Iskreno, ja sam i očekivao toplo hladno formu i igru, i na pripremama i na prvenstvenim utakmicama. Opet će ispasti da bezuslvno branim trenera, ali ja jednostavno u Robijevom pristupu, vidim nešto. Sistem igre, na kojem on istrajava, od igrača zahtjeva popriličnu taktičku, tehničku i fizičku spremu, uz to i popriličnu količinu fudbalske inteligencije, a to nije nešto u čime se domaći igrači, mogu pohvaliti. Zato je valjda i insistirao na dovođenju mlađih igrača, koje će lakše da uklopi u svoje zamisli, odnosno da im usadi u glavu taj princip igre. Teško je jednog oformljenog igrača, od 25-26 godina, učiti kako da se kreće bez lopte, kako da brže odigrava ili da odigrava konkretnije, a ne da se razbacuje alibi pasovima u 90 odsto slučajeva. U ovom pristupu, svi igrači, od golmana, do napadača MORAJU znati i imati hrabrosti da odigraju i rizičniji pas, u prostor, pod presingom, a da pritom u sekundi otvore mogućnost saigraču kom su dodali loptu, za još jednu opciju u dodavanju. Taj princip se teško usvaja. Eto samo treba pokušati, ko god se bavi fudbalom, makar rekreativno, da se u razmjeni pasova, između trojice igrača, konstantno pravi mogućnost za čisto dodavanje, a onda to pokušati prenijeti na tim od 11 igrača, koji bi trebali sinhrono da djeluju. Dakle ako Evandro primi loptu na sredini, on automatski treba da ima dvije ili tri opcije za pas. Jedna mu uvijek ostaje vraćanje lopte unazad, ali u tom trentku predaje lopte na sredini, treba dakle usadti igračima kretnje, da se tačno zna, kako i koja još dvojica da se kreću prema naprijed i ponude alternativu. Ako je to recimo Lazović koji se ubacuje u sredinu, treba paralelno da desnu stranu napada pokrije Mikić, pri čemu se automatski ka desnoj strani pomjera jedan iz veznog reda da zatvori eventualnu kontru na toj strani, štoper paralelno ide više prema centru, da pokrije prostor između zadnejg veznog i linije odbrane, jer zadnji vezni mora da učestvuje i u napadačkoj akciji i tako dalje, i tako dalje. Komplikovano je samo pričati o tome, a da ne pričam koliko je to teško usaditi igračima, koji se ne odlikuju baš visokim stepenom taktičke obučenosti, pogotov za napadačke akcije. Većina JSL igrača i trenera, sa izuzetkom Zvezde, Partizana i Vojvodine, ima filozofiju u kojoj se odbrambeni igrači uče da igraju bunker, a napadači kako da se brzo transformišu iz odbrane u napad, odnosno istrče kontru. Svaki sistem, koji uključuje građenje igre, za njih automatski postaje teška filozofija...
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|