30. 05. 2012
Press RS
Komentar Dana - Boris Knežević Tamni vijalet
Osećanje lažne važnosti, bahatost i arogancija, kojoj poslednjih godina svedočimo u gotovo svakom postupku Turske kad je reč o unutrašnjim pitanjima BiH, najbolje pokazuju da pogrešna procena vlastite veličine ne mora biti karakteristika koja se vezuje samo za pojedinca. Kad zvaničnici države, koja je imperijalni slom doživela pre ravno 100 godina, počnu da galame glasom sile koja je ugašena pre jednog veka, svakog razumnog pojedinca, pa čak i u Sarajevu, najverovatnije obuzme osećanje dubokog stida. slika1 Iskreno rečeno, da nema raznih Erdogana, Davutoglua i novokomponovanih aga i begova koji na silu pokušavaju da promovišu Istanbul kao svetlo oko koga se, poput moljaca, trebaju okupljati svi kojima su Osmanlije i njihovi adeti u srcu i duši, nema nijednog razloga da nam zemlja ćevapa, bureka i sogan dolmi bude, 'ajmo tako reći, nesimpatična. Počevši od Hide Turkoglua, koji je zajedno s Divcem i Stojakovićem činio trio "kraljeva" zbog kojeg je svaki ovdašnji zaljubljenik basketa provodio besane noći pred TV-om, pa sve do Onura, Omera i plejade brkajlija zbog kojih naše domaćice danas seku vene, Turci su nam se lagano počeli uvlačiti pod kožu.
I taman kad je i poslednji zaljubljenik u epsku poeziju počeo da sumnja da današnji stanovnici Anadolije imaju ikakvih dodirnih tačaka sa strašnim Musom Kesedžijom ili podmuklim Vlah Alijom, odnekud se ispiliše kreature koje guslarima pružiše fantastičan šlagvort za novi prepev ciklusa o buni na dahije. Da tragedija bude veća, novokomponovane dahije, iako se iz petnih žila upinju da dosegnu slavu predaka, nisu ni bleda senka onih zbog kojih bi ponovo vredelo britku sablju pasati i besnog ata jahati.
Dakle, samo opušteno. Niti će ponovo biti aga i begova, niti će za račun sarajevskih sećijaša neko iz Stambola ovde ponovo krenuti da ubire harač i danak u krvi. Već vekovima su ovim prostorima defilovali razni osvajači, imperije su rasle i padale pod ovim našim brdima, da bi, na kraju, opet ostajali sami, suočeni s istim strahovima i mržnjama koje osećamo i danas. U tamnom vilajetu se još nije rodio onaj koji će konačno da upali svetlo. Ili da, najzad, proglasi fajront.
_________________ koga to još ZANIMA
|