabom odbranom od starta ulije sigurnost u šutu. Dakle Srbija je uradila sve što nije smjela. Realno, to stvarno nema veze sa kvalitetom. Estonija nema kvalitet ni za poraz ispod 30 razlike protiv Srbije, gledajući striktno igrački, ali uticalo je još dosta faktora. Puno igrača je van forme, adekvatne zamjene za prve opcije ne postoje, a bogami je i letargija uzela maha, kao da ih boli ona stvar, za utakmicu. Ova ekipa dosta podsjeća na Šakotin tim sa SP 2006. U pripremnom periodu tada, raznijeli su Argentinu 30 razlike, u grupi zabilježili nabili LIban 50-ak razlike, ali su se protiv Španaca recimo, usrali do vrata, čim je sudija podbacio prvu loptu. Tim nema karakter i pored igračkog kvaliteta. Mislim da sam već govorio da je u prijašnejm odnosu snaga, protiv Jugoslavije protivnik ZNAO da ne može da dobije utakmicu, koja ulazi u egal završnicu. Sada bilo ko ko održi egal do finiša, zna da vrlo lako može da pobijedi. Tone se čim protivnik stigne na opipljiviju prednost i to je to.
Teodosića svi pljuju ali realno, dečko igra sam. Saigrači ga tupo prate samo pogledom, svaki put kad krene u prodor, poslije bloka samo Krstić zna da se otvori, a da mu obezbijede kakvu poziciju za šut, teško da iko zna i umije. S obzirom da nema ni alternativu, nije ni čudo da se gubi, pogotovo u finišu mečeva.
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|