Bio sam jutros kod pedagoga, pošto je direktor "nedostupan".
Kući brat uporno želi da ide sa mnom, došao da se odmori od faksa ovdje u RS, previše je zaštitnički postavljen prema meni, najmlađe sam dijete u porodici, on isto nije rođen ovdje, skoro je napunio 25, češće je dolazio ovdje pa bolje razumije srpski.
Ulazimo, pedagogica sjedi, a Miodrag sa desne strane rovi po nekim papirima, u elementu, rekoh ovo je neki znak. Pričekali smo malo da ona dođe, nekih 5-10 minuta. Ona ulazi, vidno nervozna i krećemo sa sumiranjem događaja. Ja joj prvo ispričam svoju stranu priče, baš kako sam ispričao vama u prvom postu. Pedagogici je to bilo sumnjivo, ona kaže podcjenjivački, a da pozovemo nekoga iz razreda? Ja joj kažem da može pozvati bilo koga, neka izabere jer svi znaju šta se desilo. Za to vrijeme, dok smo čekali da drugari dođu, zamjenskoj profesorici pozvoni telefon,
OVA pjesma kreće, ja tek sad shvatam sa kakvom osobom imam problem. Da se vratim na priču, pozove jedno, ispriča joj sve, pedagogica i dalje sumnjičava ali manje, ona izvede jedno i pozove drugo, potpuno istu priču joj djevojka iz razreda ispričala. Pusti ona zamjensku da priča, ona kaže kako nije ništa kriva i da je svemu kriv moj bezobrazluk što ne znam ništa. Ja se uključim i kažem joj da li je moguće da po vama ne znam ništa, a iz drugih predmeta jedini iz razreda nisam dobio nijednu jedinicu iz bilo kojeg predmeta, od svih njih mi srpski i to jedino gramatika, lošije ide. Da li je moguće da sam na svim predmetima dobar, hvale me, a baš kod nje sam bezobrazan i "šupljoglav" i ne želim da radim ništa. Ona stala, malo zamuckivala, i krene o tome kako mi gastarbajteri dolazimo puni para ovdje i za*ebavamo običan narod. A ja u životu nisam pomenuo u društvu nikada ništa u vezi novca - koliko ko ima i slično, nebitna stvar jer je ono unutrašnje mnogo važnije. Predloži brat da nastavimo dalje, pedagogica se složi.. Da ne ostane dužna zamjenska se ubaci i reče kako sam nekulturan i da sam zaslužio jedinicu. Ja kažem kako mi ocjena uopšte nije bitna, već način njenog rada koji nikako nije za školu. Ona malo zamuckuje, kaže: "pa..khm..hmh...hkh..." i odjednom se ponovo vrati na to kako sam ja nekulturan i nevaspitan. Pitam je ja pa gdje sam bio nevaspitan? Navedi, reci, šta, kako, gdje, na koji način, malo me iznervirala. Ona meni kaže: "Pa nevaspitan si tako i to tebe ne treba zanimati, treba da te sramota jer si nevaspitan", znatno tišim ali i dalje izrazito nervoznim glasom. Nije mi se više dalo svađati jer mi nije ponudila odgovor, pedagogica vidno začuđena, brat isto, šta se to dešava. I odjednom zamjenska vidje šta radi, da to nigdje ne vodi, malo omekša i poče pričati kako ona ima probleme kući koji su mnogo bitniji od jedne jedinice iz srpskog i da trebam to prihvatiti kao pouku za ubuduće. Ja joj kažem pa kakav ste vi to profesor kada ne umjete da razdvojite privatni život od poslovnog, bez uvrede. Kaže ona meni kako mi imamo para i ne možemo da razumijemo njenu muku sa momkom, tihim glasom. Žena odjednom poče da plače, suze krenule, nasloni se na mog brata (koji je njenih godina), Miodrag gleda, pedagogica gleda, ja u čudu isto, šta se dešava. Obrisa se ona, i reče na vrhuncu, onim glasom prznice: "Lako je vama u švedskoj, cijeli svijet ste opljačkali u istoriji i sad se furate na neka prava". Baš tako od riječi do riječi, SUNCE TI POLJUBIM, ili kao što bi Taško rekao sve me nejeb*lo. Ona na kraju reče da je malo prenaglila ali da ja trebam da se pripazim i da nemam šta da tražim kod pedagoga jer se profesor mora slušati. Pedagogica reče da izađemo, ja sa bratom izađoh vani. One su unutra nešto pričale, nedugo kasnije izlazi zamjenska i ne pogledajući u nas dvojicu malo bržim hodom ode. Pozove nas pedagogica unutra, uđemo mi, ispriča nam kako ovo nije prvi put da se dešava nešto slično, u decembru su imali neku aferu sa njom, sa nekom učenicom isto je postupila kao prema meni. Reklas da joj je ovo zadnja opomena, ona u školi radi kao neki asistent, nije za stalno pa je često frustrirana zbog problema koje ima, vjerovatno više neće predavati kad joj se završi neki rok, ako već nije ni završio, to je brat više slušao, ja sam se isključio od nevjerice šta nam je zamjenska ispričala, ŠVEĐANI SU KRALI PO SVIJETU, i to jedan profesor srpskog da navodi u diskusiji koja nema veze sa istorijom. Istorijski potpuno netačno, smiješno i žalosno. Pedagogica još kaže da me shvata i da će nadležni biti obavješteni o ovome. Mi izlazimo i idemo kući.
Dok smo mi diskutovali, Miodrag je cijelo vrijeme pričao sa mojim bratom, od mog bratovog: "Čime se baviš momak?" Miodrag je došao do toga kako bi ulazak u EU bio odličan za našu drvnu industiriju, kad počne ne gasi se.

Da vam kažem nešto, pošto su me pojedini pogrešno razumjeli. Meni nije bilo do ocjena. Naučio sam raditi na jedan način i smatram da je ispravan. Šveđani ti daju da radiš, šta kako i na koji način, kažu ti odmah sankcije ako zabušavaš su to i to, ako dobro uradiš nagrada je to, recimo tako. Ako profesor kaže ružnu riječ, uvrijedi učenika tu se odmah isključuje iz škole, čim se dokaže u procesu. O čupanju djece i slično da ne govorim, slijedi oduzimanje licence, nekad čak na dvocifren broj godina. Takođe učenici ako bilo šta skrive budu kažnjeni. I opet ja shvatam da ste vi drugačije podneblje, i OK mi je ako profesori malo zagalame, sa fizičkom torturom se nisam susretao. Potpuno poštujem vaše običaje. Ja sam došao u školu da radim, a ne da diskutujem kako se ko oblači i koliko ima para, to mi je u životu zadnja stvar pobogu. Ja kažem nešto, ona kaže da na primjer nije tačno. Međutim ona to ne opovrgava
već samo kaže da nije tačno zato što nije tačno. Baš tim riječima, mene ovako mirnog to nervira više od svega. I kad ne mogne odgovoriti, malo se premišlja i počne pričati o nečem trećem što nema nikakve veze sa školom i što ja pokušavam smaketi sa "dnevnog reda", tipične predrasude: naši ljudi u dijaspori su šupljoglavi, dosadni, vole da se hvale, imaju skupu odjeću i dobra auta. Ja o tome uporno pokušavam ne pričati jer mi to nije bitno, ali ona samo to gura. Pa da li je ona profesor srpskog ili nadležna osoba za kritikovanje društva? Žena upurno pokušava da nekim svojim metodama napravi da ja ćutim i slušam njene komande, da igram kako ona svira. E pa ne može, poštujem profesora i razumijem ga, ako on mene dira (a za ovoliko školovanja u SWE i RS nisam imao problema osim ovoga) naravno da ću odreagovati jer dira mene, ja sam u pitanju. Inače ne volim da se svađam, u životu sam se jednom potukao (u vrtiću) i nikada više, jer smatram da to nije način za riješavanje sukoba. Jedan sam od fizičkih najvećih u razredu ovdje ali u životu nisam pomislio da nekoga uvrijedim ili nedaj bože tučem zato što ima drugačije stavove od mene. Iznesi ih, pa ćemo da vidimo ko je u pravu. Mnogo civilizovanije.
Uglavnom, smatram da sam dobro postupio i da biram kako bih, opet bi udariti isto. Samo sam želio da izvučem pravdu i dobio sam je. Ne predstavlja mi ovo neku satisfakciju, da uživam u muci drugog i slično. Samo smatram da sam oštećen i to sam danas dokazao.
Želio bih da se od srca zahvalim članovima BL foruma zato što su mi dobrim savjetima priskočili u pomoć. Hvala drugari, ova nelagodna situacija je sad iza mene.
