taksi je napisao:
Nisam siguran da je razlog "kupovina beogradske čaršije" koliko istrošenost pletenije slovesa i istih obrazaca pisanja. Ima on i dalje onaj lijepi stil u pripovijetkama ali ostaje ukus nedorečenosti i nepotpunosti zbog prethodna gorenavedena djerla?
Kada su se pojavile "Opsada" i "Sitničarnica" srpski troprstaši kritičari su jauknuli kako je Petrović bez sumnje dobar pisac, ali da njegovo djelo trpi zbog fantastičnog diskursa. Drugosrbijanci su ga prokleli zbog toga što je u tim knjigama srpski pisac. (Jasmina Ahmetagić je prošle godine objavila studiju NARCIS I KNJIŽEVNOST u kojoj razlaže te postulate drugosrbijanskih kritičara, Saše Ilića prije svih.) I sam sam slušao banjalučke nazovi kritičare, iz reda Delićevih neosrba troprstaša, koji su tek pojavom RAZLIKA priznali da je Petrović dobar pisac, dočim su im njegovi veličanstveni romani previše magijski obojeni. Kada se sve to ima na umu - mene bog dragi da siđe s nebesa ne bi mogao ubijediti da Goran nije promijenio čaršijom zbog tih i takvih Delića i Pevulja.
taksi je napisao:
O Pekiću ISTU rečenicu tvrdim već 2 godine! Ne mogu da vjerujem...
Kada već spominjem Srbe Kritičare - na banjalučkom Filološkom fakultetu, na Odsjeku za srpski jezik i književnost, predmetni profesor je izbacio VREME ČUDA iz spiska obavezne lektire, ali je ubacio ni po čemu zanimljivo HODOČAŠĆE ARSENIJA NJEGOVA. Naravno da sam pitao profesora zašto je to uradio. "Ah, znate kako", izglagolja on, "u ta vremena je bilo važno pljunuti po Hristu, pa da te proglase klasikom!" Aferim! S tom rečenicom je i umrla moja vjera u banjalučku književnu kritiku.
taksi je napisao:
Rusima uvijek zamjeram jednu stvar, i u književnosti i u filmu (ne mislim na sve , naravno). U trenutku kada se dostiže vrhunac analize, kritička misao i skok preko linije koji bi bio oličenje pisca ,lični pečat, oni se uhvate za Boga i pravoslavlje. Istorijski gledano je jasno. Uvijek se sjetim rečenice iz Dr Faustusa: Zapad ima formu a nema suštinu, Rusi imaju suštinu a nemaju formu, mi Nijemci imamo i jedno i drugo.
Zbog toga je meni najdraži ruski roman do sada TIHI DON. To za Švabe si možda i u pravu, ali i oni imaju jednu veliku, ogromnu manu - znaju biti neizliječivo dosadni
taksi je napisao:
Po nagovoru prijatelja Markesu sam dao još jednu šansu sa "Hronikom nenajvljene smrti". Opet ništa. Taj prekićeni jezik me guši a i bez njega ne dopire do mene Markes. Mada, pročitaću knjigu koju si preporučio. Čuo sam još nekoliko preporuka i savjet da kupim VBZ-ovo izdanje.
Markes je meni bolji pisac od Borhesa. Ovaj posljednji je udavio književnost, iako je, valja priznati, napisao nekoliko priča zbog kojih književnost jeste to što jeste. Na primjer - "Pješčana knjiga" ili "Funes pamtilac". Pročitaj ih, ako već nisi. Markes je sjajan stilista, izuzetan pripovjedač, ali mu nedostaje neka komponenta koja bi ga učinila jednim od najvećih. Šta je to - pojma nemam
taksi je napisao:
Ja Desanku djelimično, a Miljković je moj pjesnik iako nisam ljubitelj poezije. Od poezije još Po i Bodler.
Ako su ti ovo mjere, onda obavezno, ali obavezno moraš da se počneš trovati sa Lalićem.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
