Dce/02 je napisao:
I šta ćemo mi sad? Nema više...
Nadam se da nije kraj sa Tolkinovim svijetom. Gledao sam na TV intervju sa režiserom "Gospodara Prstenova" Piter Džeksonom gdje su ga pitali da li bi radio "Hobita". Rekao je u šali da bi na neki način najviše volio da se odmara a da to neko drugi uradi a onda je rekao da bi naravno on to volio uraditi, rekao je da ako producenti to predlože...

...eto nama filma
A mislim da će ovaj film biti pravljen. Tu možemo računati na pohlepu producenata jer danas svaki film koji uspije i za koji se zaključi da nastavak može izvući još para (pa makar samo na slavi prethodnog filma) dobija nastavke. A po uspjehu "Gospodara Prstenova" dovoljno je da u reklami za "Hobita" stoji samo ovo: "...od tvoraca trilogije Gospodar Prstenova dolazi još jedna ekranizacija Tolkinovog svijeta..." pa da se sva kina na svijetu napune i da se grdna lova zgrne.
Tako da možemo imati koristi od nečije pohlepe
Na velikom su gubitku oni kojima se filmovi nisu svidjeli jer pitanje je hoće li ikad ti filmovi biti opet napravljeni a ako su već tu i dosta je u njih uloženo truda, novca, energije, duha, a opet se nekome ne sviđaju...njegov lični gubitak. Ja bih sebe smatrao na gubitku da mi se filmovi ne sviđaju.
A što se tiče tuge što su filmovi prošli...to razumijem.
Mislim da sam baš na ovoj temi (na prvoj stranici) pisao nešto o tome zašto ljude privlači ovaj i ovakvi mitovi...i mitovi uopšte. I dobro je to.
Mitovi i mitologija su fascinanti, veoma poučni, zanimljivi, magično privlačni, prenose mudrost i poruke drevnih naroda utkane u prekrasne mitološke priče koje su mnogo više od pukih izmišljotina.
Baš danas poslijepodne sam čitao članak o slavenskoj paganskoj prošlosti, predanju i vjerovanju u vile, nimfe, duhove prirode, a koje se na našim prostorima zadržalo i do danas. A ta vjerovanja postoje i u drugim kulturama, u drugim narodima, na drugim krajevima svijeta. Kako je moguće da su ljudi u vrijeme kad nisu mogli prenositi i raširiti ta vjerovanja iz jednog izvora vjerovali u potpuno iste stvari? Kako je moguće da i dan danas postoje mnoga svjedočenja ljudi koji su još živi o susretima sa nekim mitskim bićima (vilama, patuljcima, nimfama, duhovima prirode...)? Kako objasniti drevna učenja o patuljcima a koja potiču iz mnogih različitih kultura? Kako objasniti svjedočenja današnjih ljudi da su ih vidjeli i kažu da izgledaju identično onome kako su opisani iz davnina? Kako je moguće da drevni i do danas sačuvani misticizam uči da ta bića zaista postoje i uči čak i magijske tehnike kako ih "izazvati" da se prikažu? Da li bi autor koji je samo šarlatan i lažov a koji je objavio takvu knjigu mogao očekivati da ljudi neće vremenom probavajući te tehnike vidjeti da je on bio samo lažov i folirant? I kako objasniti da su autori (mistici, magovi) koji su pisali o tome i dan danas veoma cijenjeni i poštovani, i da im se knjige i danas prodaju? Kako objasniti da danas i školovani ljudi vjeruju u te stvari, što zbog nekog ličnog iskustva, što zbog istraživačkog rada o svemu tome?
Šta zaključiti iz svega ovoga? Šta zaključiti o mitovima, bajkama, legendama, predanjima? Kako objasniti njihovu identičnost i brojnost? Kako objasniti drevna i savremena mistična učenja koja otvoreno potvrđuju postojanje mitskih bića i moćnih prstenova?
Treba se sjetiti onoga što je rečeno na početku filma Gospodar Prstenova: Družina Prstena, kad je rečeno: "istorija je postala legenda, legenda je postala mit".
Ono što je danas mit nekad je možda bila istorija.
Ljudi se slažu da svi mitovi i bajke ne moraju biti potpuno istiniti ali da često imaju istinitu podlogu, dio istine, slikovito prikazanu kroz priču.
Recimo "Aladinova čarobna lampa", ideja zarobljavanja duha koji se koristi za ispunjavanje želja, to se i dan danas radi u magiji, i to baš pomoću - prstena. U ovoj bajci je prsten zamijenjen lampom možda zato što lampa ima grlo u obliku nanizanih prstenova kroz koje duh treba proći da bi izašao napolje. U Magiji kad se duh provuče kroz prsten on bude zarobljen i mora izvršavati želje onoga koji ga je zarobio.
U Jevrejskom predanju stoji da je veliki i poznati Izraelski car Solomon imao prsten moći koji je dobio od Boga (JHVH), preko arhanđela Mihaela, i kojim je imao vlast nad duhovima koje je koristio za fizičke poslove i izgradnju poznatog Jerusalimskog hrama koji Solomon po Svetom Pismu i jeste podigao. A u Kur'anu, temelju islamskog vjerovanja, otvoreno na više mjesta piše da je Solomon imao vlast nad duhovima i da ih je koristio za razne stvari. O ovome piše i u knjizi "Tolkinov prsten". A da je Solomon zaista imao velike magijske moći sam čuo i sa drugih strana.
Sve je povezano, sve se nadovezuje i uklapa. Što se više istražuje oko ovoga, što se čita i proučava više različitih mitova vidi se velika sličnost i povezanost koja može upućivati na to da "tu ima nešto".
Uh raspisah se ja, ovo sam počeo pisati jer je Dce/02 rekao "
I šta ćemo mi sad? Nema više...".
Želio bih ljudima bar u maloj mjeri, koliko je u mojoj moći, poručiti da uzmu u razmatranje ideju da i sami žive u mitskom svijetu u kome postoje mnoge stvari u koje neki još uvijek ne vjeruju ali za koje bi mnogi poželjeli da stvarno postoje jer smatraju (s pravom) da bi time ovaj svijet bio interesantniji nego što ga sada vidimo. Ovaj svijet je za one koji to znaju i koji su to osjetili i iskusili već sada bajkovit, fascinantan, mitski i time zanimljiv za život i proučavanje. Nažalost, za one koji to ne znaju i ne žele istraživati o tome ovaj svijet i život su često dosadni, stereotipni, nemaštoviti, učmali, monotoni, depresivni. Zato je mnogima žao što je završila trilogija "Gospodar Prstenova" koja ih je na neko vrijeme izbacila u mitski i zanimljiv svijet. A sad misle da toga više nema i da se opet moraju vratiti u svakodnevicu.
A kad bi samo znali koliko u svakodnevici mogu probuditi i oživjeti mit.