Haveru, da svako od nas ima milion, godišnju platu... misliš da bi ga bolio k(rac koja se zastava viori na najvišj zgradi u gradu?
Evropljani kažu da se stanje u jednoj zemlji da jako lako provjeriti... pitaš kako se zove predsjednik, premijer i svi ministri. Što
manje ljudi znaju odgovor, to im je bolje.
Taman sam htio pitati gdje živiš ti... pošto na mladima svijet ostaje... i vidim da bi putovali, kupovali stanove i živjeli k'o na Zapadu.
E ne može!
Mladji su ti koji rade za "dzaba" ... nije ti baš to tako jednostavno.
Već par generacija nije radilo kad je trebalo da počnu. Hiljadu puta sam pričao kako sam sreo dva lika iz banke, koji piju kafu za radnog vremena.
Neće niko da se uhvati lopate i krampa dok ne prigusti. Svi bi na fakultet i u fotelju, a do prije deset godina si im morao objasniti da je crveno za toplu vodu,
da trotoar nije za konjska kola - nego za pješake...
Mladji su ti koji bi putovali i provodili se (a ne mogu, nemaju lovu ... , prije su "kao" vize bile problem)
Mlađi su ti, koji bi samo sve, a ne ono što se danas ima za uraditi... tako da uvijek ima neki novi problem, zbog kojeg to neće ni uraditi. Sutra ću... i sl.
Mladji su ti koji moraju kupovati stanove
Hvala Bogu, pa su navikli sa starcima. Tu nemam šta dodati. Što prije shvate da ne mogu iz svoje kože, to bolje.
Mladji su ti koji moraju komunicirati sa onim mladjim s druge strane - 'ebi ga takav nam je zivot
Nikad nisu ni prestajali... samo se tako čini. Pored armije dobrih omladinaca i još boljih omladinki (bar u Banjaluci) uvijek se pojavi neka šačica rektuma sa
ličnim problemima za koje je opet neko drugi kriv. Pošto su to obično pizde od ljudi (ovo nije psovka... ovo je karakterna osobina

), koji nemaju hrabrosti
to izjaviti svom... pa je lakše na distancu.
E, što se tiče rovova... kako kaže najbolji drug moje djevojke: "Ranac na leđa i pješke na Novi Zeland ako treba!"