Citiraj:
FOTO/ 'SARAJEVSKA CRVENA LINIJA' ZA 11.541 UBIJENOG GRAĐANINA: Plišane igračke i baloni na praznim stolicama za svu poginulu djecu Sarajeva
Petak | 06.04.2012.
Počast za 11.541 ubijenog građanina Sarajeva odata je danas manifestacijom "Sarajevska crvena linija" na Dan Grada Sarajeva, 6. aprila i 20. godišnjicu od početka najduže opsade grada u historiji čovječanstva, duge 1.425 dana. POGLEDAJTE FOTOGALERIJU!
Foto: DEPO PORTAL
Tačno 11.541 crvena stolica postavljena je duž glavne sarajevske ulice - po jedna za svakog muškarca, ženu i dijete ubijene tokom opsade za koju se ispostavilo da je bila najduža u modernoj historiji, piše američka novinska agencija Associated Press (AP) povodom obilježavanja 20. godišnjice početka opsade Sarajeva.
Na stotine cvjetova građani su stavljali na stolice, a najveću pažnju i emocije izazvale su dječije stolice, na kojima su se našle i plišane igračke i baloni.
Sarajevo je u petak obilježilo 20. godišnjicu početka bosanskog rata. Izložbe, koncerti i nastupi održani su širom grada, ali se ništa ne može usporediti s nizom crvenih stolica postavljene na istom mjestu na kome je sve počelo 6. aprila 1992. godine, prenosi AP.
Postavljeno je i na stotine malih stolica, koje simboliziraju ubijenu djecu.
- Ovaj grad treba stati na momenat i odati počast svojim ubijenim građanima, izjavio je Haris Pašović, idejni tvorac "Sarajevske crvene linije".
Srpska opsada Sarajeva trajala je 44 mjeseca - ili 11.825 dana - duže od opsade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu. Tokom opsade, 380.000 stanovnika Sarajeva bilo je bez snabdijevanja električnom energijom, vodom ili grijanja, a na grad je svakog dana padalo po 330 granata.
Tog 6. aprila 1992. godine, oko 40.000 ljudi iz svih naroda - Bošnjaka muslimana, pravoslavnih Srba i katoličkih Hrvata - krenulo je na trg kako bi tražili da im njihovi zavađeni nacionalistički političari donesu mir.
Evropska zajednica priznala je bivšu jugoslovensku republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu nakon što je većina njenih građana glasala za nezavisnost. Glasanje se, međutim, odvijalo duž linija etničke podjele, dok su Bošnjaci i Hrvati glasali za nezavisnost, a bosanski Srbi za ostanak u Jugoslaviji pod srpskom dominacijom.
Međunacionalno jedinstvo pokazano na sarajevskom trgu 6. aprila 1992. godine razbjesnilo je srpske nacionaliste koji su pucali po masi iz obližnjeg hotela, ubivši pet osoba izazvaši rat koji je trajao od 1992. do 1995. godine.
Srpski nacionalisti, uz pomoć susjedne Srbije, započeli su opsadu Sarajeva i u roku od nekoliko meseci okupirali 70 posto BiH, protjerujući sve nesrbe s terirorija koje su kontrolisali.
U međuvremenu su se Bošnjaci i Hrvati - koji su rat počeli kao saveznici - okrenuli jedni protiv drugih, tako da su sve tri nacionalne grupe okončale rat koji je odnio više od 100.000 života, polovinu stanovništva zemlje bez domova i ostavio je nekada etnički pomiješanu zemlju razbijenu u jednonacionalne enklave.
Mirovni sporazum iz 1995. godine postignut uz američko posredovanje zaustavio je sukobe ali je svojim kompromisima ostavio zemlju podijeljenu u dvije minidržave - jednu za Srbe i drugu koju dijele Bošnjaci i Hrvati - povezane centralnom vladom.
Rezultat toga je biroikratska monstruoznost: BiH ima tri predsjednika države koji se rotiraju a svaka minidržava ima svog predsjednika - ukupno pet predsjednika na nivou cijele zemlje. BiH ima ukupno 13 premijera, više od 130 ministara, više od 760 poslanika i 148 teritorijalnih jednica.
To ne samo da je koštalo tu siromašnu zemju od 3,5 miliona stanovnika više od 50 posto njenog bruto nacionalnog proizvoda nego je dovelo do beskrajnih svađa među predstavnicima njenih institucija.
Taj nefunkcionalni sistem mora biti pojednostavljen ako BiH želi da ostvari svoj cilj pridruženja 227-članoj Evropskoj uniji. Bruxelles insistira da BiH mora biti centralizirana ali taj cilj je u suprotnosti protiv nastojanja Srba da zadrže svoju autonomiju. Hrvati insistiraju na vlastitoj minidržavi a Bošnjaci tvrde da žele jedinstvenu državu.
Zapravo, svi žele ono što su pokušavali da ostvare i u 1992. godini, tako da današnja BiH iako nije u ratu sasvim sigurno nije ni mirna, piše AP.
(FENA, DEPO PORTAL, BL!N MAGAZIN/md)

Dok mi obilježavamo kraj rata, bošnjačka propaganda obilježava početak rata.