Ne znam zašto ali od ovog filma od kad sam čuo za njega nisam očekivao ništa posebno. Sa takvim očekivanjima sam i otišao da ga pogledam. A ispao je mnogo bolji nego što sam mislio. Zaista tu ima dosta stvari o kojima bi se moglo pisati.
Veoma je lijepo prikazano seoce samuraja, njihov život, izdvojenost od svijeta, samostalna proizvodnja svega što im je potrebno za život, njihov vedar duh, predstave u kojima učestvuje i njihov vođa, disciplina, odanost. Takav način života iako može imati neke mane ima i mnogo prednosti. Pored toga (i u svemu tome) i evidentna duhovnost u njihovim životima, prilična duhovnost.
Vođa samuraja Katsumoto je baš dobro ispao, daje utisak jake ličnosti ali ne djeluje samo kao veliki ratnik i razbijač već i kao mudra, duhovna, hrabra i vedra osoba. Pravi vođa. Sa jedne strane ratnik ubica a sa druge strane duhovna osoba. To je nekima možda nespojivo ali nije. Treba se prisjetiti cara Davida i drugih. Odanost i požrtvovanost njegovih samuraja je za svaku pohvalu.
Rebbecka je napisao:
mislim da je poljubac definitvno suvisan
Slažem se u potpunosti. To je jedna od stvari koje mi se nisu svidjele no na svu sreću nije eskaliralo. Kad sam vidio da se kao razvija neka emotivna veza između Nathana Algrena (Toma Kruza) i samurajeve žene kojoj je ubio muža a što mi se nije svidjelo jer ne priliči situaciji i filmu i moglo je bez toga, prepao sam se da bi moglo još ispasti da njih dvoje uđu i u seksualnu vezu što bi totalno upropastilo film.
Druga stvar koja mi se nije svidjela je govor koji je na kraju odražao japanski car, govor je OK ali je upropašten time što je održan na engleskom jeziku umjesto na japanskom. Nije bilo nikakve logike i povoda da bude održan na engleskom jeziku jer je u toj dvorani bilo svega dva-tri amerikanca a mnogo japanaca, računajući i da je glavni lik Nathan Algren znao nešto japanskog. Car ne zna najbolje enegleski izgovor što je razumljivo pa je govor ispao jako slab i razvodnjen, raja u kinu se smijala. To je veliki propust. Kad je u film već ubačeno mnogo japanskog jezika sa engleskim titlom taj govor je mogao i morao ići na japanskom jeziku.
Ovaj film se može odlično preslikati na mnoge druge stvari. Savršeno se može preslikati na borbu indijanaca i amerikanaca, borbu između "primitivnih" domorodaca koji su tu odavno i čiji životi obiluju duhovnošću, časnošću, moralnošću i "naprednih" pridošlica koji žele unijeti "napredne" savremene ideale zasnovane na ličnim interesima profita i društvene moći i koji će gaziti preko svega i svih da bi to postigli.
Neko reče i da bi se radnja mogla preslikati na skorašnji rat Irak-Amerika.
Ovaj film može u gledaocima (ako sa užive u njega) izazvati nezadovoljstvo, ljutnju i bijes zbog nepravde brojno i vojno jačih ali nečasnih, smutljivih, licemjernih, željnih profita i moći prema malobrojnijim ali časnijim, duhovnijim, poštenijim, iskrenijim ljudima.
I često je tako. Do jednom.
U filmu ima lijepih izjava, na kraju ih je bilo nekoliko ali se ne mogu sjetiti svih, dosta je zanimljiva bila izjava umirućeg poslednjeg samuraja Katsumotoa da su "svi cvjetovi savršeni", to je jako zanimljiv upgrade na njegovu raniju izjavu da je jedan cvijet savršen.
Dobra je i izjava da "narodi kao i ljudi imaju svoje sudbine". To se odnosi i na Indijance kao na i samuraje, a i druge.
Izuzetna je izjava izuzetne žene umrlog samuraja kad joj je Nathan Algren tražio izvinjenje zato što joj je ubio muža u borbi kad mu je ona oprostila i rekla: "on je radio svoj posao a ti si radio svoj posao". Ta izjava otkriva veliku duhovnost te žene, kao i veliku duhovnost cijelog tog malog naroda samuraja gdje im i djeca prihvataju stvari onako kako i treba da prihvate a što tadašnji zapadnjaci a i današnji "savremeni" ljudi ne bi nikako mogli prihvatiti. To se vidi kroz cjelokupno prihvatanje Nathana Algrena od strane samuraja koji ga zbog onoga što je uradio nisu zlostavljali i mučili već su ga veoma dobro prihvatili. I cijeli film je namjerno pravljen i sa te strane da se vidi duhovnost tog malog, izdvojenog i progonjenog naroda, za one koji to ne vide u samom ponašanju samuraja, njihovih žena i djece mogu to vidjeti bar u izjavi samog Nathana Algrena (Toma Kruza) kad je rekao da na je tom mjestu (samurajskom selu) prisutna i primjetna duhovnost.
Kasnije ću još pisati o filmu kad se nečega sjetim a moglo bi se reći nešto i o ponašanju vrlih banjalučana i banjalučanki koji sjedaju na tuđa mjesta u kinu (čak ni na intevenciju redara neće da odu) i o napaljenim momčinama koji ne mogu da se suzdrže od primitivnih komentara tipa "ojha" i "ajde skini se" u pojedinim scenama sa samurajevom ženom a kojoj nisu dostojni ni pertle da zavežu.