hvala drugari.
mi danas izasli iz bolnice.
pocelo je dosadno, ali mi se kasnije zestoko obilo o glavu. u bolnicu sam dosla u petak u 9:30, a damjan se rodio u subotu u 10:11.
nikada vise necu sebi dopustiti indukovani porodjaj, jer jednostavno ne mozete svoj organizam naterati na nesto na sto nije spreman i zreo. kazu da se bolovi zaboravljaju kada vam bebicu daju u ruke. e ja svoje vala necu zaboraviti dok sam ziva. da se isplatilo, jeste definitivno jer je bebica tako umiljata.

prvi pokusaj indukcije je bio gelom vaginalno. znaci kontrakcije su pocele pice do 100, a ja apsolutno nista nisam osecala. cak me babica sa nevericom gledala :"jel´ vi stvarno nista ne osecate???". ja sam u to vreme setkala po parku oko bolnice, trknula u market preko puta da kupim neke slatkise ...
sledeca indukcija je isto bila gelom, e tada je poceo pakao. moj organizam je nenormalno zestoko reagovao da su morali medikamentima da koce dejstvo gela. to je bilo "blagi" shok za bebu, tako da je pocela da se umiruje. morali su da je bude, da bi smeli da mi daju nesto protiv bolova. kada su me konacno malo smirili, uspela sam odspavati nekih sat vremena sa konstantnim kontrakcijama. kada sam se otvorila nekih 5cm, prebacili su me u radjaonu. e da, posle druge doze gela je moje telo pocelo nekontrolisano da se trese i to me drzalo do posle porodjaja. u porodjajnoj su mi dali epiduralnu (cula sam kada mi je kateter probio kozhu i usao u epiduralni prostor -uzas). tada su stvari postale podnosljive ali ne bas dugo. pukli su me po treci put hormonima i to intravenozno. to je bio vrhunac i tada sam pozelela da umrem. pocela sam povracati i krvariti, telo se i dalje nekontrolisano trese, pda je pocela popustati, bebini otkucaji srca slabiti ...
kontakcije su spustale do 60 i isle do 100, beba se okrenula glavicom pravo (iako je pre toga bila pravilno u karlici, samo je trebalo je malo da se spusti). doktori su mi dali jos dva sata ako zelim da pokusam da sacekam da beba okrene pravilno i onda bih morala na carski. bilo je:"gde trebam potpisati?". uspel asam nekako svrljnuti papir i od tog trenutka su pocele pripreme, za 15-20 min sam njuskala svoju bebu.
kada su mi pojacali epiduralnu, bas je bio trip ... osecate kako vam se noge oduzimaju i kako ih ne kontrolisete vise. za vreme carskog sam osecala svaki dodir ali bez bola, cak sam osetila i kako me beba dodiruje rukicama kada joj izvadili glavu. sve je bilo brzinom svetlosti, znam da sam uspela sa flaveom progovoriti koju, da sam mu rekla da nije normalan jer mu je pogled stalno isao ka mom stomaku i toku operacije. stvarno sam mislila da ce ljuljnuti u nesvest.
kada su ga izvadili doneli su mi ga, ali ga nisam mogla uzeti jer sam bila svezana. malo sam ga ljubila i njuskala... prelepo je mirisao. flave je onda otisao sa njim dok su mene zasili. posle toga intenzivna, pa su me beba i flave odmah tu posetili i bili celo vreme sa mnom. babica je odmah dosla, pitala da li zelim da dojim bebu, pokazala mi i pomogla oko toga.
flave je inace imao pravo biti nonstop sa mnom. inace imam nameru da mu ljubim stope do kraja zivota kao samo mali znak paznje za sve ono sto je ucinio za mene u tih 7dana.
Ništa bolje od prirodnog poroda...ako ikako moze. Cestitke roditeljima, neka je beba ziva i zdrava, to je najvaznije!