Da rezimiramo i ovu godinu na muzičkom planu.
Dosta dosta dobre muzike, par izvođača/albuma koji su poprilično odskočili od ostalih, sve u svemu nije bilo teško popuniti Top20 albuma, štaviše, bilo je još par dobrih albuma koji su zaslužili da upadnu na listu, ali šta bi' kad živimo u društvu koje robuje dekadnom numeričkom sistemu. Više sreće drugi put.
Dakle,
subjektivnih top 20 albuma za ovu godinu:



Još nekad u februaru, rekao sam da bolji album neće izaći ove godine.
Vrlo je moguće da se nešto bolje ne pojavi ni u narednih par godina.
Spoj soula i dubstepa, fenomenalan vokal sa zanimljivim efektima i prazninama
koje su jedan od ključnih sastojaka ovog albuma.


Abel Tesfaye se pojavljuje niotkud, pod imenom The Weeknd, izdaje produkcijski savršen i
potpuno besplatan album, prvih par mjeseci čuva identitet i čitav projekat pod velom tajne,
a onda nas počasti sa još dva, kvalitetom nimalo lošija, albuma do kraja godine (treći album bi se trebao pojaviti uskoro).
Ovaj čovjek je ili ogroman kapacitet ili je prethodnih 10 godina proveo praveći pjesme i čuvao ih za trilogiju.
The Weeknd mijenja
sex, drugs & rock'n'roll u
sex, drugs & rhythm'n'blues


Još od prvog Bon Iver albuma koji je bio soundtrack za zimu 2008, Justin Vernon je
postao jedan od najtraženijih saradnika među kolegama. Nakon nekoliko različitih projekata i
saradnji u zadnjih par godina, ove godine se vratio sa svojim zasigurno najboljim projektom.
Za razliku od prvog albuma, gdje Bon Iver zvuči kao solo izvođač, na ovom albumu se osjeti zvuk kompletnog benda.



Sjajan album na kojem bi svaka pjesma mogla biti zaseban hit, a opet ovako zajedno zvuče kao jedna cjelina.
Album je i dobitnik ovogodišnjeg Mercury Prize-a, zasluženo moram priznati.



Wild Beasts su do sada svakim narednim albumom imali mekši i sofisticiraniji zvuk, i to im tako dobro stoji.
A uživo čitava stvar zvuči još puno bolje. Definitivno jedan od najpotcjenjenijih bendova danas.
O njihovim glasovima sam već dovoljno tupio.



Imati 21 godinu, napisati i otpjevati ovakav album, oboriti nekoliko rekorda u istoriji top lista... svaka čast Adele.



Na prvu sam bio skeptičan kad sam čuo da M83 izbacuje dupli album, pretpostavljajući da ću biti smoren već na pola,
ali ovaj album teče besprijekorno od početka do kraja. Puno bolji i bogatiji zvuk u odnosu na prethodni album,
sa osjetno većom primjesom akustičnog zvuka. Ovo je elektronska muzika u svom najboljem izdanju.



Chris Taylor, poznatiji kao član Grizzly Bear-a, upustio se na trenutak u solo vode i elektroniku.
Album koji je pun detalja kojima je osjetno posvećeno puno pažnje.



Još jedan sjajan i strašno potcijenjen bend. Uspjeli su dostići, ako ne i premašiti,
kvalitet
Seldom Seen Kid-a, za koji su prošli put dobili Mercury Prize.
Odlični aranžmani, na momente obogaćeni horom i kompletnim orkestrom,
standardno u Elbow stilu.


Pretty giiiirl, wrecking' baaaar. Ra ra ra ra yeah you are ...
od prvih taktova ovaj album diže na noge i air guitar ne ispuštate iz ruku sve do posljednje pjesme.



Ovo je jedan od onih albuma koji vas vraćaju u ljeto, i to u neko davno ljeto osamdeset i neke.
Treba li još nešto reći osim da je album pun saksofona?



Slatke zarazne melodije u stilu 60-ih.



Muž i žena, koji jednog dana odluče da se upuste u morsku avanturu i
provedu nekoliko mjeseci ploveći sjervernim Atlantikom. A kad su već tamo,
zašto ne iskoristiti priliku i napraviti album koji opisuje čitavo putovanje.



Kanye se očigledno ipak nije istrošio na prošlogodišnjem
My Beautiful Dark Twisted Fantasy.
Ovaj put sa Jay-Z-em i nekoliko gostiju kako to već biva, a kako najavljuju, obojica spremaju
još po jedan album za sljedeću godinu. Nešto i ne vjerujem.



Iako na prvu, pjesma The Look odudara od ostalih, poslije nekoliko slušanja ispostavlja se da je i ostatak
albuma veoma zanimljiv. Metronomy uspjeva da postigne specifičan zvuk elektronike sa primjesama 70-ih,
funk-a, jazz-a, sve protkano sjetom.



Ovo je album koji mi posljednji sjeo od svih na listi. A sad vidim da je to i jedini chillwave album na listi.
Nostalgične pjesmice sa puno
reverba i jako usporenim pjevanjem. Idealan za opuštanje.



Još jedan lo-fi nostalgični album, kompletno snimljen u garaži.



Kao što rekoh ranije, WU LYF zvuče kao da Tom Waits pjeva u Arcade Fire.
Da se ne zovu kako se zovu, zvali bi se Paradox. Em imaju pjevljive pjesme koje je skoro nemoguće pjevati,
em su poznati po tome što ne žele biti poznati.



Panda Bear je majstor u pravljenju psihodeličnih himni-imni-imni-imni-imni-imni-imni-imni



Nakon što su u prethodnih nekoliko godina muzičari crpili inspiraciju u 80-im, ove godine se pojavilo
dosta bendova naloženih na zvuk 90-ih. Yuck je jedan od njih i po meni najbolji iz ove kategorije.