Macr0 je napisao:
Misljenja sam da bi smo se mi i dan danas klali ili u najmanju ruku da bi rat trajao dosta duze da se nalazimo u Aziji ili Africi. Spasila nas je cinjenica da smo blizu Evrope, a geografski i pripadamo.
Ono sto zabrinjava je da skoro i nakon dvadeset godina, ej DVADESET, nismo daleko odmakli ni u razmisljanjima ni ekonomski i materijalno.
Vlastodrzci podgrijavaju atmosferu da se zaboravi na prazan stomak i da se ne smije opustati jer ce nas onaj drugi asimilirati, sto bi rekao Borg:), i na taj nacin se odrzavaju na vlasti.
A mi volimo nacionalizam. Strah od onog drugog nam je duboko ukorijenjen. Da li opravdan ili ne sad je druga stvar.
Ali sigurno da je bilo nacina da se mnoge stvari prevazidju za ovo vrijeme. A ne da i dalje strahujemo da li cemo i za koliko godina ponovo ratovati.
Opet mislim da su mnoge stvari ovdje isforsirane i da bi se narodi lakse razumjeli da imaju bolje politicare kojima nije jedini prioritet licno bogacenje.
Ali ako se nesto ne promijeni i ovakva beznadezna situacija nastavi jos neko vrijeme nisam siguran sta bi se moglo dogoditi.
Jedino sto neko rece, pitanje je hoce li biti ponovo isti rat ili buna protiv dahija.
Eto srece da ne bude nista od toga, da udjemo u EU, povecamo standard i da nam pitanje nacije i granica ne bude jedino u glavama, vec putovanja, skolovanja i ostalo tekovine modernog drustva:)
Ljudi sa takvim stavom (bez zadnjeg pasusa, jer se sa njim ne slažem) su u manjini. Ako je većina nacionalistički isprofilisana, a uz to ide i needukovanost logično da će birati takve lidere i da će takav oblik zaživjeti.